Novi hit iz Srbije: Centralna državna banka tuži ministra zbog slučaja sa stanom od 24 četvorna metra

Novica Tončev, ministar bez portfelja u Vladi Republike Srbije, zadužen za nerazvijene dijelove države, vlasnik je tvrtke Tončev gradnja koja je kupila tvrtku u stečaju, Građevinar iz Niša. A Narodna banka Srbije spori se s tvrtkom Građevinar zbog stana koji koji je još 1972. godine kupila državna kovnica novca, a onda se raznim pretumbacijama našao u portfelju Građevinara

Bilo je to vrijeme kada je otvorena robna kuća Ateks u Požeškoj ulici i druga prava trgovina u Beogradu, a obiteljske kuće na Banovom brdu tek su ustupale mjesto ponekom neboderu. Baš u to vrijeme, 1972. godine, završene su zgrade okružene Požeškom, Zrmanjskom, Kirovljevom i Dobrinovićevom ulicom. Kovnica novca željela je u njima 16 stanova. No, tragovi ove kupovine vuku se i dalje.

Pola stoljeća kasnije, stan na petom katu, u lameli S2, bio je povod da država Srbija, neizravno, tuži jednog svog ministra.

Narodna banka Srbije spori se s tvrtkom Građevinar iz Niša. Nju je iz stečaja kupila tvrtka Tončev gradnja. Jedini vlasnik tvrtke iz Surdulice je Novica Tončev, ministar bez portfelja, zadužen za razvoj nedovoljno razvijenih općina.

Prvu rundu dobio je ministar. On je “pobijedio” u prvom stupnju, ali predmet je sada pred Gospodarskim žalbenim sudom.

Geneza slučaja

Tvrtka Novice Tončeva kupila je građevinsko poduzeće iz Niša iz stečaja, u lipnju prošle godine. Odrednica “u stečaju” skinuta je u kolovozu. Krajem godine, sredinom prosinca, stigla je tužba Narodne banke Srbije.

Zahtijeva se da se utvrdi da je Republika Srbija vlasnik, a Narodna banka Srbije korisnik 24 kvadrata stana. Vrijednost spora je četiri milijuna dinara (oko 34 tisuće eura, opaska FH). U lipnju ove godine Gospodarski sud u Beogradu je tužbu odbio – kao neosnovanu.

Sve je počelo poduhvatom stambene zadruge Neimar i Poslovnog udruženja građevinarstva Jugoistočne Srbije Gimoba. Ugovor su sklopili 1969. godine, a do sredine 1972. trebali su pribaviti uporabnu dozvolu. Kovnica je ugovor o kupnji 16 stanova sklopila s Gimobom.

Ovo udruženje izbrisano je iz registra 1979. godine. Skoro dva desetljeća kasnije, tvrtke koje su bile dio udruženja sklopile su sporazum i podijelile međusobna prava i obveze proizašle iz toga tko je koji dio ovog kompleksa na Banovom brdu gradio.

Uz Građevinar iz Niša, gradili su ga još i Progres iz Pirota te Novogradnja iz Vranja. Lamelu u kojoj se nalazi sporni stan zidao je Građevinar, pa je tako on i pravni nasljednik udruženja Gimoba u ovom slučaju. Kupnjom tvrtke iz stečaja, prema mišljenju Narodne banke Srbije, njegov pravni nasljednik je tvrtka nastala prodajom. To je Građevinar u vlasništvu Tončev gradnje.

Stan za kojeg nitko nije znao?

Sud, međutim, kao ni tužena strana, ne misle tako. Iz obrazloženja odluke Gospodarskog suda može se naslutiti da kupac, u trenutku kupnje, nije ni znao za ovaj stan. On se ne nalazi na popisu imovine koja je ušla u procjenu vrijednosti.

Ovog stana nema u procjeni „Tako je ovo društvo zadržalo svoj pravni subjektivitet i nastavilo obavljati djelatnost, uz promjenu pravnog oblika, što potvrđuju podaci iz Registra gospodarskih subjekata, kao i Ugovor o kupoprodaji stečajnog dužnika kao pravne osobe“, stoji u obrazloženju odluke suda u koji je Forbes Srbija imao uvid. „Ovo, ipak, ne znači da je navedeno društvo univerzalni sljednik stečajnog dužnika, budući da na njega nisu prešle obveze stečajnog dužnika, već samo njegova imovina, i to ona koja je bila predmet procjene stečajnog dužnika kao pravne osobe“.

Zakonom o stečaju propisano je da ugovor o prodaji stečajnog dužnika kao pravne osobe mora sadržavati odredbu da imovina stečajnog dužnika, koja nije bila predmet procjene, ulazi u stečajnu masu.

„Takva je odredba sadržana u Ugovoru o kupoprodaji stečajnog dužnika kao pravne osobe“, nastavlja se u obrazloženju. „Osim toga, prema članku 136. Zakona o stečaju, za potraživanja prema stečajnom dužniku koja su nastala do obustave stečajnog postupka, ni stečajni dužnik ni njegov kupac ne odgovaraju vjerovnicima. S druge strane, prema Ugovoru o kupoprodaji stečajnog dužnika kao pravne osobe, na kupca je prešla ona imovina koja je jasno navedena u Izvješću o procjeni vrijednosti imovine stečajnog dužnika.“

U tom izvješću stana u Zrmanjskoj ulici nema.

„Iz toga se zaključuje da navedena nekretnina, odnosno prava na njoj, nisu prešla na tuženog, već su ušla u stečajnu masu, sukladno članku 135. Zakona o stečaju“, navodi se u odluci Gospodarskog suda.

Što kaže ministar?

Tužbeni zahtjev Narodne banke Srbije tako je odbijen. NBS se žalio i predmet je sada pred Gospodarskim žalbenim sudom.

Pojašnjenje o tome kako se na tuženoj strani našla tvrtka ministra u Vladi Srbije potražili smo i od NBS-a i od samog ministra.

„Tužili su nas zbog stana u Zrmanjskoj ulici kako bi im priznali pravo vlasništva“, odgovorio nam je ministar Tončev. „To je sagradio Građevinar još 70-ih godina prošlog stoljeća preko udruženja Gimoba. Mi nemamo nikakve veze s tim.“

Narodna banka Srbije uputila nas je na Portal pravosuđa gdje se može vidjeti da je predmet utvrđivanje prava vlasništva na stanu.