Lukoilu umro drugi predsjednik u godinu dana. Ima li to utjecaja na kompaniju koja posluje i u Hrvatskoj?
U kratkom roku ruska naftna kompanija Lukoil ostala je bez dva predsjednika uprave, a bilo je znakova da se menadžment tvrtke protivi ukrajinskoj invaziji. Lukoil je prisutan i na hrvatskom tržištu kao Lukoil Croatia, a tvrtka je formalno u vlasništvu švicarske tvrtke LITASCO, koja je međunarodna ekspozitura Lukoila. Zanimljivo je da je nedavno Lukoil Croatia postao glavni sponzor nogometnog kluba Hajduk
Ova, baš kao ni prošla, nije bila dobra godina za ruske oligarhe, menadžere i dužnosnike. Ne samo što je invazija na Ukrajinu sručila svu silu zapadnih sankcija na njih, već ih je, od početka te invazije, pogodila misteriozna epidemija iznenadnih smrti s više od 30 takvih slučajeva – obično bez službenih sumnji na kriminalne radnje, bar ne ako se pita rusku policiju.
Posljednji u nizu je Vladimir Nekrasov, predsjednik uprave ruske naftne kompanije Lukoil koji je iznenada preminuo u utorak 25. listopada u 66. godini života. Iz Lukoila su priopćili da je njihov šef umro od akutnog zatajenja srca. Osim kratke biografije, u kojoj je naveo da je radio skoro 50 godina u sektoru nafte i plina te da je odlikovan Ordenom zasluga za domovinu 4. stupnja, Ordenom časti i drugim državnim nagradama, tvrtka nije dalje komentirala njegovu smrt. Ova smrt možda ne bi bila sumnjiva da Nekrasov nije drugi predsjednik uprave i treći visokopozicionirani menadžer ove tvrtke koji je iznenada umro.
Prošli predsjednik uprave lani pao kroz prozor bolnice
Prethodni predsjednik uprave Lukoila, Ravil Maganov, preminuo je u rujnu 2022. u 67. godini. Kako su izvijestili Reuters i drugi svjetski mediji, smrt je bila posljedica pada kroz prozor bolnice u Moskvi. U bolnici je navodno bio na liječenju zbog srčane bolesti, a Lukoil je naveo samo da je “preminuo nakon teške bolesti”. Ruska novinska agencija Tass objavila je pak da se radilo o samoubojstvu i da je uzimao antidepresive. Ruski portal Gaza, blizak ruskoj policiji, objavio je da su nadzorne kamere koje su mogle snimiti pad bile isključene radi popravka.
Tri godine ranije ruski predsjednik Vladimir Putin mu je dodijelio odlikovanje za životne zasluge, a da splet sumnjivih podudarnosti bude potpun, ruski predsjednik posjetio je bolnicu u kojoj je Maganov umro isti taj dan – kako bi položio cvijeće za posljednjeg predsjednika Sovjetskog Saveza, Mihajla Gorbačova, koji je također umro u njoj dva dana ranije.
Još je bizarnija smrt visokog menadžera, odnosno člana upravnog odbora tvrtke Aleksandra Subotina nekoliko mjeseci ranije, u svibnju 2022. Tass je izvijestio da je njegovo tijelo pronađeno u kući stanovitog šamana u gradu Mitiščiju, sjeveroistočno od Moskve – i to u podrumu u “sobi koja se koristi za jamajčanske voodoo rituale”. Drugi su ruski mediji pisali da je popio otrov žabe. Imao je 43 godine.
Cijena za javno protivljenje invaziji na Ukrajinu?
Ono što dodatno produbljuje sumnju oko prirode ovih smrtnih slučajeva je činjenica da se Lukoil javno usprotivio ilegalnoj invaziji koju je Putin pokrenuo u veljači prošle godine. U izjavi od 3. ožujka, desetak dana od početka invazije, upravni odbor tvrtke izrazio je “najdublju zabrinutost zbog tragičnih događaja u Ukrajini” i pozvao na “što skoriji mogući prekid oružanog sukoba” i njegovo rješavanje putem pregovora, naglašavajući da “duboko suosjeća sa svima koji su pogođeni ovom tragedijom”. Izjava je još uvijek na stranicama Lukoil grupe, koja ju nije povukla.
Samo dan nakon te objave, bivši austrijski kancelar Wolfgang Schüssel dao je ostavku na mjestu člana upravnog odbora Lukoila. Schüssel se zalagao za ovakvo ratno priopćenje, koje zasiguirno nije naišlo na dobar odjek u Kremlju.
Ova ruska tvrtka inače je prisutna i na europskom, pa i na hrvatskom tržištu, preko svoje podružnice Lukoil Croatia koja u Hrvatskoj drži treće mjesto među lancima benzinskih postaja, s njih 46 diljem zemlje i više od 400 zaposlenih.
Podijeljene reakcije na sponzorstvo Hajduka
Lukoil Croatia je, zanimljivo, u kolovozu sklopio sponzorski ugovor s Hrvatskim nogometnim klubom Hajduk. U sklopu te suradnje izdali su, kako je tada priopćio izvršni direktor Arash Repač, zajedničku karticu lojalnosti koja se može kupiti i na benzinskim postajama Lukoila u Splitu i u svim Hajdukovim fan-shopovima.
“Vidjeli smo iskrenu želju da nešto napravimo zajedno. S obzirom na to da i sam dolazim iz poduzetništva, mogu razumjeti da je ovo posao, ali kod Hajduka uvijek postoji i jedna druga komponenta, a to je emocija. Nije slučajno da jedna od najvećih svjetskih naftnih kompanija izabere Hajduk. Vjerujem da je ovo tek početak. Potpisujemo ugovor u okolnostima izazovnim za Hajduk i za Lukoil, za Europu i svijet. Ali zato je ovo znakovito jer ono što se u teškim vremenima potpiše, ostaje trajno”, rekao je tom prilikom predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić, ne spominjući rusku agresiju na Ukrajinu niti emocije koje brutalno ratno razaranje i patnja Ukrajinaca izazivaju.
Suradnja Hajduka s ruskim naftnim gigantom izazvala je, očekivano, podijeljene reakcije. Oni koji prozivaju Hajduk zbog takve suradnje tvrde da je ona nemoralna jer je sjedište Lukoil grupe u Moskvi. Oni koji brane odluku legendarnog splitskog kluba s druge strane tvrde – ispravno – da Lukoil nije u vlasništvu ruske države i da nije pod sankcijama Europske unije i SAD-a. Štoviše, matična tvrtka Lukoila Croatia službeno nije ruski Lukoil, već LITASCO sa sjedištem u Švicarskoj.
Švicarski LITASCO je dio Lukoil grupe
Ali i jedna i druga su članice globalne grupacije Lukoil, kako se i navodi na stranicama Lukoila Croatia – a matična tvrtka LITASCO-a je, naravno, ruski Lukoil. To je vidljivo i na stranicama Lukoila, gdje je jasno navedeno da je LITASCO akronim za Lukoil International Trading and Supply Company te da ova tvrtka “provodi sve opskrbne i trgovinske operacije Grupe izvan Rusije i djeluje kao jedinstveni operater međunarodne trgovine LUKOIL grupe od 2000. godine”.
Najveći pojedinačni vlasnici Lukoil grupe su, prema Reutersu, njen glavni izvršni direktor (CEO) Vagit Alekperov i njegov zamjenik Leonid Fedun. Prema Forbesu, prošle godine je imala 125,1 milijardu dolara prihoda i 10,5 milijardi dolara dobiti. Litasco na svojoj stranici navodi da “nastavlja prodavati Lukoilovu sirovu naftu koja ne dolazi iz Rusije, operirati i optimizirati svoje mreže rafinerija i maloprodaje i trgovati ne-ruskim naftnim proizvodima globalno, potpuno usklađeno sa svim postojećim i primjenjivim regulatornim zahtjevima”.
Zatražili smo službeni komentar od Lukoila Croatia o smrti predsjednika njihove krovne tvrtke i kritikama na račun njihovog sponzorskog ugovora s Hajdukom, ali umjesto odgovora su nas uputili na službene press kanale Lukoil grupe, neslužbeno ističući antiratno priopćenje s početka invazije. No što se tiče iznenadne smrti Nekrasova, na službenoj stranici Lukoila na engleskom jeziku (ruska stranica je blokirana u EU) našli smo samo priopćenje za medije od 26. listopada o izvanrednom sastanku dioničara koji će se održati 5. prosinca, bez ikakvog spomena o smrti predsjednika upave, iako se može pretpostaviti da je to povod za izvanredni sastanak.
I uz drugi ruski energetski div, državnu plinsku tvrtku Gazprom, veže se više iznenadnih smrtnih slučajeva. Čak četvero tada aktualnih i bivših menadžera Gazproma umrlo je ili ubijeno u nekoliko tjedana prije i nakon početka invazije. Vladislav Avajev, bivši potpredsjednik privatne ruske banke Gazprombank, pronađen je mrtav u travnju, zajedno sa suprugom i 13-godšnjom kćeri u Moskvi.
Sve ove sumnjive smrti nemoguće je ne gledati kroz prizmu dugog i mračnog niza nasilnih, često izuzetno brutalnih smrti ili pokušaja ubojstva protivnika i kritičara Putinovog režima – niza koji je započeo nedugo nakon što je Putin došao na vlast davne 2000. Jevgenij Prigožin, ruski oligarh i vlasnik privatne, ali s Kremljom donedavno usko povezane paravojne kompanije Wagner, samo je posljednji u nizu onih za koje se opravdano sumnja da su nelojalnost Putinu platili glavom. Prigožin je, podsjetimo, nakon dramatične oružane pobune Wagnera i pohoda na Moskvu, koji je prekinut u posljednji trenutak, stradao u rušenju svog privatnog aviona u kolovozu.
S druge strane, neki stručnjaci za Rusiju su skeptični oko teorije da Kremlj stoji iza svih misterioznih smrti. Kako je to u kolovozu sročila bivša članica američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost zadužena za Rusiju, Fiona Hill, “nije svaka neobjašnjena smrt u Rusiji likvidacija (u izvedbi) KGB-a ili GRU-a”.
