Ova knjigovežnica slavi stoti rođendan. Mogla bi biti muzej, ali ‘nadležni’ nisu pokazali interes (video)

Forbes Magazin je zavirio u najstariju knjigovežnicu u Zagrebu – koja nosi ime po godini svog osnutka: 1924. I nakon sto godina to je mjesto u kojem se isprepliće povijest i sadašnjost, stare vještine s modernom doradom, a vlasnica sadašnjeg obrta, Vesna Hrkač, unuka Pavla Danilovića koji je između dva velika rata u 20. stoljeću s mnogo entuzijazma otvorio prvu radnju, govori o hrabrosti održanja sada već rijetkog biznisa – i vjeri u njegovu budućnost

Knjigovežnice “uvezuju” knjige, ali i različite publikacije, diplomske i magistarske radove, doktorate, različite tiskovine, stručnu literaturu, imenike, mape – i udahnjuju život starim knjigama. Danas se knjigovežnica 1924. posebno ističe tim poslom, minucioznim dotjerivanjem starih izdanja. No, kada je startao posao, prije sto godina – bilo je to vrijeme procvata uveza knjiga i tiskovina svih vrsta. Tiskane publikacije su bile ključni medij i prvi vlasnik je ambiciozno prepoznao potencijal te djelatnosti. A onda su stigle – nasljednice. Kada je Pavao Danilović otvorio knjigovežnicu u Martićevoj ulici, danas strogom centru Zagreba, ulici poznatoj po brojnim hipsterskim lokalima – a tada ipak više obrtničkoj ulici udaljenoj od glavne vreve najužeg centra, nije ni slutio da će se njegove poduzetničke ideje nasljeđivati po ženskoj liniji. Posao je prvo nasljedila njegova kći, Tamara Danilović, a sada ga vodi njezina kći – Vesna Hrkač.

Sugovornica Forbes Magazina, Vesna Hrkač, unuka gospodina Danilovića, kaže kako se u sve upleo i prst sudbine. Njezina majka Tamara Danilović napustila je prvi posao i struku i odlučila nastaviti posao koji je započeo njezin otac.

Nasljednice koje su vjerovale u budućnost obrta

“Moja mama je imala siguran posao, radila je u ono vrijeme na radiju Zagreb, ali ja sam cijeli život slušala od nje kako je njezin otac bio divan čovjek i mislim da je tu presudila ljubav prema njemu. Zato se odvažila i odučila da će probati, te je na koncu i uspjela.”, kaže za Forbes Magazin Vesna Hrkač.

Tamara Danilović preuzima obrt 1964. godine i uspijeva mu udahnuti novi život. Vesna Hrkač se i danas sjeća mnogih zanimljivosti koje je saznala od svoje majke, pa i epizode kako je pomogla jednom mladiću koji je bio u kazneno-popravnom domu u Glini.

“Na vrata radione je došao jedan stari gospodin koji je mojoj mami rekao: Da je vaš tatek živ on bi to meni napravil’, moja majka nije imala pojma o čemu priča. Objasnio joj je da bi želio da za mladića Mladena Viteza koji je bio tada u kaznenom domu Glina potpiše da taj dom može napustiti.”, prisjeća se Vesna Hrkač. Bilo je to vrijeme vrlo rigorozne faze Jugoslavije kada je za ispunjenje takvog zahtjeva trebalo puno hrabrosti. “Međutim, moja majka je odlučila potpisati i tako je dobila u početku šegrta, a ubrzo i prvoklasnog majstora knjigoveštva koji je ovdje ostao 50 godina. Njemu dugujemo čak pola stoljeća ove knjigovežnice.”, kaže Vesna Hrkač.

A kako je knjigovežnicu preuzela Vesna? Bilo je to u vrijeme devedesetih godina prošlog stoljeća.

“Suprug je otišao na front, a ja sam bila s dvoje male djece doma. Imala sam tada ponudu da idem raditi na televiziju, ali suprug me nagovarao da ipak preuzmem knjigovežnicu. Mene je mučila misao da nikome neće pasti na pamet doći u knjigovežnicu za vrijeme rata, ali vjerujte mi, tih godina bilo je najviše posla, čak i kad bi se oglasila uzbuna mi bismo pokrili prozor i radili. Vjerujem da je ljudima tada dobro došao odmak od cijele situacije.”, prisjeća se Vesna. Tada su u knjigovežnici radila tri majstora, a danas je uz gospođu Vesnu zaposlen jedan majstor, Krunoslav Zovkić.

“Bogat je svaki dan, ovo je posao koji ispunjava, ljudi misle da je to jednostavno, ali vjerujte nije, morate ovo voljeti.”, kaže Zovkić.

Kako udahnuti život staroj knjizi?

Knjigoveštvo se uči samo kroz praksu, nema prečica ni brzinskih tečajeva, poručuje mladima gospođa Vesna, ali na prvom mjestu je ipak ljubav prema knjigama. Koliko knjiga stane u stoljeće, kaže, ne broji, ali neke su ipak posebnije od drugih.

“Imam zahvalu od Matice Hrvatske za jednu crkvenu knjigu koja je kupljena na sajmištu u Somboru. Bila je u zaista lošem stanju, a mi smo joj dali novi život.”, ističe Vesna Hrkač.

Unatoč digitalizaciji uspješno prkose vremenu s vjerom da i u modernom svijetu postoji mjesto za ovakvu vrstu starinskog obrta i tehnologije u kojoj se ništa nije mijenjalo stoljećima. Većinu strojeva na kojima danas rade kupio je polovne Vesnin djed još 1924.

Ljubav prema knjigama ističe nam i vlasnica, koja je službeno obrt prepustila starijoj kćeri za koju se nada da će jednoga dana baš kao i ona odlučiti nastaviti istim stopama. Ako to ne bude slučaj, voljela bi ostaviti knjigovežnicu Franjevcima s kojima, kaže, ima poseban odnos.

Birokrati pitali gdje je račun stroja starog – 100 godina

Predlagala je i otvaranje muzeja, na istoj adresi koja je dom knjigovežnici već 100 godina, ali nažalost nije dobila potreban vjetar u leđa od strane Ministarstva kulture.

“Činilo mi se to idealno, muzej koji radi, ali tu su počeli sa birokracijom koja te ubije, tražili su da im priložim račune za strojeve koje mi ovdje imamo, zamislite, pa to su strojevi kupljeni prije 100 godina.”, govori Vesna Hrkač, ne bez goričine.

Digitalizacija je njihov najveći neprijatelj, ali vjeru u knjigu ne gubi. Sigurna je da će knjigoveštvo opstati i da će se tradicija nastaviti dalje, u malom suterenskom prostoru u Martićevoj 5 u kojem vas čim uđete osvoji miris starih knjiga. Opipljiva je to nostalgija, svjetionik kulture i napisane riječi u centru Zagreba koja nas vraća u prošla vremena.

Cijeli prilog o Knjigovežnici 1924. emitiran u emisiji Forbes Magazina pogledajte ovdje: