Oko Avdiivke ima toliko ukrajinskih dronova da ih neki Rusi ni ne pokušavaju izbjegavati
“Ako te ubije, ubije te.”, napisao je jedan ruski vojnik u svojoj objavi na društvenim mrežama, prenosi analitičar Forbesa David Axe. Dvije vojske. Dvije vrste zračne sile. Četveromjesečna bitka za ruševine Avdiivke približava se svom vrhuncu, a ukrajinske i ruske snage udaraju jedna drugu iz zraka.
Razlika je u tome da Ukrajinci na ruske trupe u napadu na grad bacaju tisuće sićušnih dronova, dok Rusi iz zrakoplova Ukrajince gađaju stotinama moćnih aerodinamičnih bombi.
Omjer snaga nije jednak. Da, i Ukrajinci imaju zrakoplove s pilotima, jednako kao što i Rusi imaju dronove. No ukrajinska zračna sila nad Avdiivkom je uglavnom robotska, dok je ruska većinom tradicionalna.
Pozadina ovih radikalno drugačijih pristupa zračnom bombardiranju objašnjava najvažniju dinamiku u ovom ratu koji će uskoro ući u svoju treću godinu. Ukratko, Ukrajincima ponestaje streljiva i zbog toga su se okrenuli dronovima. Istovremeno, sve veća slabost ukrajinske protuzračne obrane praktički je pozivnica za ruske zračne snage da aktiviraju svoje najmoćnije borbene zrakoplove i ispuštaju najmoćnije zračne bombe.
Još krajem prošlog ljeta Ukrajinci su ispaljivali jednako granata kao i Rusi. Ukrajinske brigade tijekom svoje ljetne ofenzive nisu ostvarile bogzna kakav napredak, ali one napretke koje jesu ostvarili možemo pripisati toj izjednačenosti snaga po pitanju artiljerije.
No onda su u listopadu neki Republikanci u američkom Kongresu odlučili blokirati slanje dodatne pomoći Ukrajini, što je ukrajinskoj vojsci uskratilo potencijalno i stotine tisuća komada artiljerije i stotine protuzračnih projektila.
Nije slučajno da su ruske trupe počele napredovati na fronti oko Avdiivke upravo kada su proruski Republikanci blokirali slanje pomoći. Ukrajinski garnizon u Avdiivki, predvođen iscrpljenom 110. mehaniziranom brigadom, mogao je preko kamera i izvidničkih dronova vidjeti kako ruski pješaci ulaze u grad sa sjevera i juga, ali nisu ih uvijek mogli napasti.
“Avdiivki su hitno potrebne svježe rezerve i rotacija jedinica,” napisao je prošlog tjedna ukrajinski dopisnik Jurij Butusov. “Potrebna je i artiljerija – zalihe su vrlo malene i neprijatelj ima veliku prednost.”
U nedostatku ljudi i artiljerije, 110. brigada se okrenula dronovima. Nakon što su krajem prošle godine odlučili masovno povećati domaću proizvodnju malenih FPV dronova, Ukrajinci danas proizvode preko 50.000 tih dronova mjesečno.
Sada se oni koriste kao zamjena za tradicionalnu artiljeriju. To nije uvijek idealno: svaki FPV “kamikaza” dron teži samo oko jednog kilograma, može nositi pola kilograma eksploziva, a ima domet od nekih tri kilometra. U usporedbi, 155-milimetarska artiljerijska granata nosi nekih 11 kilograma eksploziva, a domet joj je do 24 kilometra.
No u očaju se ne postavljaju pitanja, a Republikanci su Ukrajince sveli na očajnike. Ruske jedinice oko Avdiivke nisu se previše obazirale na stravične gubitke koje trpe – desetke tisuća ubijenih i osakaćenih vojnika i gotovo sedam stotina uništenih vozila – i pojačale su napade na Avdiivku, natjeravši 110. ukrajinsku brigadu i obližnje jedinice da ih napadnu sa svakim dronom do kojeg mogu doći.
Kada vremenski uvjeti to dopuštaju, nebo iznad Avdiivke ispunjeno je zujanjem stotinama dronova. “Kamikaze bruje nebom”, opisao je jedan ruski bloger bitku u Avdiivki u poruci koju je preveo @wartranslated. FPV ddronovi, zajedno s dronovima koji izbacuju granate, “najkorištenije su, najpreciznije i najefikasnije oružje u ovom trenutku.”
Nakon što su 50 puta čuli uzbune za dronove i svaki put skočili u zaklon, neki ruski vojnici odustali su od pokušaja da izbjegnu ove sitne ubojice. “Ako te ubije, ubije te,” napisao je on. “To je prirodna selekcija.”
Najopasniji smjer napada za Ruse je marš od nešto više od jednog kilometra od ruskih linija na jugu grada do ruskih pozicija oko Tsarske Okhote u predgrađu Avdiivke.
Ne samo da ruski na toj ruti moraju proći Zenit, bunker iz Hladnog rata koji su Ukrajinci pretvorili u tvrđavu oko koje su izgradili južnu obranu grada, već moraju i prehodati smrtonosnu zonu dronova u kojoj ne postoji priridan zaklon. “Molit ćete se da se uspijete vratiti,” napisao je bloger.
On implicira, naravno, da ruski sustavi za elektronsko ratovanje – radio-ometači kratkog dometa koji bi u teoriji trebali prizemljiti FPV dronove – ne rade. Bloger za to krivi korumpirane dužnosnike koje jedino zanima održavanje imidža. “Bojali ste pločnike umjesto da radite na elektronskom ratovanju.”
Sve ovo ne znači da Ukrajinci kontroliraju zračni prostor iznad i oko Avdiivke. Ne, oni samo kontroliraju tanki potez neba direktno iznad grada. Ali ruski zrakoplovi ne moraju letjeti direktno iznad Avdiivke kako bi ju bombardirali.
U prosincu su na jugu zemlje ukrajinske protuzračne snage postavile komplicirane zamke i tako srušile šokantan broj ruskih zrakoplova, i to daleko od linije fronte.
No bez američke pomoći i suočeni s nestašicama, te snage morale su se povući kako bi zaštitile najveće ukrajinske gradove, što je Avdiivku ostavilo izloženu zračnim napadima.
Ruski zrakoplovi kreću prema gradu na srednjoj ili visokoj visini i izbacuju bombe FAB sa satelitskim navođenjem (neke teže 680 kilograma) s udaljenosti od čak do 40 kilometara.
“Ruska avijacija pojačala je napade bombama FAB na ukrajinske položaje u Avdiivki,” izvijestio je ukrajinski Centar za obrambene strategije prošlog tjedna.
“Pojačala” je blago rečeno. “Preko 600 zračnih bombi bačeno je na grad u posljednja četiri tjedna,” izvijestio je 5. veljače ukrajinski dopisnik Jurij Butusov. To je, recimo to tako, mnogo bombi. “Uništenje je značajno,” dodao je dopisnik.
Rusi pogibaju u zračnim napadima tijekom marša u Avdiivku. Ukrajinci pogibaju u zračnim napadima dok se skrivaju u rovovima i bunkerima. Ne zna se tko pogiba više, ali upravo to bi mogao biti ključan faktor sada, kada se čini da krvava bitka za Avdiivku ulazi u svoju posljednju fazu.
Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: ‘If It Kills You, Then So Be It’. There Are So Many Ukrainian Drones Over Avdiivka, Some Russians Don’t Even Try Dodging.
(Prevela: Nataša Belančić)
