Zanimanje jedriličar: Zagrepčanin koji je na 10-metarskoj jedrilici oplovio svijet

“Uživao sam u jedrenju više nego u studiju građevinarstva, pa sam umjesto diplome počeo raditi u čarteru, kao skiper i instruktor jedrenja,“ kažeu razgovoru za FORBES Hrvatska Saša Fegić, hrvatski jedriličar koji je obnovio legendarnu jedrilicu HIR 3 da bi njome iz Malog Lošinja oplovio svijet

Saša Fegić, jedriličar i autor knjige “My Way Around the World”, odrastao je na kontinentu, u Zagrebu, u obitelji bez ikakve poveznice s morem. No, spletom okolnosti, već u dvanaestoj godini zaljubio se u more, zahvaljujući svojoj sestri koja ga je povela sa sobom na prvo jedrenje.

“Sestra je ‘kriva’ za moju ljubav prema jedrenju“, kaže kroz smijeh Fegić. “Kada sam imao 12 godina, pozvala me da joj se pridružim na jedrenju. Meni se svidjelo, a za razliku od nje, nastavio sam dalje. Uživao sam u jedrenju više nego u studiju građevinarstva, pa sam umjesto diplome počeo raditi u čarteru, kao skiper i instruktor jedrenja.“

Fegić odabrao suprotnu rutu od uobičajene

Fegiću je uspjelo ono što malo kome iz jedriličarskog svijeta uspijeva – oplovio je svijet, postavši članom jedriličarske elite poznate kao Cape Horneri – jedriličari koji su zaokružili put oko zloglasnog Rta Horn.

Dok većina jedriličara za put oko svijeta odabire pogodniju rutu – od istoka prema zapadu, kroz Panamski kanal – Fegić se odlučio za teži izazov: rutu kojom je oplovio tri velika rta – Rt Dobre nade, Rt Leeuwin i Rt Horn – u suprotnom smjeru. Njegovo putovanje trajalo je od lipnja 2018. do listopada 2020. godine, s početnom i završnom točkom u Malom Lošinju.

Svoj podvig Fegić je ostvario na jedrilici HIR 3, brodu bogate povijesti. Radi se o 10-metarskom brodu sagrađenom 1979. godine s kojim je legendarni hrvatski jedriličar, danas pokojni Mladen Šutej, preplovio Atlantik i oplovio Rt Horn.

Kada je Fegić 2014. godine otkupio HIR 3, brod je bio u derutnom stanju. Nakon četverogodišnje obnove, jedrilica je konačno bila spremna za putovanje oko svijeta. Za Fegića, HIR 3, kako kaže, nije samo plovilo, već simbol upornosti i nezaustavljive strasti prema jedrenju.

Na južnom oceanu malo je trgovačkih brodova, pa je teško dobiti pomoć u slučaju nesreće

Ovakvo putovanje, na pojedinim dijelovima rute, može biti iznimno opasno. Ako se nešto nepredviđeno dogodi, pomoć je gotovo nemoguće dobiti na vrijeme.

“Na južnom oceanu gotovo da i nema trgovačkih brodova, a čekanje na pomoć u nuždi može potrajati danima. Morate biti posve samodostatni i spremni na sve, jer nitko ne može stići na vrijeme ako se dogodi nesreća. Morate imati dovoljno svega – od hrane i vode do rezervnih dijelova. Naučite cijeniti svaki mali uspjeh, jer je svaki preživljeni dan na tom oceanu već sam po sebi pobjeda.“

U jednoj oluji skoro uništen brod

Jaki vjetrovi i goleme oluje na ovom su oceanu pravilo, a ne iznimka. Fegić se prisjeća jedne takve situacije nakon prolaska Rta Horn.

“U jednoj oluji u brod je prodrlo više od tisuću litara vode. Elektronika je bila uništena, komadi stakla zabijeni u strop. Gotovo sve na brodu bilo je uništeno. Pomislio sam da je to kraj. Ipak, nekako smo preživjeli i nastavili put. Takvi trenuci podsjećaju koliko je more moćno i koliko moramo biti spremni na sve“, kaže Fegić.

Jedriti oko svijeta ne iscrpljuje samo fizički, već traži prilagodbu na život bez uobičajenog komfora. S druge strane, izoliranost ima i svojih čari.

“Kad si na moru, možeš se maknuti od uobičajenih distrakcija – čitaš, pišeš ili jednostavno spavaš. Kindle mi je bio najbolji prijatelj. Nikada u životu nisam toliko čitao i odmarao. Ta jednostavnost života na brodu očarava – tjera te da usporiš i uživaš u sitnicama“, kaže.

Jedrenje s posadom na malom prostoru test je tolerancije i strpljenja. Dok je Fegić cijelo vrijeme bio na brodu, posada, sastavljena od nekoliko njegovih prijatelja, izmjenjivala se na različitim etapama puta.

“Uvijek sam imao nekoga na brodu. Bio sam spreman i na solo jedrenje ako bi zatrebalo. Mnogi su za šankom pričali kako bi išli sa mnom na put, ali u zadnji čas odustajali. Na kraju se uvijek iskristaliziraju oni istinski spremni na izazov.“

Tehnološki napredak promijenio je jedrenje

Tehnološki napredak potpuno je promijenio svijet jedrenja. “Satelitske veze poput Iridiuma ranije su bile jedina opcija – slanje jedne fotografije trajalo bi pola sata. Danas, uz Starlink, možete imati videopozive s otvorenog oceana. Iako to olakšava jedrenje, i dalje mislim da je ono poseban način života. Današnji GPS, sonari i mobilne aplikacije čine jedrenje kudikamo jednostavnijim. Na telefonu možete pronaći točne podatke o dubini i vremenu, vidjeti komentare drugih jedriličara o sidrištima, dok smo mi nekada slušali vremensku prognozu preko radija. Ali bez stvarnog iskustva i osjećaja za more, sve te aplikacije ne vrijede mnogo. Pravi učitelj je samo more“, kaže Fegić.

Uz jedrenje, Fegić se dotaknuo i brodogradnje te održavanja jedrilica. “Brodogradnja jedrilica u Hrvatskoj nikada nije postala velika industrija. Iako postoji nekoliko kvalitetnih proizvođača, troškovi su visoki, pa je sve na rubu isplativosti. S druge strane, održavanje broda zahtijeva stalna ulaganja. Svake godine, kad izvadim brod, moram ga brusiti, farbati, mijenjati dijelove… No onaj prvi osjećaj kad ponovno zaploviš isplati baš sve.“

Unatoč napornom radu na održavanju i troškovima, za Fegića je jedrenje mnogo više od posla – to je strast i način života.

“Ljudi koji vole jedrenje znaju koliko ono znači. Uvijek kažem: radije ću popravljati brod nego sjediti u uredu. Jer jedrenje nije samo način putovanja; to je način života koji nas povezuje s prirodom i vraća istinskoj slobodi”, zaključuje Fegić.