Što točno zamjera Zoran Milanović Vladi Andreja Plenkovića u kreiranju ekonomije?

S obzirom na snažnu pobjedu Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, te da će i u narednih pet godina biti jedan od ključnih kreatora nacionalne politike, podsjećamo na naglaske iz njegovog teksta „Deset ekonomskih propusta Vlade RH“ koji je objavljen u publikaciji poslovnog tjednika Lider početkom prosinca prošle godine.

Iako predsjednik države nema po svojoj funkciji direktne ovlasti donositi zakone ili drugim mjerama utjecati na smjer kretanja ekonomije, može upozoravati ili komentirati s pozicije autoriteta, ili, u slučaju nekih kriznih situacija može zahtjevati i izvanredno zasjedanje Sabora, te je nesumnjivo zanimljivo što je Zoran Milanović o ekonomskom smjeru Vlade Andreja Plenkovića govorio ili pisao u svom prošlom mandatu.

Zoran Milanović je u autorskom tekstu koji je napisao za Lider početkom prosinca prošle godine izdvojio „deset propusta“ koji prema njegovom mišljenju, „ograničavaju uspješnu konvergenciju hrvatske ekonomije i društva“, a on smatra da je „riječ o direktnim propustima Vlade RH“, koji su se dogodili „unatoč uzlaznoj fazi poslovnog ciklusa, dobrim makroekonomskim pokazateljima te nikad većoj dostupnosti jeftinih izvora kapitala na tržištima i iz EU fondova za nerazvijene.“

S obzirom na pobjedu, može se pretpostaviti da će se smjer kritike ekonomskim poteza Vlade koji je naznačen u tekstu za Lider – nastaviti.

Stranačko porobljavanje institucija

Prvi propust koji je Milanović izdvojio je –  političko/stranačko porobljavanje institucija. „Kapilarna kontrola i partijski interesi omogućavaju opstanak statusa quo i uspješno izbjegavanje stvarnih reformi posljednjih sedam godina u područjima u rasponu od pravosuđa i sudstva preko javne uprave pa sve do sustava javnog zdravlja.“, smatra Milanović.  

Razina inflacije i troškovi života i poslovanja

Drugi propust koji naglašava je razina inflacije, odnosno troškovi života i poslovanja u Hrvatskoj. „Temeljna inflacija i inflacija cijena usluga u Hrvatskoj se tvrdoglavo nalaze iznad ukupne inflacije, a nakon ljeta tomu se pridružila i inflacija cijena hrane. Hrvatska je, jednostavno, postala preskupa za život. Naše tržište finalnih dobara i usluga očito ne funkcionira jer regulator ne obavlja dobro svoj posao. Kada se tomu nadoda i tragikomična intervencija Vlade RH u 2023. na polju politika plaća i marži, onda se krug zatvara. Tragedija horizonta slijedi iz činjenice da smo na samom vrhu po rastu cijena nekretnina u EU-u, odnosno po rastu cijena hrane i ukupnoj razini inflacije među ‘najuspješnijim‘ zemljama članicama EU-a, i to ‘javnost treba znati‘.“, naglašava Milanović.

Nedostatak imigracijske i integracijske politike

Treći propust je potpuna odsutnost pametne imigracijske i integracijske politike stranih radnika. „Startna pogreška koju Vlada RH čini zabijajući glavu u pijesak i ignorirajući što se događa na tržištu rada i u društvu mogla bi nam se u bliskoj budućnosti svima obiti o glavu, ako promatramo iskustva nekih članica EU-a“, ističe Milanović.

„Pametna integracijska politika podrazumijeva a priori identificiranje stranih zemalja, idealno onih u kojima imamo stalno diplomatsko predstavništvo, iz kojih je moguće dobiti potreban profil radnika koji nam nedostaju i koje možemo uspješno integrirati u hrvatsko društvo s obzirom na resurse koje predviđamo u tom procesu.“, predlaže.  

Zanemarivanje privatnih investicija

Četvrti je propust i zanemarivanje privatnih investicija. „I to u razdoblju nikad boljega kreditnog rejtinga i kada se Hrvatska nalazi među petnaest država koje su u NATO-u, EU-u, eurozoni i Schengenu. Ali očito i u razdoblju u kojem su u Hrvatskoj politički porobljene institucije.

Jedan od ta tri signala dominira, a meni se čini da posljednji nije najslabiji među njima. Doprinos agregatnoj potražnji i rastu BDP-a Hrvatske koji dolazi iz javnih investicija putem fondova EU-a za nerazvijene jasan je, ali održive i visoke stope rasta temelje se na privatnim investicijama.“, napisao je Milanović.

Gdje je rast produktivnosti?

Peti propust je izostanak rasta produktivnosti. „Privatne investicije i institucije, odnosno poslovno okružje, temelj su za rast produktivnosti, koja je peti propust Vlade RH. Hrvatska je posljednja u skupini novih zemalja članica EU-a kad se promatra produktivnost po satu rada i činjenica da se o produktivnosti hrvatske ekonomije, koja je temelj konkurentnosti i održivog rasta plaća sa svim reperkusijama na tržište rada i migraciju, uopće ne raspravlja još je jedna potvrda tragedije horizonta.“, piše Milanović.

Plaće u javnom i državnom sektoru

Šesti propust Vlade Andreja Plenkovića po sudu Zorana Milanovića jest politika plaća u javnom i državnom sektoru u 2024. godini. „Umjesto uređivanja sustava plaća u javnom i državnom sektoru, što je bio javno proklamirani cilj, Vlada RH povećala je plaće bez jasnih kriterija svima i tako trajno narušila odnose između ta dva sektora. Tako je stvorena situacija u kojoj privatni sektor ‘lovi‘ plaće u javnom i državnom sektoru uz istodobno narušavanje relativnog položaja umirovljenika. Pritom sindikalne akcije kojima svjedočimo u posljednje vrijeme jasno potvrđuju koliko je posao bio dobro odrađen i sustav plaća jasno uređen.“, obrazlaže Milanović.

Distribucija rasta realnog dohotka građana

Kao sedmi propust izdvaja nejednakosti u hrvatskom društvu i distribucija rasta realnog dohotka hrvatskih ljudi. „Generirane stope rasta dohotka nakon 2020. na pogon fondova EU-a te turističke i ine potrošnje predstavljene su kao ‘plima koja diže sve brodove‘, ali kada se analizira realni kumulativni rast dohotka po dohodovnim skupinama, podaci pokazuju kako 80 posto hrvatskih ljudi bilježi nižu stopu rasta od prosječne stope rasta realnog dohotka nakon 2020. godine. Također, kad se rast dohotka prilagodi za stopu inflacije svake dohodovne skupine stanovništva – jer 10 posto najsiromašnijih nema jednaku strukturu izdataka kao i 10 posto najbogatijih – vidljivo je kako upravo 10 posto najsiromašnijih među nama nije zabilježilo rast realnog dohotka, a umirovljenicima (trećem decilu) on je i smanjen. Čini mi se da bi i sâm Voltaire to okarakterizirao kao upravljanje dojmom.“, piše Milanović.

Oporezivanje dohotka i imovine

Osmi propust je „manjak progresivnosti u oporezivanju dohodaka, a, čini se, i imovine“. „Već gotovo dvoznamenkasti broj ‘cjelovitih reformi poreznog sustava‘ nije uspio nijednom razriješiti taj gordijski čvor iako su one u skladu s postavljenim ciljevima uspjele pokriti raspon od poticanja konkurencije među lokalnim jedinicama pa sve do postizanja solidarnosti i pravednosti. I to sve nerijetko unutar samo jedne godine ili čak dva kruga ‘cjelovitih reformi poreznog sustava‘.“, obrazlaže Milanović.  

Stambena politika

Deveti propust koji Milanović broji Vladi Andreja Plenkovića jest – stambena politika.

„Uporno poticanje potražnje putem APN-ovih kredita sad je ustupilo mjesto oporezivanju postojećih stambenih nekretnina u nadi da će to biti deus ex machina. Kada znamo da cijene nekretnina u Hrvatskoj divljaju i da distribucija rasta realnog dohotka ide u prilog dvadeset posto hrvatskih ljudi, onda je dedukcijom jasan zaključak zašto u Hrvatskoj mladi posljednji u EU-u napuštaju roditeljski dom. Ako je plan da se isključivo oporezivanjem spuste cijene nekretnina i najma, onda je očigledno riječ o startnoj pogrešci Vlade RH.“, piše Milanović.

A gdje je evaluacija ‘reformi’?

Deseti propust je „nepostojanje evaluacija provedenih ‘cjelovitih reformi poreznog sustava‘ i ‘cjelovitih reformi (umetnite ključnu riječ po vlastitom izboru)’“.

„Riječ je o načinu upravljanja koji je vjerojatno nepoznat u privatnom sektoru ili bilo gdje u privatnom i javnom sektoru izvan granica Republike Hrvatske, a na temelju kojega se kontinuirano pristupa manjim ili većim izmjenama a da se ne analiziraju rezultati prethodno učinjene akcije. Kad se pritom ne držite vlastitih zakonskih odredbi po kojima ste to obvezni napraviti te o tome izvijestiti druga tijela javne uprave kad vam se obrate sa zahtjevom da im se evaluacija dostavi, onda znate da imate posla s Vladom RH. Na taj način upravljanje dojmom postaje sinonim za odgovorno upravljanje ekonomijom, pa nas ne bi trebalo začuditi ako od velikih najava o smanjenju cijena najma i nekretnina dogodine ostanemo uskraćeni za evaluaciju istih tih mjera kojima se to pokušava postići. Jer koji bi se drugi rezultat mogao dogoditi ‘u najboljem od svih mogućih svjetova‘?“, piše Milanović u tekstu koji je objavljen u Lideru.