Stručnjak za Forbes: Kakve će biti cijene plina, je li zapeo ‘razvod’ od Rusije i kako ide Ini i Janafu
Jasminko Umićević, poznati hrvatski konzultant za naftnu i plinsku industriju, za FORBES Hrvatska govori o trendovima na globalnom i domaćem terenu, što će za fosilnu industriju značiti dolazak na vlast Donalda Trumpa u SAD-u, s kakvim se rizicima na tržištu suočavaju Ina i Janaf kao i kako im ide u poslovima s Molom. Analizira stanje na europskom plinskom tržištu i kako zapravo izgleda “razvod” od ruskog plina te daje predikciju mogućeg kretanja cijena plina ove zime i tijekom 2025. godine
Što promjena vlasti u SAD-u znači za planove fosilne industrije i kako bi se to moglo reflektirati na Europu?
-Pobjeda Donalda Trumpa vjerojatno će rezultirati jačanjem fosilne industrije u SAD-u, s potencijalnim ekonomskim i političkim posljedicama za Europu, posebno u kontekstu klimatskih promjena i energetskih politika. U SAD-u se može očekivati povećanje proizvodnje fosilnih goriva – Trump je tijekom kampanje to najavio, te smanjenje subvencija za obnovljive izvore energije poput vjetra.
Imenovao je Chrisa Wrighta, glavnog izvršnog direktora naftne i plinske kompanije Liberty Energy, za ministra energetike, a on je poznat kao zagovornik uporabe fosilnih goriva i skeptik prema klimatskim promjenama. Očekuje se i da će Trump ponovno povući SAD iz međunarodnih sporazuma o klimatskim promjenama, što bi moglo oslabiti globalne napore u borbi protiv klimatskih promjena, a od Europe bi to zahtijevalo da preuzme veću odgovornost u tim inicijativama. S druge strane, povećana proizvodnja fosilnih goriva u SAD-u mogla bi dovesti do nižih cijena energije na globalnom tržištu, što bi povoljno utjecalo na europske energetske politike i tržišta.
Kako se sada kreću cijene goriva u SAD-u i EU?
-Značajno variraju između SAD-a i EU-a, prvenstveno zbog različitih poreznih politika i troškova proizvodnje. Cijene u SAD-u su tradicionalno niže nego u Europi i, na primjer, u rujnu ove godine prosječna cijena litre benzina iznosila je oko 0,80 eura, dok je dizel koštao približno 0,90 eura po litri, dok su u Europi cijene više zbog većih poreza i trošarina. Benzin se u EU kretao između 1,35 do 2 eura po litri, gotovo dvostruko, pa i dvostruko više u nekim EU članicama.
Što se može očekivati oko cijena plina ove zime i tijekom 2025. godine?
-Prema nekim dugoročnim prognozama, Europa bi se mogla suočiti s hladnijom zimom, što bi povećalo potražnju i imalo za posljedicu rast cijena u usporedbi s prethodnom godinom i trenutnim stanjem na tržištu. Međunarodna agencija za energiju predviđa porast globalne potražnje, što bi moglo dovesti do fluktuacija cijena. Također, očekuje se da će cijene prirodnog plina u Europi doseći normalizirane razine tek 2025. godine, uz povećanu upotrebu ukapljenog prirodnog plina (LNG) i jačanje zajedničke infrastrukture EU.
Uvoz plina, utjecaj geopolitike i oštra zima
Imate li neku predikciju cijena za Europu?
-Osim srednjoročnih vremenskih prognoza, treba uzeti u obzir razinu zaliha plina, tempo pražnjenja te mogućnosti obnavljanja zaliha i, svakako, trenutne razine i trendove cijena. Europske zalihe su trenutačno popunjene 92,1 posto, što predstavlja pad sa 95,2 posto koliko su iznosile ranije ovoga mjeseca, a uz trenutačni tempo pražnjenja, zalihe bi mogle pasti sa 104,3 milijarde kubičnih metara na početku zime na samo 41,5 milijarde kubičnih metara do ožujka. Tako niska razina krajem zime mogla bi otežati ponovno punjenje na više od 90 milijarde kubičnih metara do kraja 2025. godine, što će se tada odraziti rast na cijena.
Što se pak tiče razina cijena na referntnom TTF tržištu, one su od rujna porasle s oko 36 eura za megavatsat na trenutnih oko 48 eura za megavatsat, a to ukazuje na povećanu potražnju i zabrinutost zbog mogućnosti opskrbe u zimskim mjesecima. S druge strane, tzv. futuresi za početak 2025. godine pokazuju stabilne cijene uz neznatnu volatilnost od siječnja do travnja, pri čemu je za siječanj to 46,30 eura za megavatsat.
Te projekcije odražavaju očekivanja da će opskrba ostati stabilna tijekom zime, unatoč trenutačnoj volatilnosti, no oštra zima bi mogla ubrzati pražnjenje skladišta i dodatno izvršiti pritisak na povećanje cijene, da i ne govorimo o geopolitički rizicima vezanim uz ruske isporuke. Hrvatska kućanstva, zahvaljujući državnoj regulaciji, ni ove zime neće osjetiti puni teret porasta cijena na tržištu. Ostanu li cijene stabilne prema predviđanjima, subvencije bi mogle biti dovoljne za održavanje prihvatljivih računa za plin tijekom zimskih mjeseci.
Europska unija još uvijek uvozi ruski plin, posebno LNG. Kakvi su tu trendovi?
-Unatoč naporima EU-a da smanji ovisnost o ruskom plinu, posebno nakon invazije na Ukrajinu, uvoz ruskog LNG-a u EU porastao je u prvoj polovici 2024. godine – prema podacima europske Agencije za suradnju energetskih regulatora, udio ruskog LNG-a u ukupnom uvozu porastao je na 20 posto u prvoj polovici 2024. godine, u usporedbi sa 14 posto u istom razdoblju prethodne godine. Uvoz ruskog plina putem plinovoda je značajno smanjen od 2022. godine.
Koja je izlazna strategija moguća i – kada? Spominje se Azerbajdžan koji bi mogao zaigrati veću ulogu.
Moguća strategija izlaska iz ovisnosti o ruskom plinu je prvenstveno diverzifikacija izvora energije povećanjem uvoza iz drugih zemalja, što EU uglavnom i čini. U tom cilju je i potpisala sporazum s Azerbajdžanom o udvostručenju uvoza plina na 20 milijardi kubnih metara do 2027. godine, a ta zemlja trenutno opskrbljuje Europu s više od osam milijardi kubnih metara plina godišnje preko TANAP/TAP plinovoda. Azerbajdžan može igrati ključnu ulogu u budućoj opskrbi Europe plinom, ali će za to biti potrebna dodatna ulaganja i razvoj infrastrukture.
Hrvatska proizvodnja plina: Ina i Vermilion
A kakva je perspektiva proizvodnje plina u Hrvatskoj, gdje su sada aktivni Ina i Vermilion?
-Aktivnosti Vermiliona i Ine ukazuju na mogućnost uspostave pozitivnog trenda u istraživanju i proizvodnji plina u Hrvatskoj i pokazuju pogrešnost Inina prethodnog dugogodinjeg procesa deinvestiranja u istraživanje i proizvodnju nafte i plina.
Vermilion Zagreb Exploration, podružnica kanadske kompanije Vermilion Energy, je započela ove godine proizvodnju plina na eksploatacijskim poljima Cerić i Berak u Slavoniji. Dnevna proizvodnja iznosi između 400.000 i 500.000 kubnih metara, što predstavlja oko 25 posto trenutne domaće proizvodnje plina. U kolovozu je Vermilion objavio i komercijalno otkriće nafte i plina u blizini Kutine, a početak proizvodnje planiran je za 2025. godinu, s procijenjenim rezervama od 4,4 milijuna barela ekvivalenta nafte.
Ina je pak u prvih devet mjeseci zabilježila smanjenje proizvodnje ugljikovodika za gotovo 5 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, što je rezultat prirodnog pada proizvodnje i izazova na glavnim plinskim poljima. No, potpisali su u ožujku sporazum o suradnji s Vermilionom na istražnom području Sava-07 u Sisačko-moslavačkoj županiji. Vermilion zadržava 60 posto udjela i poziciju operatera, dok Ina ima ostatak.
Kako stoji Ina?
-U poziciji je kratkoročne financijske stabilnosti, no dugoročno je strateški ranjiva. S jedne strane, ona ostvaruje pozitivne financijske rezultate zahvaljujući povoljnim tržišnim uvjetima, trgovačkim maržama i rastu u maloprodajnom segmentu, dok s druge strane pokazuje znakove strateške slabosti zbog dugogodišnjih zanemarivanja ulaganja u ključne infrastrukturne i proizvodne kapacitete.
Poboljšala je EBITDA na 344 milijuna eura za prvih devet mjeseci ove godine, što je rezultat povoljnih maloprodajnih i veleprodajnih cijena te rasta ne-gorivnih marži. Vlada je Ini omogućila relativno visoke trgovačke marže, što osigurava stabilne prihode i pomaže u održavanju profitabilnosti, unatoč izazovima u proizvodnji i preradi.
Ina već godinama bilježi pad proizvodnje na domaćim naftnim i plinskim poljima, što je posljedica nedostatka kontinuiranih ulaganja. Prirodni pad proizvodnje i niže cijene plina dodatno su smanjili EBITDA u segmentu istraživanja i proizvodnje na 234 milijuna eura. Iako su pokrenuti neki novi projekti, oni nisu dostatni za održavanje stabilne domaće proizvodnje.
Višegodišnja odgoda završetka modernizacije Rafinerije Rijeka rezultirala je ovisnošću o uvozu gotovih naftnih derivata, dok se domaća sirova nafta izvozi u Mađarsku. To smanjuje dodanu vrijednost unutar zemlje i povećava izloženost fluktuacijama uvoznog tržišta. Na koncu, s obzirom na to da Ina uglavnom prodaje uvozne naftne derivate, smanjuje se njena strateška uloga u osiguravanju energetske sigurnosti Hrvatske. Nemojmo zanemarivati ni činjenicu da su hrvatska Vlada i Mol u gotovo ravnoprvnom odnosu vlasništva dionica u Ini, a to također otvara pitanja o njenoj ulozi u hrvatskom energetskom sustavu.
Za njenu dugoročnu održivost, ključno je promijeniti fokus s pasivnog upravljanja utapanjem u Mol Grupu, na aktivna ulaganja u ključne segmente poslovanja. U suprotnom, kompanija bi se mogla suočiti s padom strateške važnosti i gubitkom konkurentske prednosti i postati samo “najveći gastro lanac u Hrvatskoj“ kako se reklamira ovih dana u hrvatskim medijima.
Janafovi problemi s Molom i gradnja naftovoda između Mađarske i Srbije
A što se zbiva s Janafom? Zabilježio je pad prihoda od 11,5 posto i smanjenje neto dobiti za 25 posto u prvih devet mjeseci ove godine.
-Pad prometa i dobiti uglavnom je posljedica smanjenja potražnje za transportom i skladištenjem nafte, fluktuacija u globalnim energetskim tržištima te povećanih operativnih troškova zbog značajnih ulaganja u modernizaciju i sigurnost. S druge strane, kompanija održava stabilan poslovni model i uspješno ulaže u diverzifikaciju, posebno kroz projekte obnovljivih izvora energije.
Kakav se rasplet može očekivati oko Janafovog problema s Molom?
-Mađarski Mol je početkom ove godine optužio Janaf za nepravednu cjenovnu politiku i previsoke transportne tarife, navodeći da su usluge višestruko skuplje od europskih referentnih cijena i to koristi kao izliku za minimalno korištenje Janafova transportnog pravca za opskrubu svojih rafinerija. No, usporedbom postojećih tarifa u EU vidljivo je da Janafove ne ostupaju znčajno, da su cijene rezultat tržišnih uvjeta i troškova poslovanja.
Koliko mi je poznato, do sada nije postignut dogovor između Janafa i Mola po pitanju cijena što dugoročno nije prihvatljivo i nastavak spora može utjecati na poslovne odnose i financijske rezultate obje kompanije. Također, planirana izgradnja naftovoda između Mađarske i Srbije, koji će omogućiti direktno povezivanje rafinerija u Pančevu s mađarskom infrastrukturom, predstavlja ozbiljnu prijetnju Janafovom poslovanju.
Ova infrastruktura, osmišljena kako bi zaobišla trasu Janafova naftovoda između Omišlja i Pančeva, može imati negativne učinke, gubitak ključnih prihoda jer transport nafte prema Srbiji i skladištenje na terminalu Omišalj čine značajan dio Janafovih prihoda. Preusmjeravanje na novi naftovod drastično bi smanjilo promet i prihod od ključnog inozemnog klijenta, Naftne industrije Srbije (NIS). Također, taj će naftovod minimizirati Janafovu ulogu kao kritičnog opskrbljivača naftom za Srbiju i Mađarsku čime bi se se umanjila njegova pozicija u regionalnom energetskom lancu i njegova strateška važnost.
| Globalne naftne kompanije ove godine s nižim profitima Kako su ove godine poslovale najveće globalne naftne kompanije i što očekivati u 2025.? Na temelju objavljenih preliminarnih podataka i poslovnih rezultata, za prvih devet mjeseci 2024. godine, možemo donijeti nekoliko zaključaka. Većina velikih naftnih kompanija, poput Exxon Mobila, Chevrona i Saudi Aramca, zadržala je ili povećala razinu proizvodnje, što ukazuje na njihovu operativnu snagu i kapacitet da odgovore na globalnu potražnju, čak i u izazovnim tržišnim uvjetima. No, unatoč tome, smanjenje cijena nafte i plina te slabije rafinerijske marže negativno su utjecale na profitabilnost u odnosu na isto razdoblje 2023. godine. To pokazuje njihovu osjetljivost na promjene tržišnih uvjeta, što je ključno za dugoročno strateško planiranje, ali kompanije poput Exxon Mobila, Chevrona i Saudi Aramca i dalje ostvaruju značajne iznose dobiti, što svjedoči o njihovoj financijskoj stabilnosti i otpornosti. Većina, uključujući Exxon i Chevron, istaknula je povećani povrat kapitala dioničarima. Valja reći i da se te kompanije sve više suočavaju s izazovima povezanima s tranzicijom prema obnovljivim izvorima energije, ali i geopolitičkim nestabilnostima koje utječu na cijene nafte i plina. Do kada se može očekivati njihova vladavina, da tako kažemo? Iako se globalna energetska scena mijenja s naglaskom na obnovljive izvore, naftne i plinske kompanije i dalje će igrati ključnu ulogu u nadolazećim desetljećima. Njihova sposobnost prilagodbe novim trendovima i ulaganja u čiste tehnologije odredit će njihovu dugoročnu relevantnost. |
