On upravlja s 300 apartmana i pita: Zašto u zgradi može biti škola stranih jezika, ali ne i apartman?

O novom Zakonu o upravljanju zgrada porazgovarali smo s Tomislavom Zovkom, direktorom i suosnivačem agencije Irundo, koja upravlja s oko 300 apartmana

Vlada je u kolovozu ove godine usvojila Zakon o upravljanju zgradama, koji uz niz promjena, donosi i nova pravila za iznajmljivače apartmana, koji su posljednjih desetljeće, dva, postali vrlo unosan posao – ne samo na Jadranu, već i na kontinentu – prije svega u Zagrebu.

U više europskih zemalja, poput Španjolske ili italije, vodi se svojevrsna borba protiv apartmana u stambenim zgradama. Lokalno stanovništvo smatra da im “previše turizma”, zbog kojeg se stanovi pretvaraju u apartmane, narušava kvalitetu života, i povisuje cijene nekretnina za stanovanje. 

Vlasnik stana koji želi turistički najam, mora prikupiti 80 posto potpisa

Tom se trendu sada priključila i Hrvatska. Vlada je, da podsjetimo, u kolovozu usvojila Zakon o upravljanju zgradama, gdje se, uz niz noviteta koji se tiču međuvlasničkih odnosa, regulira i pitanje apartmana u stambenim zgradama.

Postavljeni su vrlo rigorozni uvjeti. Vlasnik koji želi stan pretvoriti u apartman za kratkoročni najam morat će, prema novom zakonu, prikupiti potpise najmanje 80 posto suvlasnika. 

Jasno je da će takav broj potpisa uglavnom biti nemoguće prikupiti. Oni koji to uspiju bit će vrlo rijetke iznimke, tako da će novim zakonom praktički omogućiti otvaranje novih apartmana u stambenim zgradama.

Tomislav Zovko suosnivač je i direktor agencije Irundo, koja se bavi iznajmljivanjem apartmana. U svom portfelju imaju ukupno oko 300 apartmana o kojima vode brigu, u Zagrebu, Dubrovniku, Rovinju – ali i inozemstvu – Beču i Beogradu. Apartmani, treba reći, nisu u njihovom vlasništvu, već oni kao agencija vode brigu o svemu vezanom za turistički najam – od marketinga, primanja gostiju, čišćenja itd.

Zovko smatra da je ovo zakonsko rješenje, ako je predviđeno, neprovedivo jer mnoge stvari nisu definirane.

“Smatram da je to neprovedivo u praksi. Na primjer, tko će i kako kontrolirati potpise. Ili, recimo, imamo da među onima koji su dali odobrenje moraju biti i prvi susjedi. Tko će to kontrolirati? Također, mislim da će se dogoditi slična situaciju kao i u Dubrovniku, nakon što su najavili ograničenje broja apartmana – da će sada mnogi zatražiti kategorizaciju, prije stupanja na snagu novog zakona”, kaže Zovko.

“Po čemu je apartman gori od škole stranih jezika ili javnog bilježnika?”

Smatra i da je Zakon nepravedan i diskriminatoran i iz drugih razloga. Naime, u stambenim zgradama ograničava se samo turistički najam, ali ne i druge djelatnosti. Poznato je da su u stanovima često razne ordinacije, odvjetnički uredi i slično.

“I sam imam iskustvo života u zgradi u centru grada, pa mi nije jasno zašto se pravi razlika između apartmana za turiste i drugih djelatnosti. Zašto u zgradi može biti, na primjer, škola stranih jezika, ali se za apartman trebaju prikupljati potpisi? Po čemu je apartman gori od, na primjer, javnobilježničkog ureda, ili bilo kakvog drugog ureda?”, kaže Zovko.

S obzirom na to da smatra da su odredbe Zakona koje se tiču apartmana diskriminirajuće, upitali smo ga i namjeravaju li podići ustavnu tužbu.

“Nismo još o tome odlučili, ali svakako smatram da bi Zakon mogao ‘pasti’ na Ustavnom sudu”, zaključuje Zovko.