Pogled u nasilan, skriveni svijet izumitelja slavnog Glocka
Austrijski poduzetnik i nekadašnji milijarder, Gaston Glock, umro je 27. prosinca u dobi od 94. godine. Forbes ponovno objavljuje njegov profil iz 2003. godine koji rasvjetljuje kako je do nastanka nevjerojatno popularnog pištolja Glock dovela – čista slučajnost.
Gaston Glock se na Forbesovoj godišnjoj listi svjetskih milijardera nalazio od 2019. do 2021. godine, a njegovo bogatstvo se procjenjivalo na 1.1 milijardu dolara. Glockovi savjetnici žestoko su se protivili njegovom uvrštavanju na taj popis i tvrdili da Forbesova procjena, temeljena na tadašnjim prihodima tvrtke od 500 milijuna dolara, nije točna.
Ovo je članak o Gastonu Glocku koji je Forbes objavio 31. ožujka 2003. godine:
On je čovjek iza pištolja. S Gastonom Glockom se ne poigravate.
Njegov najbliži kolega navodno je pokušao upravo to. Charles Ewert svog je suradnika, Austrijca Glocka, namamio u slabo osvijetljenu garažu u Luksemburgu. Glock je zastao kako bi, na Ewertov prijedlog, pogledao jedan sportski automobil. Odjednom je iz sjene pred njega iskočio ogroman, maskirani muškarac i snažno udario Glocka u glavu gumenim batom. Ewert je pobjegao preko stubišta. “Ja sam kukavica,” rekao je on kasnije za Forbes. Glock je izgubio ravnotežu, a napadač je zadao još jedan snažan udarac. “Borio sam se za život,” priča 73-godišnji Glock u ovom rijetkom razgovoru s medijima.
Skočivši na noge, Glock je šakom udario napadača u oko. Dok je potencijalni ubojica teturao, Glock je udario ponovno i izbio mu nekoliko zubi. Okrvavljen, napadač se strovalio na Glocka “raširenih ruku, poput Krista,” kaže John Paul Frising, zamjenik luksemburškog glavnog državnog odvjetnika, koji je protiv napadača, 67-godišnjeg Francuza Jacquesa Pecheura, podigao optužnicu za pokušaj ubojstva. Tako su ih, ležeći na podu, pronašli policajci u 9:30 ujutro, 27. srpnja 1999. godine.
Glock kaže kako je od ozljeda izgubio gotovo litru krvi, a imao je čak sedam ozljeda glave. Ipak, čim je došao do bolnice pozvao je svoje osobne bankare u UBS-u i Banque Ferrier Lullinu. U bankama je imao 70 milijuna dolara u gotovini, a Ewert je novcu imao pristup. Do pola jedan popodne, Glock je uspio 40 milijuna prebaciti na račun u Švicarskoj. Ipak, do tada je Ewert sudskim nalogom uspio blokirati preostalih 30 milijuna dolara. Dok se oporavljao od ozljeda, Glock je razmišljao kako je mogao vjerovati pogrešnom čovjeku.
U studenom 2002., Ewert je uhićen i bačen u zatvor u Luksemburgu, gdje je čekao presudu za pokušaj ubojstva. Osuđujuća presuda za njega bi značila prijetnju od 30 godina zatvora. Ewert čitavo vrijeme tvrdi kako je zapravo nevin i kako je žrtva namještaljke za koju okrivljuje nekog od Glockovih odvjetnika, njegove članove obitelji ili austrijsku vladu – kako bi mu se prijevarom oduzeo udio u kompaniji.
Kako bismo zaista shvatili razmjere ove navodne izdaje, treba uzeti u obzir koliko je odnos između dvojice muškaraca bio važan za uspjeh kompanije Glock. Ewert je poslovni konzultant koji je nekoć radio za luksemburšku burzu, a u Glocku je bio zaposlen 15 godina. U tom periodu, prethodno relativno nepoznat pištolj postao je glavno oružje američke policije.
Američkom policijom nekoć su dominirali pištolji tvrtki Smith & Wesson i Beretta, no 1985. godine na scenu je stupio Glock, izrađen od polipropilena dovoljno čvrstog za veliku većinu dijelova pištolja (osim cijevi od ugljičnog čelika). Glock je također bio revolucionaran zbog svog jednostavnog dizajna – sastojao se od 34 dijela, dok je poluautomatik kalibra .45 Smith & Wesson imao oko šezdesetak – i težio je tek 680 grama, dok je Smith & Wesson težio preko 700. Glock ima i mekši trzaj, budući da se polimerski okvir tijekom ispaljivanja lagano stegne. Među obožavateljima Glocka su njujorška policija, američki specijalci, FBI i mnoge međunarodne protuterorističke jedinice.
Ovih dana, tvrtka Glock ostvaruje prodaju od oko 100 milijuna godina, a dvije trećine zarade dolaze iz SAD-a, zemlje obožavatelja oružja. Pištolj koji se prodaje za 500 dolara može se proizvesti za 75 dolara, a margina zarade prije poreza za tvrtku se približavala 60 posto, procjenjuje John Farnam, instruktor za rukovanje malim oružjem iz tvrtke Defense Training International.
Gaston Glock iznimno je privatan i šutljiv čovjek, a zbog uspjeha mu nije postalo ništa lakše vjerovati ljudima. Ima vrlo slavne prijatelje, među kojima su i papa Ivan Pavao II. i Jorg Haider, bivši čelnik austrijske ekstremno desne Slobodarske stranke i obožavatelj Hitlera. Najdraža prostorija u njegovoj vili u austrijskom Veldenu Glocku je podrum, odakle može kontrolirati i najmanje detalje funkcioniranja doma, sve do temperature pločica u kupaonici na katu. Kada putuje, sam upravlja svojim privatnim zrakoplovom Cessna Citation. “U zraku ima manje luđaka,” kaže.
Iz sjedišta tvrtke u Deutsch-Wagramu u blizini Vienne, Glock je u jedanaest godina promijenio sedam prodajnih upravitelja za SAD. Prošlog mjeseca je njegov glavni čovjek u Americi, pomalo nervozni bivši tužitelj iz New Jerseya Paul Jannuzzo koji je u tvrtci radio 12 godina, dao ostavku kao savjetnik i izvršni poslovni direktor.
“Jannuzzo je poludio,” kaže Glock, bez dodatnih objašnjenja. Izvor blizak kompaniji kaže kako je Jannuzzo bio frustriran i kako je i ranije pokušavao dati otkaz. Glock se s 46-godišnjim Jannuzzom sukobio nakon godišnje konvencije oružja Shot Show u Orlandu na Floridi, nakon čega su se složili kako je najbolje da svaki ode svojim putem. Glock se nadao kako će moći zadržati Jannuzza kao savjetnika, a operativne dužnosti proslijediti nekom drugom zaposleniku. Jannuzzo će ostati vanjski savjetnik, no odbija komentirati čitavu situaciju, iako je ranije za Forbes rekao kako “gospodin Glock ne bježi od borbe.”
Jannuzzo to dobro zna. Upravo on je predvodio Glockove napore za rušenje prijedloga administracije predsjednika Clintona o dobrovoljnoj kontroli oružja. “Ucjenjivanje”, tako Glock opisuje mjere kojima bi bio uveden nadzorni odbor i ograničenje načina prodaje oružja. Tvrdoglavost kompanije rezultirala je s čak 28 tužbi u kojima se tvrdi kako je upravo Glock odgovoran za ubojstva počinjena tvrtkinim oružjem; 11 od njih još je aktivno.
Jannuzzo je također predvodio uspješnu tužbu za kršenje patenta protiv Smith & Wessona, koji je kreirao pištolj sličnog izgleda. “Osjećao sam se kao da mi je netko ukrao novčanik,” procijedio je Glock. Tužba je završila multimilijunskom nagodbom, a Jannuzzo je poput pitbulla napao 12 glazbenih produkcijskih kuća, obavijestima da se tvrtka protivi da izvođači u rap pjesmama koriste riječ “Glock”, uglavnom zbog straha da će ime tvrtke postati sinonim za pištolj.
Glock je sada, više no ikad, solo akt. Njegova dva sina Robert i Gaston Jr. i kćer Brigitte zaposleni su u kompaniji, no imaju ograničen autoritet. Upitana koja je njena uloga, Brigitte na njemačkom odgovara: “Ja sam očeva ropkinja.” Na pitanje tko ima utjecaja na razvoj proizvoda, Glock se smiješi: “Možemo reći da se radi o poprilično malom odboru.”
Tako je bilo od početka. Glock je 1981. godine proizvodio plastične granate za austrijsku vojsku, kao i plastične držače zavjesa. Jednog dana Glock je čuo da se dva pukovnika žale kako ne postoji pištolj koji bi odgovarao njihovim potrebama. Kada im je Glock ponudio da će ga za njih proizvesti, smijali su mu se.
“Gospodinu Glocku se nitko ne smije,” kaže Christopher Edwards, krupni bivši zamjenik šerifa u okrugu Jefferson u Kentuckyju, koji sada predvodi programe obuke za Glock u Georgiji. “On to shvaća osobno.”
Glock nikada nije sumnjao da može proizvesti superioran pištolj. “To što nisam znao ništa bila je moja prednost,” kaže on. Svake noći je u svom podrumu radio na pištolju. Testirao ga je lijevom rukom kako bi, u slučaju da eksplodira, desnom još uvijek mogao crtati nacrte. “Naučila sam mu se micati s puta,” kaže njegova supruga Helga sa smiješkom. Njegov pištolj bio je daleko bolji od konkurenata i 1983. godine austrijska vojska od njega je naručila 25.000 komada.
No Glock je želio rasti. Dvije godine kasnije, otputovao je u Luksemburg, gdje društva ne moraju plaćati poreze na dohodak ili kapitalnu dobit. Tamo je slučajno na cesti sreo jednog poduzetnika i pitao ga zna li nekog tko bi mu mogao pomoći proširiti svoje carstvo u povojima. “Ja sam tvoj čovjek,” odgovorio mu je Charles Ewert, tvrdeći da ima veze u inozemstvu.
Ewert je također imao reputaciju za koju Glock nije znao. Imao je naviku osnivati tvrtke u inozemstvu za potrebe poslovnih interesa ljudi kojima je takvo nešto trebalo, zbog čega je dobio nadimak “Panama Charly”. Njih dvojica složili su se da će Glock angažirati Ewertovu shell kompaniju Unipatent za čuvanje dionica podružnica koje je Glock osnovao za prodaju oružja. Ispostavilo se kako Unipatent ima poprilično sumnjivu prošlost. Ewert je kompaniju kupio od Hakkija Yamana Namlija, turskog financijaša. Namli je kontrolirao banku First Merchants Bank na Cipru, a osuđen je – skupa s bankom – za pranje 450 milijuna dolara 2000. godine. Ta presuda srušena je godinu dana kasnije. Tijekom suđenja, Namli je inzistirao kako je pravi vlasnik banke Ewert.
Kakve god bile njegove veze, Ewert je postao javno lice Glocka izvan Austrije, dok se sam Glock koncentrirao na proizvodnju. Kompanija je 1985. otvorila podružnicu u SAD-u za poboljšanje prodaje policajcima, što se pokazalo kao dobar potez. Zločini povezani s drogama bili su u porastu, a policajci nisu željeli biti slabije naoružani od kriminalaca. Svoje revolvere su zamijenili za poluautomatske pištolje. Glock 17 sadržavao je 18 rundi streljiva i bilo ga je jeftino proizvesti, što znači da se gotovo nitko nije s njim mogao natjecati po pitanju cijene. Relativno malen broj dijelova također je značio da je pištolj lak za održavanje.
Ewert je otvorio urede u Hong Kongu, Francuskoj, Švicarskoj i Urugvaju. Glock je bio zadovoljan i svojoj obitelji i direktorima rekao da se obrate Ewertu u slučaju da se njemu išta dogodi. “Smatrali su me najstarijim sinom,” kaže Ewert, sada 49-godišnjak.
Sve se promijenilo u proljeće 1999. godine. Glocka je nazvao zaposlenik iz Ženeve kojeg je Ewert otpustio, tvrdeći da je Ewert isisao novac iz kompanije kako bi kupio kuću u Švicarskoj i sugerirajući da to nije jedini Ewertov prekršaj. Glock je u početku te optužbe odbacio, misleći kako se radi o uvrijeđenom zaposleniku. No kako bi ipak otklonio sve sumnje, pozvao je Ewerta na sastanak. Tog dana je dobio gumenim batom u glavu.
Nakon što se oporavio od napada, Glock kaže kako je otkrio da je Ewert otvorio desetke kompanija u inozemstvu koje su djelovale povezano s proizvođačem pištolja, a sve su imale male razlike u imenima i adresama. Glockovi odvjetnici tvrde kako je iz kompanije ukradeno do stotinu milijuna dolara i prebačeno u tvrtke pod Ewertovom kontrolom. Zamjenik državnog tužitelja Frisink kaže kako je od 1989. godine Ewert sve više preuzimao kontrolu nad Unipatentnom i glavnom tvrtkom u portfelju – američkom podružnicom Glocka. Glockovi odvjetnici tvrde kako se Ewert “nagradio” novim dionicama Unipatenta u zamjenu za 600.000 dolara. Ewert pak preko svog odvjetnika tvrdi kako nije činio ništa bez Glockovog dopuštenja.
I jedan i drugi tvrde da su upravo oni vlasnici Unipatenta i međusobno se optužuju za vlasništvo nad lažnim setom neregistriranih dionica. “Glock kaže da ja imam manje od pet posto Unipatenta? Glock je luđak!” kaže Ewert. Prijepor će riješiti luksemburški sud.
Malo je vjerojatno da će Ewert nastaviti živcirati Glocka. Čak i ako ne bude osuđen za ubojstvo, moguće je da će se u Luksemburgu morati suočiti s novim optužnicama za krivotvorenje, prijevaru i pronevjeru, kaže Frising čija istraga još traje. Ako se ni to ne dogodi, Ewert bi mogao biti izručen SAD-u. Prošle godine protiv njega je podignuta optužnica u Georgiji za elektronsku prijevaru.
Glock se veseli povratku na posao – proizvodnji oružja i borbi protiv, kako kaže Jannuzzo, “idiotskih tužbi.” Također gleda i nova tržišta. “Policija u Saudijskoj Arabiji, Tajvanu, Južnoafričkoj Republici i Mađarskoj nosi oružje staro 40 godina,” kaže marketinški direktor tvrtke Herbert Weikinger. Prije nego je uspio dodatno objasniti što misli, Glock ga je istjerao iz prostorije jer je progovorio bez dopuštenja.
“Onaj napad bila je najbolja stvar koja mi se dogodila,” kaže Glock na engleskom, sa snažnim njemačkim naglaskom. “U suprotnom bih nastavio vjerovati Ewertu.”
Autor originalnog članka: Kerry A. Dolan, Forbes; Dyan Machan, Forbes
Link: Inside The Secret And Violent World Of The Late Glock Gun Inventor, Gaston Glock
(Prevela: Nataša Belančić)
