Smrt iranskog predsjednika mogla bi dugotrajno utjecati na tržišta nafte

Pad helikoptera u kojem je poginuo iranski predsjednik Raisi i njegov ministar vanjskih poslova mogao bi utjecati na tržišta nafte ako dovede do promjena u politici vlasti. Naravno, iranski predsjednik ne donosi odluke samostalno, već samo ispunjava želje ajatolaha Hameneija i to se neće promijeniti. Ipak, novi izbori će povećati izglede za unutrašnju nestabilnost, a moguće je i da će dovesti do nekih promjena u politici.

Iranski zakon zahtijeva nove izbore unutar 50 dana, odnosno do kraja lipnja, a oni će se odviti uslijed sve većih izazova s kojima se suočava režim u toj zemlji. Gospodarstvo posrće, uvelike zbog lošeg upravljanja, što je dodatno pogoršano sankcijama. Većina gospodarstva još uvijek je pod kontrolom Iranske revolucionarne garde koja uglavnom blokira prijeko potrebne reforme i čini veliku političku snagu iz sjene. Rezultat je slabljenje valute i stopa inflacije koja premašuje 50 posto, dodajući ulje na vatru prigovorima i nezadovoljstvu zbog politički i društveno represivnog režima.

Na površini je malo vjerojatno da će doći do promjene u poziciji režima koji se suprotstavlja SAD-u i Izraelu, kao ni podršci posredničkim skupinama u regiji među kojima su Hamas, Hezbollah i huti. Ipak, vrijedi napomenuti da je vlada već ranije te skupine pozvala na ublažavanje svojih napada, barem onih kojima su meta američke snage u regiji. Odluka da neće biti odgovora na nedavni napad Izraela znak je da žele umanjiti tenzije ili ih barem ne žele povećati.

Teško je zamisliti da bi Iran mogao dodatno ublažiti svoju vanjsku politiku dok traje izraelski napad na Gazu, ali ako taj sukob oslabi ili završi prekidom vatre koji će prerasti u dugoročno primirje, iranska vlada će imati mnogo više prostora za manevriranje. Tretiranje velikog napada dronovima i projektilima na Izrael kao dokazivanja snage mogao bi značiti da vlada vjeruje kako ima dovoljno prostora za ublažavanje vanjske politike i potencijalno kreiranje otvora prema Zapadu. Postizanje novog sporazuma o iranskom nuklearnom programu moglo bi dovesti do porasta izvoza nafte i ublažiti barem neke gospodarske pritiske na režim.

Ne može se očekivati da će vodstvo Irana ikada biti centrističko ako se u obzir uzme politička snaga tamošnjih konzervativaca predvođenim Hameneijem. Ono što nije poznato je razina do koje bi ih društveni pritisak mogao prisiliti da ublaže društvene restrikcije i pokušaju umanjiti ili ukloniti sankcije. Novi namješteni izbori mogli bi izazvati apatiju javnosti, ali bi jednako tako mogli dovesti do još snažnijeg bijesa prema režimu. Represija je uglavnom uspjela ugušiti ranije prosvjede, no pritisak na vladu vjerojatno će porasti, a ne pasti, a reforma bi se mogla činiti kao bolja opcija za preživljavanje režima.

Kratkoročno bi ova nestabilnost mogla značiti prekide u isporuci nafte, pogotovo ako preraste u sindikalne akcije na poljima nafte, kao što se dogodilo 1979. tijekom iranske revolucije. Čak i opskrba naftom ne bude pogođena odmah, veliki neredi i prosvjedi mogli po povećati sigurnosne premije na naftu zbog straha da bi moglo doći do poremećaja u opskrbi ili da bi režim mogao izazvati nasilje negdje drugdje u regiji da makne pozornost s događaja kod kuće.

U duljem roku, optimističan scenarij donio bi promjenu režima u nešto što ima bolju interakciju s javnošću, veći interes za gospodarski rast i bolje odnose sa Zapadom. Naravno, režim je u posljednjih četiri desetljeća izbjegavao takav put, ali, kako kaže i poznata izreka, ništa se ne mijenja dok se ne promijeni. Ukratko, posljedice na cijene nafte su optimistične u kratkom roku, pesimistične u dugom roku, ali najveće je pitanje kada će doći do tog dugog roka.

Autor originalnog članka: Michael Lynch, viši suradnik Forbesa
Link: The Death Of The Iranian President Could Affect Oil Markets Longer Term
(Prevela: Nataša Belančić)