SAD uskraćuje Ukrajini projektile za HIMARS: Gdje Kijev može pronaći dodatne rakete?
Dan kada je prvi visokomobilni raketni sustav (HIMARS) isporučen iz SAD-a i otvorio vatru na ruske snage, vjerojatno u lipnju 2022., bio je prekretnica za Ukrajinu. Ovaj sustav na kotačima, koji ispaljuje precizno navođene rakete s dometom do 92 kilometra, jedan je od najboljih topničkih sustava na svijetu.
Ukrajina je koristila svojih više od 40 HIMARS-a proizvedenih u Lockheed Martinu—minus dva koja su uništili Rusi—za gađanje ruskog topništva, zapovjedništava i koncentracija vojnika. “Riječ ‘HIMARS’ gotovo je postala sinonim za riječ ‘pravda’ u našoj zemlji”, rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski 2022. godine.
“Ukrajinske obrambene snage učinit će sve kako bi okupatori svaki tjedan doživjeli sve bolnije gubitke zahvaljujući ovim iznimno učinkovitim sustavima”, dodao je Zelenski.
Što bez američkih raketa?
No sada, kada je američki predsjednik Donald Trump zamrznuo svu daljnju američku pomoć Ukrajini—kazneni potez nakon katastrofalne konferencije za novinare u Bijeloj kući u petak, tijekom koje su Trump i potpredsjednik J.D. Vance zbunjenog Zelenskog izgrdili jer im nije dovoljno zahvaljivao za raniju pomoć—preostali ukrajinski HIMARS-i mogli bi ostati bez američkih raketa.
Ako se američka pomoć ne nastavi, Ukrajina će imati dvije opcije. Trajno povući HIMARS iz upotrebe i prihvatiti ozbiljan gubitak vatrene moći ili pronaći drugi izvor raketa koji nije SAD.
Teško je reći koliko je M30/31 raketa teških 300 kilograma Ukrajina primila, ispalila i još uvijek ima na raspolaganju. Američko ministarstvo obrane pod bivšim predsjednikom Joeom Bidenom potrošilo je 1,2 milijarde dolara na nadopunjavanje zaliha HIMARS-kompatibilnih raketa koje su poslane Ukrajini, što bi trebalo odgovarati otprilike 7.000 raketa vrijednih 170.000 dolara po komadu. Međutim, moguće je da Amerikanci nisu zamijenili svaku raketu koju su donirali Ukrajini.
Ukrajinci čuvaju rakete za najvažnije napade
Prema jednostavnoj procjeni umirovljenog američkog generala Marka Hertlinga, pri maksimalnoj realnoj stopi paljbe, bataljun s 16 HIMARS-a—ukrajinska vojska ima najmanje dva bataljuna—ispaljuje oko 200 raketa dnevno. Ukrajinska vojska bi mogla ispaliti 400 raketa M30/31 svaki dan.
To bi značilo da bi se zaliha od, recimo, 10.000 raketa potrošila za manje od mjesec dana. Od prvog HIMARS-a u Ukrajini prošlo je više od 30 mjeseci.
Zaključak je jasan: ukrajinska vojska ne ispaljuje rakete M30/31 maksimalnim tempom. Umjesto toga, čuva HIMARS za najvažnije napade—na primjer, na velike koncentracije ruskih vojnika u obučnim zonama blizu bojišta. Ovim štedljivim pristupom, Ukrajinci su možda sačuvali dio zaliha M30/31 raketa.
No, s Trumpom koji blokira američku pomoć i preusmjerava SAD prema ruskim interesima, HIMARS-kompatibilne rakete koje Ukrajina trenutno ima možda će morati potrajati neko vrijeme.
Okretanje Europi
Europljani mogu pomoći. Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Italija i Francuska zajedno su Ukrajini donirale 25 lansera M270 na gusjenicama koji ispaljuju iste 227-milimetarske rakete kao i HIMARS, zajedno s američkim raketama za njih.
Međutim, europske zalihe streljiva nikada nisu bile tako velike kao američke. Možda bi europski saveznici Ukrajine mogli održati opskrbu HIMARS-a za povremene misije, ali gotovo sigurno rjeđe nego prije.
Postoje i neizvjesni faktori. Njemačka industrija pokazala je interes za proizvodnju HIMARS-kompatibilnih raketa na njemačkom tlu. No njemačka tvornica raketa još je uvijek samo ideja i moglo bi proći godine prije nego što postane operativna. Čak i kada se to dogodi, moguće je da će morati uvoziti mnoge dijelove raketa iz SAD-a. Američka vlada bi tada mogla upotrijebiti izvozne kontrole kako bi blokirala isporuku gotovih raketa Ukrajini.
Turska kao opcija
Britanska i francuska industrija također rade na lokalno proizvedenom streljivu za britanske i francuske M270. Nije jasno koliko brzo bi te europske rakete mogle ući u masovnu proizvodnju. One bi također mogle biti podložne američkim izvoznim kontrolama.
Druga varijabla je Turska. Turska industrija razvila je, ali još nije proizvela u velikim količinama, HIMARS-kompatibilnu raketu nazvanu SAGE 227. S obzirom na rastuću američku nepopustljivost i povećanu potražnju iz Ukrajine, bi li Turska mogla pokrenuti proizvodnju SAGE 227 u korist Ukrajine?
Ako Trump nastavi uskraćivati pomoć, a HIMARS-i nastave s napadima istim intenzitetom, to bi bio dobar znak da je jedan od odanih saveznika Ukrajine pronašao način da joj pomogne.
David Axe, novinar Forbesa