Kakve se kuće danas grade u SAD? Forbes je istražio domete i trendove suvremene arhitekture

U želji da kreira popis 200 vodećih arhitektonskih tvrtki u SAD-u, Forbes je došao do možda i mnogo vrjednijeg rezultata: preslike statusa današnje rezidencijalne arhitekture.

Kako je moguće dobiti sliku o trenutačnom stanju rezidencijalne arhitekture u Americi? Shvatiti trendove, eksperimentalni razvoj, pojedince koji utiru put u svakom dijelu ogromne zemlje? To je pitanje koje za sobom povlači i mnoga druga: koji su najveći izazovi i prilike na lokalnoj razini? Koju ulogu američki arhitekti imaju obnovi nakon uništenja izazvanih nedavnim prirodnim katastrofama?

Cilj istraživanja i neočekivana otkrića

Tijekom posljednjih deset godina, uloga arhitekata u društvu drastično se promijenila. Danas, dok kupci pokušavaju naći put u klimatskim izazovima i svega što traže od svojih domova, mi smo ti koji moraju shvatiti što to nedostaje u dizajnu i izgradnji kuća – i do koje mjere arhitekti mogu poboljšati naše domove, a samim time i naše živote.

Forbes je želio pronaći 200 vodećih tvrtki rezidencijalne arhitekture u SAD-u. Novinari su krenuli putem istraživanja i analize podataka, zaobilazeći poziv na prijave i modele plaćanja za sudjelovanje koji su toliko česti u programima nagrađivanja arhitekata. Kako bi dobili što je moguće detaljniju sliku, odlučili su se na dug i kompliciran zadatak analize svake savezne države, a potom izdali pozive tvrtkama za čiji rad su procijenili da ispunjava standarde. To silno uloženo vrijeme – gotovo 10 mjeseci – rezultiralo je ne samo temeljitom listom, već i nečim možda još korisnijim: slikom o stanju arhitekture i suvremene američke kuće.

Suvremeni problemi dizajna i gradnje

Izgradnja nove ili obnova i preuređenje postojeće kuće u SAD-u se već dugo smatra jednim od najkompliciranijih i najskupljih projekata na koje se pojedinac može odlučiti. Danas, 15 godina nakon što je velika recesija natjerala industriju da ponovno promisli o mnogim zastarjelim praksama, a i nakon histerije izazvane pandemijom, proces je još uvijek prepun elemenata koje je teško kontrolirati. Vještih građevinskih radnika nema dovoljno – Institut građevinskih radnika procjenjuje kako je svake godine potrebno otprilike 723.000 novih građevinskih radnika samo kako bi se ispunila potražnja.

Istovremeno Amerikanci koji žive na obalama prirodu sve više vide gotovo isključivo kao izvor katastrofa. Poplave, požari i drugi ekstremni vremenski faktori snažniji su i češći od kapaciteta znanstvenika i dužnosnika koji postavljaju referentne standarde koje naši domovi moraju moći izdržati. Osiguravatelji iz Kalifornije i Floride masovno bježe zbog poplava i požara. Trenutni standardi za zaštitu od poplava stari u 45 godina i gotovo smješno neprilagođeni za suvremene uvjete. Istovremeno, u krizi izazvanoj klimatskim promjenama, projekti rušenja i gradnje svake godine u SAD-u stvaraju više od 600 milijuna tona otpada, dok izgradnja novih domova donosi preko 50 milijuna tona emisija ugljičnog dioksida.

Rezidencijalna arhitektura u Americi neodvojiva je od komplikacija 21. stoljeća. To je svijet duboko podijeljen na moderniste i tradicionaliste, a ta podjela ogleda se i u obrazovanju mladih studenata arhitekture te oblikuje njihov vlastiti rad. Prakse su također pod pritiskom promjena u izvorima novih koncepata.

Lavina vizualnih podražaja

Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, utjecajni finski arhitekt Juhani Pallasmaa upozorio je na dolazak “ere sveprisutnih vizualnih slika” i nove “vizualne pristranosti” kulture. “Umjesto prizemljenog prostornog iskustva, arhitektura je usvojila psihološku strategiju oglašavanja i brzog uvjeravanja; zgrade su se pretvorile u proizvode odvojene od egzistencijalne dubine i iskrenosti,” napisao je on. “Trenutna industrijska masovna proizvodnja vizualnih slika odvaja vid od emocionalne reakcije i identifikacije, a vizuali se pretvaraju u hipnotičke nizove bez fokusa i sudjelovanja.”

Nešto više od četvrt stoljeća kasnije, njegova upozorenja djeluju gotovo smiješno ekscentrično. Današnji svijet nakrcan je vizualnim podražajima, a još nismo niti počeli kako treba shvaćati njihove posljedice. Sve veći svijet društvenih mreža orijentiranih na slike i snimke, kako u potrošačkoj, tako i u poslovnoj sferi, ne dokazuje samo pristranost prema vizualnom, već i potpunu psihološku ovisnost o njemu. U arhitekturi to se ogleda u raspadu ideje da bi rješenja trebala biti jednostavno – lokalna, oblikovana mjestom.

Što to znači za klijenta, za pojedinca u potrazi za arhitektom koji će mu pomoći stvoriti kuću 21. stoljeća? Ne samo predivan, personalizirani prostor a život, već nešto inteligentno, u skladu s jedinstvenom okolinom?

‘Arhitektonski globalizam’

Anketiranjem arhitekata diljem nacije Forbesovi novinari shvatili su da su oni duboko uključeni u društvene mreže, koje im predstavljaju marketinški alat. Shvatili su i da klijenti sada upravo na društvenim mrežama traže ideje i inspiracije za vlastite domove. Proučavanjem internetskih stranica nekih 18.000 arhitektonskih tvrtki diljem SAD-a, novinari su se sami osvjedočili u zbunjujući novi arhitektonski globalizam. Regulacije gradnje, koliko god važne bile, ne štite nas od neodgovornih impulzivnih ukusa.

Najočitija manifestacija ovog novog globalizma u SAD-u je moderna seoska kuća, standardizirani izraz dizajna bez pretjerano čvrstih temelja u tradiciji. Njena popularnost uvelike se pripisuje dizajnerici interijera, autorici i voditeljici na kanalu HGTV Joanni Gaines, “kraljici modernog seoskog stila.” Samo na Instagramu gotovo 2,8 milijuna objava ima tag #modernfarmhouse. Forbes je primjere ovakve arhitekture pronašao u većini američkih saveznih država, na mjestima koja nemaju nikakve veze s farmama ili približno ruralnim područjima (jedan primjer je Los Angeles, koji nema baš nikakvu poljoprivredu). Sve to dovodi do problematičnog pitanja: uništava li ova antiteza dizajna primjerenog lokaciji narudžbe za istinski odgovornu arhitekturu? Ili je riječ tek o suvremenoj verziji stila ranča, nečeg što će budući vlasnici prenamijeniti u nešto prihvatljivije?

Arhitektura koja odgovara mjestu

Tako je Forbes osmislio najbolje prakse i principe rezidencijalne arhitekture, eliminiravši s popisa primjere površnosti iz dizajna. Ostavljen je prostor za individualne procjene, no prioritet su bile “regionalne razlike” – arhitektura koja demonstrira svijest o svojoj lokaciji i ili čuva lokalni karakter ili se trudi na novu razinu dovesti svoje temeljne korijene.

Ipak, kao i uvijek, treba uzeti u obzir vremenske uvjete. Putovanje kroz SAD otkriva lokacije pod pravom opsadom: porast razine oceana, požari, uragani, ekstremne vrućine i hladnoće. Kriteriji su testirani u stvarnom vremenu.

Sjeveroistok

Na sjeveroistoku države, gdje se nalazi 51 od 200 arhitektonskih tvrtki na popisu, New York je centar arhitekture. Tipovi kuće u predgrađu, ruralne kuće i kuće na plaži imaju nevjerojatnu geografsku raznolikost, a svaki od njih dolazi s vlastitim izazovima. Izgradnja iz temelja daleko prevladava. New York još uvijek privlači one najambicioznije. Od relativno mlade tvrtke No Architecture, do etabliranog ureda Peter Pennoyer Architects, podjela na tradicionaliste i moderniste iznimno je snažna. S druge strane Connecticut, Massachusetts i Rhode Island otkrivaju emocionalnu i intelektualnu odanost povijesti, ali njeguju i progresivne, suvremene uratke na najvišoj mogućoj razini. Tu raznolikost karakteriziraju tvrtke Jack Ryan Architect, Estes Twombly & Titrington Architects i Albert Righter Tittmann Architects.

Izloženost jugoistočne regije olujama s Atlantika i Meksičkog zaljeva čini ovaj dio zemlje velikim izazovom. Iz te regije dolazi 57 tvrtki na popisu. Maryland karakterizira moderni rad otporan na klimatske uvjete, uglavnom za predgrađa. Tvrtke David Jameson Architect i Gardner Architects ilustriraju taj pristup. Rezidencijalna tržišta Washington DC-ja, Delawarea i Virginije uglavnom se bave ruralnim aspektima, renovacijom i restauracijom, a put predvode ugledne, stare tvrtke poput Barnes Vanze Architects i Jacobsen Architecture. Kentucky, West VIrginia i Mississippi ne pružaju mnogo prilika arhitektima prilagođenih, personaliziranih prostora, dok je Tennessee potpuna antiteza: živahna urbana, suburbana i ruralna scena otvaraju vrata tvrtkama kao što su Archimania i Michael Goorevich.

Obrana od prirode

Ruralni i suburbani Arkansas predstavlja malena, ali izvanredna skupina arhitekata, a isto vrijedi i za Alabamu. U srcu Louisiane je francuski kolonijalni stil koji pruža mnogo prilika za očuvanje povijesnih prostora. Ipak, ima mjesta i za suvremeni napredak, čega je primjer Ammar Eloueini Digit-All Studio.

Tvrtka Altura Architects iz Sjeverne Karoline, također na Forbesovom popisu, trenutačno pokušava ponovno izgraditi područja uništena nedavnim uraganom Helene. Obrana od prirode glavna je odrednica arhitekture jugoistoka, a Duncan McPherson iz Alture živi taj problem. “Altura Architect zagovara dizajn otporan na vremenske uvjete i u projektima i u suradnji sa zajednicom,” kaže on. “Neki od naših klijenata i projekata odlično su izdržali uragan upravo zbog toga. Ipak, već sada raspravljamo kako će ova oluja utjecati na naš pristup dizajnu i klijentima. Sada imamo priliku ovaj stravičan događaj shvatiti kao lekciju.”

Ako postoji jedna savezna država ove regije koja predstavlja frontu arhitekture prilagođene klimi, onda je to sigurno Florida. To je slučaj barem što se novije gradnje tiče, iako se u toj državi još uvijek gradi nesrazmjerno veliki broj pretjeranih vila u mediteranskom stilu.

Florida

S obzirom na to da su gradovi na obali Meksičkog zaljeva pretrpjeli udare dviju uzastopnih uragana 4. kategorije, arhitekti na Floridi suočeni su s ogromnim izazovima u pronalaženju rješenja za nove stvarnosti života na obali. Firma Joyce Owens, uvrštena među 200 najboljih i smještena u uraganima pogođenom Fort Myersu, trenutno se bavi posljedicama najnovijih oluja, pri čemu im je uragan Ian iz 2022. još uvijek u fokusu. Projekt ove firme s liste Top 200, nazvan “Island Oasis,” bio je dovršen dvije trećine kada ga je pogodila oluja. Dok su obližnje građevine bile potpuno uništene ili odvojene od temelja, njihova zgrada ostala je netaknuta. „Prije Iana,“ kaže Owens, „već smo razmišljali o trajnosti obalnih kuća i dizajnirali kuće snažnije od tradicionalnih kuća na stupovima. Nakon Iana, svoju praksu nazvala sam ‘obalnim arhitektima.’ Mislim da ranije nisam bila svjesna da su nam sva ta bolna dopuštenja [građevinski propisi Floride nameću oko 27 različitih inspekcija na svakoj kući] i nastojanja da pravilno dizajniramo dali dubinsko znanje iznutra. Samo smo morali slušati i učiti tijekom godina.”

Jugozapad

Jugozapadna regija i njezinih 23 firme s liste bez sumnje su najviše usmjerene na Teksas, državu koja nimalo ne oskudijeva vrhunskim firmama. Najbolje među njima, poput Mell Lawrence Architects, Lake Flato i Baldridge Architects, specijaliziraju se u izrazito teksaškom, pretežito modernom pristupu obiteljskim kućama u prigradskim sredinama. Od firmi na listi Top 200, njih 15 dolazi iz Teksasa i najbolje ilustriraju, više nego bilo koja druga država, kako uspješno “graditi” na povijesnoj osnovi, suptilno, ali sigurno oslanjajući se na naslijeđe legendarnih rezidencijalnih arhitekata Teksasa iz 20. stoljeća, među kojima su David Williams, O’Neil Ford i MacKie & Kamrath.

I dok su tržišta Novog Meksika, gdje prevladava očuvanje povijesnih objekata, i Oklahome, koja je općenito skromna u prilagođenoj stambenoj gradnji, relativno mirna, tržište Arizone, barem s obzirom na broj stanovnika, nije. Ovdje je praksa dizajn-gradnje, u kojoj arhitekt ujedno djeluje i kao glavni izvođač, poput rada tvrtke DUST iz Tucsona, sve popularnija te postaje standard u državi. U međuvremenu, rad četiri firme s liste nastavlja čuvati veličanstvenu tradiciju pustinjske modernističke arhitekture, koja je posebno prisutna u Phoenixu od 1950-ih u obiteljskim projektima Alfreda Beadlea, i sa živahnom odlučnošću nastavlja se diljem cijele države.

Zapad

Što se zapada SAD-a tiče, 56 tvrtki dospjelo je na popis top 200. Ta regija otkriva karakterističnu zapadnjačku arhitekturu koja iznimno poštuje prirodne lokacije, no ilustrira i noviju tendenciju ka formalnijim, pomalo introspektivnijim životnim prostorima. Na Aljasci, u Montani, Idahu i Wyomingu dominiraju tvrtke koje projektiraju kuće za planinska područja i ekstremne vremenske uvjete. Colorado je pak tipološki raznovrsniji, dok su se Nevada i Havaji pokazali kao maleno tržište za prilagođene obiteljske kuće. Što se Utaha tiče, pokazalo se da se tamošnji arhitekti gotovo isključivo bave komercijalnim i institucionalnim radom. Oregon, a posebno Washington, (obje države imaju impresivno nasljeđe regionalnog modernizma 20. stoljeća), pružaju obilje impresivnih kuća za razmatranje. Na primjer, tvrtke atelierjones iz Seattlea projektira specifično u područjima sklonima požarima.

Kalifornija ima najviše licenciranih arhitekata zemlji, a pokazuje raznolike elemente na svojem sjeveru, središtu i jugu. U ovom svijetu arhitektonske su mogućnosti beskonačne, a poseban naglasak stavlja se na otpornost na požare, što se vidi u radu studija Studio VARA iz San Francisca.

‘Ružnoća nije održiva’

Kroz sve primjere – od Mainea do Floride, Minnesote do Novog Meksika i Havaja, u svim radovima koje predstavljaju firme s liste 200 najboljih – ako postoji neočekivana poveznica u našoj zbirci, to je odlučna potraga za faktorom koji, usprkos naglasku proteklih desetljeća na razumijevanje certificiranja zelenih zgrada, kao da je previše zanemaren: hitna potreba za ljepotom u arhitekturi; priznavanje da, kako je rekao građevinski znanstvenik Joseph Lstiburek, “da bi se o zgradi brinuli, ljudi je moraju željeti održavati, a ljudi ne održavaju ružne stvari. Ružnoća nije održiva.“

Autor originalnog članka: Richard Olsen, Forbes
Link: Architecture And The American House Now
(Prevela: Nataša Belančić)