Ravnatelj Instituta za turizam: Za 50 godina Hrvatska bi mogla postati europska Florida

Postoji scenarij u kojem će za pedeset godina sve rive i stare gradske jezgre uz jadransku obalu biti potopljene. Ipak, hrvatski turizam mogao bi izbjeći sudbinu južnijih mediteranskih zemalja, kaže Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam. Za FORBES Hrvatska analizirao je što nosi budućnost za jednu od najvažnijih grana hrvatskog gospodarstva

Hrvatska će ostati kvalitetna i popularna turistička zemlja, a turizam će ostati temelj razvoja i egzistencije brojnog stanovništva u primorju i na kontinentu. Tako zvuči realističan pogled u budućnost niza stručnjaka i znanstvenika koji su sudjelovali u projektu Paviljon “Hrvatska 2074. – pogled u budućnost Croatia osiguranja.

Ta je osiguravajuća kuća povodom 140. obljetnice poslovanja podigla paviljon ispred muzeja Mimara gdje se može vidjeti kako bi Hrvatska mogla izgledati za pedeset godina u tri scenarija – jedan od njih je pesimističan, drugi optimističan, a treći realističan.

U najcrnjim predviđanjima klimatske promjene dokrajčile su turizam. Plaže i obale ne postoje. Sve su rive na Jadranu potopljene, kao i gotovo svaka stara gradska jezgra uz more. Konkretnije, u tom smo se scenariju pozdravili s prizorima starog Trogira, dijelova Solina, Kaštela, Splita, Poreča, Vrsara, Novigrada i Rovinja. Ispod površine mora u tom bi slučaju bio i veći dio Omiša, niži dijelovi dubrovačkog starog grada, delta Neretve, ušće Krke, cijela povijesna jezgra Zadra i većina otočkih naselja.

U drugoj krajnosti, onoj optimističnoj, turizam je otporan na udare klimatskih promjena jer je proveo višestruke strategije restrukturiranja. Gorski kotar, Lika i Banija postali su epicentri ekoputovanja. Turisti žude za povratkom prirodi i traže mirne oaze što je u Hrvatskoj na vrijeme prepoznato i razvijeni su brojni takvi turistički proizvodi. Muzeji su prigrlili tehnologije, interaktivni su, a zahvaljujući tehnologiji proširene stvarnosti, turisti mogu virtualno svjedočiti rekonstrukciji povijesnih događanja.

U takvim uvjetima BDP od putovanja i turizma raste iznadprosječnim stopama, a Hrvatska je iznad prosjeka Europske unije prema kupovnoj moći stanovništva i razvijenosti.

U izradi tih projekcija sudjelovao je ravnatelj Instituta za turizam Damir Krešić kojeg je FORBES Hrvatska zamolio da analizira realnu varijantu budućnosti hrvatskog turizma.

Ovih dana je izašao izvještaj Europske komisije za putovanja o utjecaju klimatskih promjena na turističku potražnju. Ide li budućnost turizma u tom smjeru?

Iako posljedice klimatskih promjena predstavljaju ugrozu za turizam na globalnoj razini, kako smo predvidjeli i u paviljonu „Hrvatska 2074. – pogled u budućnost“, Hrvatska bi mogla izbjeći najgore scenarije koji se predviđaju zemljama koje su puno južnije od Hrvatske i imaju pravu mediteransku klimu, kao što su Cipar, Malta, Španjolska ili Grčka. 

Takav stav temeljim na istraživanju koje je objavio Joint Research Center Europske Komisije, a u kojemu se istražuje utjecaj povećanja prosječne godišnje temperature zraka u rasponu od 1 do 4 Celzijevih stupnjeva na turističku potražnju u EU na razini NUTS 2 regija. Rezultati tog istraživanja pokazuju da bilo koji scenarij globalnog zagrijavanja u rasponu od 1 do 4 Celzijeva stupnja godišnje neće značajno utjecati na turističku potražnju za Hrvatskom.

Ono što će se vjerojatno dogoditi je da će se postojeća potražnja ravnomjernije prerasporediti kroz godinu, odnosno da će se povećati broj dolazaka i noćenja izvan vršnog dijela turističke sezone (proljeće i jesen) i da će stagnirati ili se smanjiti tijekom najtoplijeg (sušnog) dijela godine (lipanj-kolovoz), što je u skladu s trenutnom turističkom politikom rasterećenja glavnog dijela sezone i smanjenja sezonalnosti hrvatskog turizma. 

Koje su glavne promjene koje očekuju hrvatski turizam do 2075. godine? Kako će to izgledati globalno?

Kad smo na inicijativu Croatia osiguranja, povodom njihove 140. obljetnice i stvaranja paviljona „Hrvatska 2074. – pogled u budućnost“ razmišljali što će se dogoditi s turizmom do 2075. godine, pala mi je na pamet izjava Johna Maynarda Keynesa koji je još 1923. godine napisao da smo „u dugom roku svi mrtvi“.

Ono što je Keynes zapravo htio poručiti je da je daleku budućnost teško predvidjeti jer budućnost nije linearna i prekompleksna je da bi se mogla predvidjeti temeljem povijesnih podataka ili ekstrapolacijom trendova. Ipak, neke pojave su vjerojatnije od drugih, pa u pozitivnom scenariju očekujem porast razine javne svijesti o nužnosti razvoja odgovorenog i održivog turizma. Očekujem razvoj novih turističkih proizvoda kao i rast kvalitete, pojavu novih motiva za putovanja, pojavu novih tržišnih segmenata, rast utjecaja tehnologije na turizam i na putovanja općenito, osobito zelenih tehnologija i umjetne inteligencije. Također očekujem demokratizaciju turizma kao društvene pojave, uključenost sve većeg broja ljudi u turizam te posljedični porast broja međunarodnih dolazaka kojih već sada, prema procjenama Svjetske turističke organizacije, ima skoro milijarda godišnje.

Krajnje negativni scenarij uključivao bi ekstremne posljedice klimatskih promjena, topljenje ledenjaka, porast razine i temperature mora, sve složeniju geopolitičku situaciju, koja u konačnici može dovesti i do potpunog prekida putovanja na globalnoj razini, slično kao tijekom Covid-19 pandemije. Budućnost će vjerojatno biti negdje na sredini između krajnje pozitivnog i krajnje negativnog scenarija.

Kakva god budućnost bila, hrvatski turizam će morati pratiti te globalne trendove i svoju ponudu prilagođavati tržišnim potrebama. S obzirom na demografsko stanje u Europi i ubrzano starenje europskog stanovništva ne isključujem mogućnost da Hrvatska u idućih 50 godina, osim destinacije „mora i sunca“ postane „europska Florida“. Sve ovo naravno pod pretpostavkom da izostanu veće geopolitičke, zdravstvene ili prirodne ugroze.

Kakve vrste smještaja će se tražiti? Kakvi će biti trendovi u hotelima, kampovima, privatnom smještaju?

Kvaliteta smještaja će rasti, smatram da će se više tražiti smještaj koji je personaliziran, tradicionalan, autentičan i možda prilagođen potrebama užih tržišnih segmenata.

Što je s luksuznim segmentom?

Luksuz će biti drugačije definiran nego danas isto kao što je danas pojam luksuza drugačiji nego što je bio prije 50 godina. Što će biti definicija luksuza za 50 godina to je teško reći, to je možda više pitanje za sociologe, psihologe ili antropologe. Međutim, kako god da se luksuz za 50 godina definirao, uvijek će postojati tržišna niša ili manji tržišni segment koji će tražiti drugačiju/kvalitetniju uslugu i biti spremni za nju platiti premijsku cijenu, to se neće promijeniti jer je to u ljudskoj prirodi.

Kako bi turističke tvrtke i drugi koji se bave tom granom djelatnosti trebali prilagoditi svoj rad da budućnost dočekaju otporniji?

Potrebno je pratiti trendove na turističkom tržištu i prilagođavati turističku ponudu, kako na razini poduzeća tako i na razini destinacije. Pravovremeno prepoznavanje najvažnijih trendova te prilagodba poslovanja ključna je u svakom poslu pa tako i u turizmu. Kako se hrvatski turizam sastoji od stotina tisuća mikro i malih poduzetnika, njima nije uvijek jednostavno pratiti što se događa na globalnom turističkom tržištu tako da pojava novih trendova često prođe ispod radara te je stoga i ključna edukacija i cjeloživotno obrazovanje malih poduzetnika u turizmu.

Koje su ključne pretpostavke za razvoj turizma u dobrom smjeru koje bi Hrvatska dotad trebala riješiti?

Do 2075. trebali bi značajno promijeniti trenutno nepovoljnu strukturu smještajnih kapaciteta u korist kvalitetnog hotelskog smještaja, smanjiti sezonalnost hrvatskog turizma i razviti Hrvatsku kao cjelogodišnju turističku destinaciju.

Dodatno, trebali bi voditi bolju brigu o prostoru i prirodi kao našim najvažnijim turističkim resursima. Bilo bi poželjno smanjiti ovisnost turizma o uvoznoj radnoj snazi te se fokusirati na ravnomjerniji regionalni razvoj turizma u Hrvatskoj.

Trenutno se u Hrvatskoj 95 posto noćenja događa na 5 posto uskog obalnog pojasa, što nikako ne može biti dugoročno održivo.

Neizbježno pitanje danas – kakav je vaš stav o predstavljenom porezu na nekretnine?

Smatram da je to korak u pravom smjeru i očekujem da će porez na nekretnine, bar u manjoj mjeri, smanjiti neravnoteže na tržištu nekretnina, da će smanjiti apartmanizaciju i betonizaciju obale i da će povećati priuštivost stanovanja za mlade obitelji. U budućnosti je potrebno uvesti dodatne mehanizme kako bi se osiguralo da taj porez bude progresivniji i pravedniji, odnosno da se kao porezna osnovica ne uzima površina objekta nego njegova vrijednost, ali za takav način obračuna je potrebno imati pripremljene kvalitetne analitičke podloge i registre nekretnina koje Hrvatska još nema.