Analiza Vedrane Pribičević: Je li se politički krah u Njemačkoj mogao izbjeći i što se tamo sprema
Ekonomistica Vedrana Pribičević za FORBES Hrvatska analizira što je sve vodilo ovotjednom raspadu tzv. semafor koalicije u Njemačkoj gdje gospodarstvo i politiku opterećuju stagnacija, pad poreznih prihoda i rastući dug. Brak socijaldemokrata (SPD), Zelenih i liberala (FDP) odavno je krenuo stranputicom, piše, a koalicije između ekonomskih liberala i socijalističkih stranaka obično bolje funkcioniraju tijekom ekonomske ekspanzije nego recesije
Pravo je čudo da je semafor koalicija izdržala tri godine, pogotovo zato jer je FDP zadnji put s ljevicom koalirao prije više od 40 godina. Tada je koalicija trajala dok nisu došla krizna vremena i na površinu su izbile razlike u tome kako bi fiskalna politika u takvim vremenima trebala izgledati. Međutim, ta davna koalicija je i trajala duže jer nije bilo trećeg igrača koji je ovdje dodatni remetilački faktor – a to su Zeleni.
Da bismo shvatili oko čega je izbio problem, moramo shvatiti krajolik u kojem trenutno operiraju te tri stranke. Stagnacija, pad poreznih prihoda i rastući dug, na koje članovi koalicije imaju vrlo različite poglede.
Kočnica zaduživanja ili Schuldenbremse
Naime, problemi su prije svega nastali pokušajem prenamjene nepotrošenih sredstava iz COVID stimulusa, točnije 60 milijardi eura prema projektima vezanima uz zaštitu klime i zelenu tranziciju. Na odluku da se to budžetski relocira Zeleni su imali značajan utjecaj, ali to nije uopće bio dio predizbornog programa, niti je bio dio inicijalnog koalicijskog sporazuma. Njemački Ustavni sud presudio je da je takva prenamjena sredstava neustavna, naglašavajući da sredstva odobrena za specifične svrhe ne mogu biti korištena za druge namjene bez odgovarajuće parlamentarne odluke.
S obzirom na to da se FDP dosljedno zalaže za strogo pridržavanje njemačke “kočnice zaduživanja” (Schuldenbremse), ustavnog pravila koje ograničava novo zaduživanje države, oni su smatrali da bi preusmjeravanje sredstava namijenjenih za pandemiju moglo predstavljati zaobilaženje tog pravila. Iako sud nije izričito naveo da je ova prenamjena predstavljala zaobilaženje “kočnice zaduživanja”, njegova odluka implicira da takve radnje mogu ugroziti ustavne odredbe o fiskalnoj disciplini.
Prenamjena subvencija za Intelovu tvornicu čipova
Kada je ta mogućnost financiranja fiskalne ekspanzije iscrpljena, Zeleni su financiranje pokušali pronaći na cijeli sijaset načina. Prvi je prenamjena subvencija namijenjenih za Intelovu tvornicu čipova, gdje je FDP jasno naglasio da Zeleni nemaju ovlasti sami mijenjati kome idu subvencije.
Uz to, Zeleni su na konferenciji COP28 najavili doprinos od 33 milijuna eura međunarodnom fondu za privlačenje privatnih ulaganja u projekte obnovljive energije i energetske učinkovitosti u zemljama u razvoju. FDP je, iako podržava sudjelovanje privatnog sektora, izrazio zabrinutost oko učinkovitosti i fiskalnih implikacija oslanjanja na privatna ulaganja za financiranje velikih klimatskih projekata, naglašavajući potrebu za jasnim okvirima i upozoravajući na potencijalne financijske rizike za javni sektor.
Zeleni su podržali i uvođenje “klimatskih ugovora” (Carbon Contracts for Difference) kako bi financijski potaknuli industriju na prelazak na ekološki prihvatljive proizvodne metode, pokrivajući razliku u troškovima između konvencionalnih i zelenih tehnologija. FDP je izrazio rezerve prema ovim ugovorima, dovodeći u pitanje njihovu isplativost i utjecaj na tržišno natjecanje jer se prvenstveno zalaže za tržišno utemeljena rješenja i tehnološku neutralnost u postizanju klimatskih ciljeva.
Generalno, taj “brak” je odavno krenuo stranputicom, a prijedlog proračuna od strane FDP-a bio je samo trenutak kad su “predani papiri za razvod”.
Ambiciozna klimatska ulaganja
Zeleni su često inzistirali na ambicioznim klimatskim politikama i ulaganjima, a to je vodilo do napetosti unutar vladajuće koalicije, posebno s partnerima poput FDP-a, koji su naglašavali fiskalnu odgovornost i poštivanje ustavnih ograničenja zaduživanja.
Ove razlike u pristupima mogu se interpretirati kao sklonost Zelenih maksimalističkim rješenjima, dok su drugi partneri tražili kompromisna rješenja koja balansiraju klimatske ciljeve s fiskalnom odgovornošću. Iako je SPD formalno uvažavao FDP kao koalicijskog partnera, stvarna dinamika odnosa ukazuje na to da su interesi liberala često bili marginalizirani u odnosu na prioritete SPD-a, a posebice Zelenih. Ovo je dovelo do napetosti unutar koalicije, što je na kraju rezultiralo njenim raspadom.
Problem tri tijela
I ovaj primjer stoga pokazuje da koalicije između ekonomskih liberala i socijalističkih stranaka obično bolje funkcioniraju tijekom ekonomske ekspanzije nego tijekom recesija.
Tijekom perioda rasta, obje strane mogu lako postići dogovor o politikama koje uravnotežuju tržišni pristup i društvenu dobrobit. Međutim, u recesijama dolazi do sukoba zbog različitih filozofija: liberali bi rado vodili procikličke, a socijalisti protucikličke fiskalne politike. Zanimljivo je da su se FDP i SPD uspjeli dogovoriti oko procikličkih i kontracikličkih politika tijekom svog zajedničkog razdoblja na vlasti, posebno u okviru socijalno-liberalne koalicije koja je trajala od 1969. do 1982. godine. No, ulaskom Zelenih u koaliciju to je postao svojevrsni “problem tri tijela” (eng.three body problem) koji nema rješenje osim raspada.
Sprema se čudnovati koktel?
Pitanje je da li je ovo najbolji trenutak, barem u ekonomskom smislu, za iznenadne izbore.
AfD (Alternativa za Njemačku), kao druga stranka u zemlji, vrši pritisak na CDU (Kršćansko demokratska unija), međutim oni su bili jasni oko toga da s AfD-om ne mogu surađivati. CDU se već godinama pokušava pomaknuti udesno ne bi li djelomično izgurali AfD, no to im ne uspijeva jer probleme s migrantima jesu uzrokovali sami, a semafor koalicija nije imala razloga iste početi žustrije adresirati.
S druge strane, AfD je prošao stelarno na lokalnim izborima, te biračima nudi smanjenje poreza i fiskalnu odgovornost, ali zajedno s ekstremnom antimigrantskom retorikom, pa nam ostaje vidjeti koliko će takav čudnovati koktel biti pitak biračima izmučenima od inflacije.
Vedrana Pribičević predaje na ZŠEM-u od 2007. godine, prvo kao asistent a od 2010. godine kao predavač. Uobičajeno predaje Osnove ekonomije i Mikroekonomiju, ali je također predavala Makroekonomiju, Međunarodnu ekonomiju, Statistiku ili interdisciplinarne kolegije poput Economies, Institutions and Societies.
