Donosimo detalje trgovinskog dogovora povijesno bitnog za EU i – zašto je kontroverzan
Početkom prosinca prošle godine postignut je politički dogovor o partnerstvu između Europske unije i Mercosur zemalja, što je označilo važan korak prema zaključenju dugogodišnjih pregovora. Francuski think-tank Institut Veblen, iznosi niz zamjerki na konačnu verziju ovog sporazuma. Navode da njime nisu definirana mnoga važna pitanja.
Europska unija najvažniji je trgovinski i investicijski partner Mercosura. Izvoz EU-a u Mercosur dosegnuo je 56 milijardi eura u robi 2023. te 28 milijardi eura u uslugama. Europska unija ujedno je i najveći strani investitor u Mercosuru, s ukupnim ulaganjima od 340 milijardi eura u 2021. godini.
Pregovori o sporazumu između Europske unije (EU) i zemalja članica Mercosura (Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj) započeli su još 1999. godine, a 2019. postignut je okvirni dogovor o trgovinskom dijelu. Ipak, sporazum nikada nije ratificiran zbog snažnih kritika usmjerenih na njegov utjecaj na okoliš, zdravlje i demokratske procese. Nedavno, tijekom 2023. i 2024., pregovori su ponovno otvoreni kako bi se u sporazum uključili dodatni instrumenti koji adresiraju te probleme.
Klauzula o Pariškom sporazumu labavija nego u drugim slučajevima
Međutim, prema analizi Instituta Veblen, unatoč novim izmjenama, mnogi od osnovnih nedostataka sporazuma ostali su neadresirani, dok su dodatne klauzule izazvale zabrinutost zbog mogućih dugoročnih posljedica za okoliš i trgovinske odnose.
Jedna od glavnih izmjena uvedenih tijekom novih pregovora bilo je uključivanje Pariškog klimatskog sporazuma kao osnovne klauzule EU–Mercosur sporazuma. Ovo znači da su zemlje potpisnice obvezane ostati dijelom Pariškog sporazuma i djelovati u skladu s njegovim ciljevima.
Ipak, Institut Veblen upozorava da je ova klauzula slabija od sličnih uključenih u sporazume EU-a s Ujedinjenim Kraljevstvom i Novim Zelandom. Njezina primjena ograničena je samo na slučajeve kada neka zemlja formalno napusti Pariški sporazum, dok se kršenja njegovih odredbi ne sankcioniraju izravno.
Moguće manipulacije vezane za krčenje šuma
Sporazum uključuje nejasno i neobvezujuće obećanje zaustavljanja krčenja šuma nakon 2030. godine. Iako su na papiru predviđene mjere za povećanje transparentnosti i stabilizaciju šumskih pokrova, ne postoje konkretni mehanizmi za provedbu ili sankcioniranje kršenja.
Osim toga, EU pristaje koristiti podatke koje pružaju vlasti zemalja članica Mercosura za provjeru sukladnosti s regulativama o deforestaciji. Kritičari tvrde da takav pristup omogućuje prostor za manipulacije i otežava osiguravanje stvarne odgovornosti.
Jedan od najkontroverznijih novih elemenata jest mehanizam rebalansa, uveden na zahtjev zemalja članica Mercosura. Ovaj mehanizam omogućuje strankama da zatraže kompenzaciju ako jednostrane mjere (poput novih EU regulativa) ugroze trgovinske ustupke dogovorene sporazumom.
Primjerice, ako EU uvede strože propise o uvozu mesa tretiranog antibioticima ili proizvoda povezanih s krčenjem šuma, zemlje članice Mercosura mogu zatražiti dodatne trgovinske povlastice ili druge kompenzacije. Ova odredba mogla bi djelovati kao “zamrzivač regulative”, sprečavajući buduće mjere zaštite okoliša i zdravlja.
Demokratski deficit i netransparentnost
Proces pregovaranja i zaključivanja sporazuma obilježila je znatna netransparentnost. Pregovori su vođeni iza zatvorenih vrata, a tekstovi sporazuma nisu bili dostupni čak ni parlamentarcima dok pregovori nisu zaključeni.
Europska komisija predstavila je rezultate pregovora u izrazito pozitivnom svjetlu, no analitičari upozoravaju da su pojedini dijelovi teksta nedosljedni s iznesenim tvrdnjama. Primjerice, iako se tvrdi da svi proizvodi moraju zadovoljiti standarde EU-a, ti se standardi primjenjuju samo na proizvode unutar EU-a, dok su uvozni proizvodi podložni slabijoj kontroli.
Budući koraci i političke implikacije
Sporazum sada zahtijeva pravnu reviziju i prijevod prije nego što bude predstavljen za potpisivanje i ratifikaciju. Ako bude podijeljen na dva dijela – trgovinski i politički – trgovinski dio mogao bi biti usvojen kvalificiranom većinom glasova u Vijeću EU-a i Europskom parlamentu, zaobilazeći nacionalne veto mehanizme.
Ovakav pristup izaziva dodatne kontroverze jer se smatra kršenjem demokratskih principa. Nacionalne vlade i javnost mogli bi biti isključeni iz ključnih odluka o sporazumu koji ima dalekosežne posljedice na gospodarstvo, okoliš i javno zdravlje.
Sporazum EU–Mercosur jedan je od najopsežnijih trgovinskih dogovora u povijesti, no ostaje duboka podjela između ekonomskih interesa i zabrinutosti za okoliš te demokratske procese.
Prema Institutu Veblen, nedovoljno snažne klauzule o zaštiti okoliša, netransparentnost pregovora i kontroverzni mehanizmi poput mehanizma rebalansa mogli bi dugoročno ugroziti ciljeve Pariškog sporazuma i standarde EU-a.
Ishod ratifikacije i konačna sudbina sporazuma ovisit će o političkoj volji europskih članica i sposobnosti Europske komisije da odgovori na kritike. U svakom slučaju, sporazum ostaje ključna točka rasprave o ravnoteži između globalne trgovine i održivog razvoja.
