Stiže nova direktiva: Odzvonilo je lažnim hvalospjevima o zelenom poslovanju i greenwashingu
Hrvatska do sredine iduće godine mora usvojiti Direktivu o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) koja ima ozbiljne mehanizme za provjeru održivih praksi – revizore. Partner u PwC Hrvatska Slaven Kartelo za FORBES Hrvatska objašnjava kako će nova zakonska obveza izvještavanja o održivosti unijeti i promjene u upravnim tijelima najvećih tvrtki u Hrvatskoj
Nema više cherry pickinga! Tvrtke neće moći izabrati o kojoj će od svojih najboljih održivih praksi izvještavati javnost, a što će prešutjeti. U hrvatsko zakonodavstvo bi iduće godine trebala biti uvedena Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD). Ta je direktiva već na snazi u Europskoj uniji, a države članice ugrađuju je u nacionalna zakonodavstva. “Hrvatska još ima radnu skupinu i kasni za zemljama istočne regije među kojima su Slovenija i Bugarska, a predviđanja su kako će se CSRD implementirati u hrvatsko zakonodavstvo u travnju. Krajnji rok za to je lipanj iduće godine. Čim se to riješi, Direktiva će biti odmah primjenjiva”, kaže Slaven Kartelo, voditelj ESG usluga i partner PwC-a Hrvatska.
Bit će to najveća promjena u korporativnom izvještavanju otkad su uvedeni Međunarodni standardi računovodstvenog izvještavanja (MSFI), dodaje.
CSRD je nadogradnja Direktivi o nefinancijskom izvještavanju (NFRD) koja je na snazi od 2017. godine. Budući da ta još uvijek aktualna prethodnica nije imala propisan zakonodavni okvir, već samo smjernice, tvrtke su mogle izvještavati o čemu su htjele. Naravno, unutar zadanih tema koje se tiču djelovanja na okoliš, upravljanje ili društvo. Neke od tih izvještaja imali smo u rukama i izgledali su kao zgodan kolaž plakata i reklama bez pravog sadržaja, brojčanih pokazatelja i, onako sasvim iskreno, bez uvjerljivosti. Kako bi se popravila kvaliteta tih izvještaja, odsad će biti obavezno korištenje europskih standarda izvješćivanja o održivosti (ESRS).
“Dolazi sasvim novi set standarda ispisan na više od 350 stranica s više od tisuću objava i propisan je zakonom. Tvrtke više neće moći raditi cherry picking, odnosno birati najljepše o čemu žele pisati, nego će imati točno određene teme i informacije koje o tim temama moraju objaviti. Najbolje kompanije su izvještavale po okviru GRI (Global Reporting Initiative), a većina je imala 15-ak stranica teksta, sada će imati 50 do 100 stranica izvješća o održivosti”, ističe Kartelo.
U prvom valu iduće godine regulativa će obuhvatiti stotinjak hrvatskih tvrtki, i to onih koje su već obveznice nefinancijskog izvještavanja i subjekti od javnog interesa s više od 500 zaposlenika. Od 2025. godine CSRD izvještaje bit će dužne podnositi i sva velika poduzeća definirana Zakonom o računovodstvu. Nisu odabrane tvrtke po ključu najvećeg doprinosa ekološkom zagađenju i branši.
| Obveznici izrade nefinancijskog izvještaja su veliki poduzetnici koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 zaposlenih tijekom financijske godine. Subjekti od javnog interesa u Hrvatskoj su društva listana na burzi, sve financijske institucije, banke, osiguravajuća društva i svi oni koje propisuje Zakon o računovodstvu da su društva od javnog interesa. To su i one tvrtke koje na datum bilance imaju više od pet tisuća zaposlenih i više od 663,6 milijuna eura aktive. |
Obavezna revizija
Uz deblje izvještaje, najvažnija razlika u odnosu na dosadašnju praksu je ta što će biti obavezna revizija izvješća o održivosti. Dosad je svoja izvješća reviziji podvrgavalo jako malo tvrtki, a i tada je revizija bila parcijalna, radila bi se samo za nekoliko pokazatelja koje bi odabrala tvrtka. “Neće više biti biranja, revizor će dati mišljenje na cjelokupno izvješće. Većina firmi je u prošlosti stavljala izvješća o održivosti u zadatak marketinga, odjela za investitore. Podaci nisu bili sistematizirano prikupljani, nije postojao trag odakle dolaze, jesu li pouzdani. Sada će morati objavljivati podatke i imati sustav prikupljanja kojim se osigurava da su oni točni, kompletni i neutralni. To će revizor gledati. Revizija doprinosi kredibilitetu tih izvješća”, tumači partner u PwC-u Hrvatska.
Potaknut će nova pravila izvještavanja o održivosti i nova zapošljavanja jer sastavljanje ovakvih izvještaja nije mačji kašalj i nešto što početkom godine može napraviti tko god izvuče najkraću slamku. Također, revizorski redovi morat će se zgusnuti jer riječ je o opsežnim izvještajima koje treba pregledati.
Najbolje tvrtke u Hrvatskoj već imaju cijele odjele za održivost, napominje Kartelo, a mnoge će tvrtke morati zapošljavati novu radnu snagu jer, kako kaže, cilj je da do 2028. godine izvješća o održivosti imaju jednaku vrijednost kao i financijska izvješća. No, kadrova koji bi savršeno upotpunili taj profil zaposlenika nema. Njih tek treba stvoriti. Najkvalificiraniju su ljudi koji su se dosad bavili održivosti i GRI standardima, smatra partner PwC-a Hrvatska koji je na tu poziciju imenovan u lipnju prošle godine.
U toj revizorskoj kući svjedoče porastu interesa tvrtki za njihove savjete što se tiče nove regulative jer nemaju jasnu sliku što će se od njih očekivati, kakve će im biti obveze, o čemu će morati izvještavati te kako prikupiti potrebne podatke i zatvoriti jaz između onoga što rade sada i što će se od njih uskoro očekivati.
| Prema podacima Državnog zavoda za statistiku objavljenim u svibnju ove godine, u Hrvatskoj je bilo 325 poslovnih subjekata od 250 do 499 zaposlenih, a onih koji su zapošljavali 500 i više ljudi bilo je 274. |
“Jedan od prvih problema je što većina firmi u svojim upravama i nadzornim odborima nema zaduženih za održivost od kojih bi kretala inicijativa. Zaposlenici u pravnom odjelu ili odjelu marketingu nemaju snagu iznijeti taj dio posla do kraja. Kad se u upravljačkom timu imenuje osoba koja će se brinuti o održivosti poslovanja, treba pronaći ljude ili barem jednu osobu koja bi pratila obveze održivosti i snimila procese tvrtke. Slijedi upoznavanje s novim standardima izvješća o održivosti i analiza koje su to značajne i materijalne teme bitne za firmu koje će morati objavljivati”, opisao je tri ključna početna koraka za tvrtke.
Europski standardi izvještavanja o održivosti podijeljeni su na 12 tema, dvije su obvezne, deset ovisi o tome koliko su značajne za to društvo. Značajne i materijalne teme o kojima bi trebale izvještavati analizirala je tek nekolicina hrvatskih tvrtki, perjanice gospodarstva, kaže Kartelo. Ostale se valjda nadaju kako će ih ova regulativa zaobići, ali teško da će doći do nekih naglih promjena smjera. Sve te regulative dio su većeg plana, Zelenog plana Europske unije kojem je cilj do 2050. godine dostići klimatsku neutralnost kontinenta.
| Prema CSDR-u, poduzetnici iz nefinancijskog sektora će morati izvještavati i o KPI-jevima koji pokazuju udio prometa od proizvoda/usluga povezanih s održivim aktivnostima, kapitalna ulaganja i operativne troškove povezane s održivim aktivnostima. Tvrtke iz financijskog sektora izvještavat će o udjelu “zelenih” KPI-jeva, primjerice o omjeru zelene imovine ili zelenog udjela u ulaganjima za društva za upravljanje imovinom. |
