Golemi financijski ulozi iza iznenadnog interesa za Panamski kanal

Prema izvješćima, predsjednik Trump šalje svog novoimenovanog državnog tajnika Marca Rubia u Panamu na njegovo prvo inozemno putovanje. To je potencijalno prvi korak u Trumpovom planu da ponovno preuzme kontrolu nad ključnim plovnim putem u državi.

Donald Trump već ima svoje carstvo nekretnina, ali sada želi proširiti američko. Na primjer, tijekom praznika i prije svoje inauguracije, više je puta pozvao SAD da preuzmu kontrolu nad Grenlandom – teritorijem NATO saveznika Danske od 1700-tih, a koji je samoupravan od 2009. godine. Danska je odgovorila objavom da će potrošiti više od 2 milijarde dolara za jačanje svoje vojne prisutnosti na Arktiku.

Trump: Uzimamo natrag

Međutim, u svom inauguracijskom govoru 20. siječnja Trump nije spomenuo Grenland, već Panamski kanal. “Dali smo ga Panami,” izjavio je, “a sada ga uzimamo natrag.” Panamski predsjednik José Raul Mulino brzo je odbacio bilo kakvu mogućnost promjene vlasništva. No čini se da Trump neće odstupiti i navodno šalje novoimenovanog državnog tajnika, bivšeg senatora Floride Marca Rubia, u Panamu na njegovo prvo inozemno putovanje.

Malo je vjerojatno da će Panama prodati kanal, bilo dobrovoljno ili pod pritiskom američke administracije s jakim imperijalnim namjerama. Postavlja se pitanje zašto je Trumpu toliko stalo do toga. I, s tim u vezi, koja je stvarna vrijednost plovnog puta.

Forbes je razgovarao sa šest stručnjaka iz industrije i zaključio da je odgovor najmanje 11 znamenki. Kanal je fenomenalan posao; prošle je godine ostvario gotovo 3,5 milijardi dolara neto dobiti na otprilike 5 milijardi dolara prihoda. “Supercore” imovina – glavna infrastruktura kao što su mostovi, zračne luke i ceste s naplatom cestarine – može doseći vrijednost od 20 do 35 puta EBITDA (što bi bilo više od neto prihoda), stavljajući teoretsku temeljnu vrijednost kanala između 70 i 120 milijardi USD milijarde.

Skupe alternative

Ali imovina koja je ključna za globalnu trgovinu, poput Panamskog kanala, zahtijevala bi dodatnu premiju. Gotovo 10.000 velikih brodova koji su nosili oko 423 milijuna tona vrijednog tereta prošlo je kroz njegove prevodnice 2024. godine. Svaki je brod plaćao stotine tisuća dolara cestarine ovisno o veličini i kapacitetu tereta.

Brodari rado plaćaju prolazak kroz Panamski kanal jer su alternative znatno gore. “To je po definiciji monopolska imovina”, ističe Stephen Dowd, voditelj ulaganja u privatnu infrastrukturu u CBRE-u. “Kakva je konkurencija? Idete opasnijim putem koji traje mnogo duže oko vrha Južne Amerike ili dolazite na zapadnu obalu i prevozite teret vlakom.” Ovaj dinamički faktor podiže svaku početnu vrijednost još više.

Osim toga, treba uzeti u obzir geopolitičke aspekte. Kao infrastruktura, Panamski kanal ima samo jednog pravog konkurenta – Sueski kanal u Egiptu, koji povezuje Sredozemno i Crveno more. Sueski kanal izazvao je nekoliko vojnih sukoba oko kontrole nad njim. Slično je nezamjenjiv i Panamski kanal. “Ova imovina nudi alternativnu stratešku vrijednost, koja se u ovom slučaju ogleda u kritičnoj važnosti Panamskog kanala za stratešku, gospodarsku i nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država”, kaže Matt Neuringer, partner u tvrtki Orrick, Herrington & Sutcliffe. “Tamo ulazite u potpuno drugačiji svijet vrednovanja jer kanal ima više nematerijalne vrijednosti za vladu SAD-a.”

Cijena izgradnje

Jedna hipotetska metoda vrednovanja, koju je predložio Neuringer, uključuje uzimanje doprinosa kanala panamskom godišnjem BDP-u od 83 milijarde dolara — koji je Uprava Panamskog kanala procijenila na između tri i šest posto u 2023., ili otprilike između 2,5 milijardi dolara i 5 milijardi dolara — i množenje taj iznos prema trajanju bilo kojeg ugovora. Zakup na 50 godina mogao bi postaviti cijenu za kanal na najmanje 125 do 250 milijardi dolara. Ta bi se cijena mogla smanjiti ako SAD pristane na neku vrstu podjele prihoda s Panamom ili preuzme buduće troškove. “Mislim da bi sve manje od toga bilo teško prodati [panamskoj] javnosti”, primjećuje Neuringer. Niti Uprava Panamskog kanala niti panamsko veleposlanstvo u Washingtonu, D. C., nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.

Kontrola nad uskom trakom dugo je bila predmet spora. Već 1690-ih, tada neovisna Kraljevina Škotska pokušala je kolonizirati područje kako bi stvorila prometnu vezu između oceana; Propala kolonija toliko je opteretila škotske financije da se Škotska nekoliko godina kasnije pridružila prosperitetnijoj Engleskoj, stvarajući Ujedinjeno Kraljevstvo. U kasnim 1800-tima, francuska tvrtka bila je prva koja je pokušala izgraditi kanal, ali kako su smrti od bolesti dosegle desetke tisuća, Pariz je napustio projekt. Nakon što su podržale neovisnost Paname od Kolumbije, SAD su 1904. preuzele izgradnju kanala od Francuza, iskopale preko 240 milijuna kubičnih metara zemlje i otvorile kanal 1914. Izgradnja nije bila jeftina, koštala je tadašnjih 375 milijuna dolara, što bi danas bilo gotovo 12 milijardi dolara.

Tijekom desetljeća frustracija Panamaca zbog američke kontrole nad kanalom rasla je sve dok Jimmy Carter nije pristao vratiti 16 kilometara široku zonu kanala, predavši je Panami 1979. godine – dok je sam kanal predan 1999. godine – uz uvjet da SAD mogu vojno braniti neutralnost kanala.

Utjecaj Kine

Više od pet milijardi dolara vrijedna proširenja koja je srednjoamerička država završila 2016. godine omogućila su kanalu da primi veće brodove, što je dodatno poboljšalo financijsko stanje Panamskog kanala. Prihodi su porasli za oko 56 posto između 2019. i 2024. godine. Trump vjeruje da taj novac s pravom pripada Americi, žaleći se u prosincu na platformi Truth Social da su “naknade koje naplaćuje Panama smiješne.” Naknade za prolazak brodova kroz kanal—više od 70 posto kojih ide prema ili dolazi iz američkih luka – znatno su porasle jer su sušne prilike prošle godine smanjile godišnji broj prelazaka za 21posto.

Trump i neki saveznici iz Kongresa također su izrazili zabrinutost zbog navodne kineske kontrole nad kanalom (optužba koju Panama odbacuje), napominjući da kineske tvrtke upravljaju lukama i drugim važnim infrastrukturnim projektima u zemlji, što bi teoretski moglo predstavljati prijetnju američkom pristupu kanalu u slučaju sukoba. “Zahvalan sam predsjedniku Trumpu što je podigao svijest javnosti o stanju Panamskog kanala i prijetnjama američkim interesima,” rekao je teksaški senator Ted Cruz na saslušanju u Senatu 28. siječnja. “Ne možemo dopustiti da američke brodarske tvrtke budu iznuđivane. Ne smijemo zatvarati oči ako Panama iskorištava imovinu od vitalnog komercijalnog i vojnog značaja. I ne smijemo ostati pasivni dok Kina maršira našim polukrugom.”

Ako Panama odbije prodaju, Trump bi mogao pokušati ponovno preuzeti kontrolu nad kanalom vojnom silom – premda bi se mogao suočiti s otporom Kongresa i međunarodne zajednice. “Na to se nadovezuje ogromna geopolitička složenost,” kaže Patrick Harder, supredsjedatelj odjela za infrastrukturu u Sjevernoj Americi pri Norton Rose Fulbright, koji je odbio ponuditi moguću procjenu vrijednosti. “Ne možete reći koliko vrijedi jer vrijedi onoliko koliko je netko spreman platiti za to – a mislim da ovdje imate prilično nevoljnog prodavatelja.”

Kyle Khan-Mullins, novinar Forbesa