Od zagorske hiže do luksuznog izletišta: Kako je obitelj Vuglec rodnu grudu pretvorila u brend

Vuglec Breg mogao je izgledati kao bilo koji zagorski brijeg s tri trošne drvene kućice zarasle u travi. No, danas je tamo restoran s Michelin preporukom Bib Gourmet, vinarija, vinogradi, tradicionalne kućice za najam, infinity bazen, livada s ležaljkama i još mnogo drugih sadržaja. Vlasnici Boris i Mario Vuglec za FORBES Hrvatska ispričali su kako posluju, s kojim se izazovima susreću i kakvi su im planovi

Dok prve jesenje kiše padaju po gotovo obranim zagorskim vinogradima, kroz šumoviti brežuljak probijamo se prema Škarićevom gdje se smjestilo imanje i restoran Vuglec Breg. Dočekuje nas niz pitomih drvenih kućica okruženih ružama. Sve djeluje pomalo uspavano s obzirom na to kako popularno izletište izgleda za toplijeg vremena.

Daleko od gradske vreve, ali i vesele vikend vreve kakva inače vlada ovdje, susrećemo se s vlasnikom Vuglec Brega koji nam kaže kako je ovaj rujan ponešto drugačiji od onoga kako su navikli. Odgađanje početka školske godine utjecalo je na ovogodišnji jesenski poslovni turizam.

„Uz svibanj, rujan nam je uvijek bio najjači mjesec. No, ove je godine podbacio jer su se s produljenjem školskih praznika oduljili i godišnji odmori. Vjerojatno će grupe koje inače dolaze u rujnu na seminare i team buildinge to nadoknaditi tijekom godine“, rekao je za Forbes Hrvatska Boris Vuglec, osnivač i direktor Vuglec Brega.

Sjedimo u restoranu s pogledom na zelene brežuljke. Neki su gosti taman završili s jelom i polako pijuckaju kavicu. Svira neka lagana instrumentalna glazba koja još i više doprinosi ambijentu mirne oaze.

„Ne žalimo se, s prihodima smo otprilike na istoj razini kao i lani. Ostvarit ćemo i neki minimalan rast, ali to je zato što smo početkom godine malo korigirali cijene“, govori vlasnik idiličnog imanja koje, uvjerili smo se, nimalo ne gubi draž po ružnom vremenu.

Teška i komplicirana godina

Trenutne vremenske prilike donekle odgovaraju i poslovnim prilikama ovog obiteljskog biznisa koji je navikao na godišnji rast od desetak posto. No, ove godine to baš i nije izgledno. Došli su, kažu, na naplatu uvođenje eura i inflacija.

„Ova je godina dosta teška i komplicirana. Troškovi su nam strahovito porasli otkad je uveden euro. Namirnice su poskupjele, skuplje su nego u Sloveniji i Italiji. Na primjer, u Italiji špagete koštaju 1,45 eura, a iste takve kod nas su sada i po četiri eura. Bezobrazno je to što rade trgovački lanci. Imali su takav problem po uvođenju eura i Slovenci i Talijani, a mi imamo dodatan problem što je inflacija pa svi love u mutnom. Nadam se da je to prolazno“, kaže Vuglec koji smatra kako bi najpravednije bilo kad bi cijene namirnica i svega ostaloga bile usklađene s primanjima u zemlji.

Pogledajte video prilog Forbes Magazina o Vuglec Bregu:

Sada to, kao što se može zaključiti, nije slučaj. Troškovi su se poput bršljana popeli sa svih strana, a nije teško zamisliti kako će neki od njih nastaviti rasti. Uz namirnice poskupjeli su i energenti, pa i voda, a kako bi se uskladilo s inflatornim kretanjima, valjalo je zaposlenicima povećati i plaće.

„Plaće smo gotovo dvostruko podigli. Uvijek su problem ti nameti na plaće. Ljude zanima što su dobili na račun, oni bi da još porastu, a nemaš otkud. Već nam pola prihoda otpada na plaće. Nastojimo dići cijene, ali nemamo prostora ni za to“, tumači poduzetnik koji zapošljava četrdeset ljudi, među njima ima i strane radne snage.

Uz dvoje radnika iz Crne Gore, prošle godine njihovom timu pridružila su se dva Nepalca, a potom i dva Indijca. Zadovoljni su njima, saznajemo kako su se lijepo prilagodili i marljivo rade. Radnu snagu sve je teže naći, pogotovo stoga što se mlado stanovništvo i iz Zagorja kao i iz mnogih drugih krajeva Hrvatske odselilo u velike gradove ili otišlo u svijet.

Biznis iznikao na temeljima obiteljskog ognjišta

Obitelj Vuglec je, međutim, ostala na rodnoj grudi i svojim poduzetničkim pothvatom natjerala i druge da na nju dolaze.

Moja obitelj u Škarićevom nadomak Krapine živi od 1700-ih godina, govori nam Boris Vuglec dok snimamo izjave za televizijsku emisiju Forbes Magazin. „Tu u ovoj kući Dragec, tako se zvao moj otac, sam se rodio“, pokazuje na malu zagorsku hižu koja je ljupko uređena izvana i iznutra i opremljena namještajem kakav se nekoć koristio omogućujući gostima da se vrate u neka druga vremena.

Njegov sin Mario dodaje kako je njegov otac odrastao na tom imanju, a na brijegu su osim njegove živjele još dvije obitelji. „Preostale dvije obitelji su se raspršile po svijetu, a moj je otac otkupio njihova imanja i okrupnio zemljište. Zasadili smo vinograde, otvorili vinariju, restoran i smještajne kapacitete u starijim kućicama gdje su ljudi nekada živjeli, a po njima su kućice dobile i imena“, s entuzijazmom nam je ispričao o toj maloj crtici iz povijesti svoje obitelji koja ovom mjestu daje autentičnost i poseban šarm.

Oaza skromnosti i luksuza

Naizgled pitomo i skromno mjesto prošarano je elementima vrhunskog luksuza. Neke od kućica nude saunu i jaccuzzi, u restoranu se mogu podičiti Michelinovom preporukom Bib Gourmet, a vinarija u podrumu skriva atraktivne pjenušce i bogat izbor kvalitetnih vina. Nekoć se djeci izletnika nudilo i jahanje, no poniji su ostarjeli i sada ih se može vidjeti samo kako uživaju u šetnji.

Prije tri godine na imanju je osvanulo i modro oko brijega – infinity bazen.

„Svake godine ulažemo u novu ponudu i nove sadržaje kako bi nam se gosti što dulje zadržali. Tako smo 2021. godine izgradili bazen, što je produžilo boravak na 2-3 ili više noći, pogotovo među turistima koji su dolazili preko ljeta i prespavali jednu noć na putu prema moru. Oni sad ostaju i po cijeli tjedan, obiđu Zagorje i cijelu destinaciju“, zadovoljan je predstavnik druge generacije Vugleca.

U obiteljskom biznisu radi i njegova sestra Nives Vuglec Antolić koja je trenutno na porodiljnom. Ona je završivši grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti pomogla u dizajnu Vuglec Brega koji godišnje ima oko dvadeset tisuća posjetitelja.

Prvenstveno ih posjećuju ljudi iz Hrvatske, a kada traje turistička sezona mnogo je i stranaca. Ponajviše dolaze Nijemci, no ove se godine osjetilo da je njihovo gospodarstvo pogodila recesija. Često su među gostima Slovenci, Austrijanci, Česi i Poljaci, a navrate i turisti iz čitavog svijeta.

Ljudi se vole pogostiti tradicionalnim zagorskim specijalitetima kao što su purica s mlincima, patka, juneći obrazi s njokima, teleća koljenica, domaći špek i kobasice, sir i vrhnje, jelima pripravljenim ispod krušne peći.

„Opskrbljujemo se kod lokalnih OPG-ova, nabavljamo zagorskog purana od certificiranog proizvođača, domaće patke, mlince, sireve i ostalo potrebno za štrukle. Mi proizvodimo samo vino“, kaže Boris Vuglec čiji je restoran Michelin prvi puta počastio preporukom 2018. godine, a otada ga redovito uvrštavaju u svoj prestižni vodič. To im je znak da su na pravom putu i da uspijevaju održati najvišu razinu kvalitete, kažu.

Ohrabrivanje vinogradara

Svoja vina nisu slali na svjetska natjecanja, no to bi se, prema riječima njihove enologinje Jasminke Šaško, moglo dogoditi već ove godine. U vinariji se proizvode mirna, a od 2008. godine i pjenušava vina.

„Među prvima smo u Zagorju krenuli s proizvodnjom pjenušca. Počelo je s malom probnom serijom koju su naši gosti jako dobro prihvatili pa smo iz godine u godinu povećavali proizvodnju. Bazni pjenušac nam je Vuglec, mješavina starih sorti i chardonnaya. Baronial je kupaža crnog pinota i chardonnaya, zatim tu je Rozalia s aromom brusnice, zrelog šipka, jagode i cvijeta badema i naš najluksuzniji pjenušac Jasminka s predikatnim ledenim vinom. Taj je pjenušac nastao u suradnji s vinarijom Bodren“, ispričala je Šaško u vinariji Vuglec Brega urednici Forbes Magazina Tei Johman Nitraj.

Vina proizvode od grožđa iz vlastitog vinograda koji se prostire na četiri hektara, a dio grožđa otkupljuju. Doznajemo kako su ove godine otkupne cijene i dvostruko više nego prošle, no Boris Vuglec kaže kako radije plate i više, samo da ohrabre vinogradare da nastave s radom. U Zagorju koje je poznato kao vinsko područje sve je manje vinograda, nema ih tko obrađivati.

U vinogradu Vuglec Brega najzastupljenije su bijele sorte – graševine, rajski rizling, sauvignon, muškat. Ove je godine berba krenula jako rano, godina je, ne treba podsjećati, bila iznimno topla, grožđa je količinski bilo nešto manje, ali bilo je zdravo. „Pratili smo dozrijevanje. Rijetko kada se već u osmom mjesecu kreće u berbu. Oni koji nisu bili spremni, zatekli su ih visoki šećeri i manje kiseline. Mi smo uspjeli sve na vrijeme odraditi“, rekla je Šaško.

Objasnila je kako vina ponajviše proizvode za potrebe svog restorana te da gosti često kupuju vino za ponijeti kući. Manji dio ide u prodaju drugim restoranima i ugostiteljskim objektima.

Istaknula je i posebno joj drag projekt – vino Zagorski bregi koje ujedinjuje razna vinogradare s obzirom da se za njegovu proizvodnju otkupljuju stare sorte, kraljevine, moslavci sa zagorskih brega.

„To vino pokazuje da mi vinari ne moramo međusobno biti konkurenti, nego da se možemo odlično nadopunjavati“, naglasila je.

Kamperski iskorak

Zavirili smo još u kućice koje u tom trenu nisu okupirali gosti, prošetali imanjem, a onda je došlo vrijeme za silazak s mirnog, pitomog brega i povratak u gradske gužve. Što bi nas moglo zateći kad se ponovno vratimo pitali smo direktora Vuglec Brega.

„Mi smo nonstop u investicijama. Proširili smo restoran, napravili solarnu elektranu, uložili u kuhinjsku opremu, smještajne objekte neprestano moramo obnavljati. Nabavit ćemo sadržaje za razonodu u prostoru za poslovna druženja, a među sljedećim koracima nam je i uređenje prostora za kampere. U ovom području nema mjesto gdje se ljudi mogu zaustaviti kada dolaze u Hrvatsku s kamp-priholicama. Osigurat ćemo takav prostor, a oni onda mogu doći k nama na ručak, večeru, napuniti rezerve našim vinima i ići dalje“, odgovorio je.

Kad im se pruži prilika, Vugleci otkupljuju okolna zapuštena imanja. No, što sve obuhvaća neka dugoročnija vizija razvoja nismo saznali. „Ideje su neiscrpne. To je moje životno djelo. Imamo dosta planova, ali korak po korak, vidjet ćemo kako će to ići“, oprostio se od ekipe Forbesa vlasnik Brega kojem ćemo se rado vratiti.