Mir neće odmah donijeti poplavu ruske nafte

Hoće li se brzo povećati proizvodnja ako se ukinu sankcije ruskoj nafti?

To bi značilo još veće kršenje ciljeva OPEC+ skupine. Međutim, ne mora značiti kako će se to dogoditi. Podaci sugeriraju da je malo vjerojatno da bi se proizvodnja povećala bez dodatnih ulaganja, za čije bi ostvarenje bilo potrebno vrijeme.

Nedavne izjave predsjednika Trumpa i državnog tajnika Marca Rubia sugeriraju da bi sankcije Rusiji mogle biti ublažene. Iako su pregovori u tijeku, predsjednik bi očito imao koristi od značajne diplomatske pobjede, kao i od učinka koji bi niže cijene nafte imale na inflaciju.

Ne radi se samo o sankcijama

Trenutačno Rusija podliježe proizvodnim “ciljevima” iz raznih sporazuma s OPEC+ grupom. Teoretski, ovi bi sporazumi mogli povećati proizvodnju, pod pretpostavkom da se sankcije ukinu ili ublaže. Ovo posljednje je ključno. Čini se da problem nije samo u tome jesu li sankcije na snazi, nego i koliko se strogo provode.

To je postalo očito kada je Bidenova administracija uvela dodatne sankcije flotama tankera koji se i dalje koriste za izvoz ruske nafte. To je dovelo do rasta cijena, ali nije jasno u kojoj će mjeri to utjecati na proizvodnju.

Dodatne sankcije

Mnoge je vjerojatno iznenadila vijest o dodatnim sankcijama, s obzirom na to koliko ih je već izrečeno. Ali istina je da su sankcije bile samo djelomično uspješne.

Grafikon u nastavku prikazuje rusku proizvodnju sirove nafte u posljednjih pet godina, uključujući veliki pad tijekom pandemije. Zatim je proizvodnja dobrovoljno smanjena za dva milijuna barela dnevno. Prije toga postupno je rasla do ožujka 2022., neposredno prije invazije na Ukrajinu, kada je gotovo dosegla razine prije pandemije.

Druga slika (s malo drugačijim podacima IEA) prikazuje rusku proizvodnju od razdoblja neposredno prije rata do danas. To uključuje proizvodne ciljeve iz sporazuma OPEC+. Važno je napomenuti da se ruska proizvodnja, nakon početnog pada od milijun barela dnevno u travnju 2022., gotovo u potpunosti oporavila u roku od tri mjeseca, prije nego što je počela produljeni pad. To implicira da je Rusija uspjela zaobići sankcije na prodaju svoje nafte. Međutim, sankcije na usluge i opremu naftne industrije otežale su održavanje proizvodnje.

Proizvodni ciljevi

U nastavku pogledajte ključne činjenice o razlici između ciljeva OPEC+ i stvarne proizvodnje.

Od travnja 2022. do rujna 2023. Rusija je proizvela približno 450 milijuna barela manje od dopuštenog. To je rezultiralo gubitkom od oko 40 milijardi dolara u prodaji, računajući cijene Brent. Stvarni gubici bili su još veći. Stvarna prodaja često se odvijala uz popuste od 10 do 20 dolara po barelu tijekom tog razdoblja.

Iako je Rusija na kraju postigla svoje dopuštene proizvodne ciljeve, to je učinila jer su ti ciljevi smanjeni zbog slabosti tržišta. Opet se implicira da nedovoljna ulaganja, dijelom zbog sankcije na usluge i opremu u naftnoj industriji, ograničavanje ruske proizvodnje. Pretpostavlja se da svoje ciljeve nisu ostvarili jer nisu mogli, a ne zato što su ih spriječile sankcije. Kao što grafikon pokazuje, čak i prije nego što su sankcije uvedene, Rusija nije uspijevala ispuniti svoje ciljeve. Dok bi se postupni pad proizvodnje mogao pripisati učinkovitijim sankcijama, mnogo je vjerojatnije da jednostavno nisu mogli povećati proizvodnju. A da ne prodaju naftu.

Neki bi mogli zaključiti da je ruska proizvodnja nafte dosegla vrhunac i da je u konačnom padu ili barem u stagnaciji. Dokazi su donekle kontradiktorni. Moguće je da neuspjeh u povećanju proizvodnje početkom 2022. nije bio trajan. Možda bi to bilo prevladano da rat nije počeo. Postupni pad od uvođenja sankcija sugerira da ruske tvrtke nisu mogle ili nisu željele kompenzirati prirodni pad proizvodnje na postojećim poljima.

Zaključak

Teoretski, kad bi se ukinule sankcije na usluge i opremu u naftnoj industriji, taj bi se pad mogao djelomično ili u velikoj mjeri preokrenuti. Ali tek nakon određenog vremena. Zatim se postavlja pitanje hoće li ruska vlada dopustiti tvrtkama daljnje povećanje proizvodnje izvan ciljeva OPEC+.

S obzirom na to da je grupa opetovano odgađala ublažavanje ovih ciljeva te da se ove godine ne očekuju značajnija zaoštravanja tržišta, bilo kakvo povećanje proizvodnje dodatno bi udaljilo Rusiju od ciljeva. To bi moglo izazvati reakciju Saudijske Arabije i ostalih članica. U isto vrijeme, to bi također moglo obeshrabriti tvrtke u pokušajima povećanja proizvodnje. Povijest, međutim, govori da su oni skloniji varati što je više moguće.

Zaključak je da bi ukidanje sankcija, formalnih ili neformalnih, moglo dovesti do povećanja izvoza ruske nafte, ali tek nakon povećanja ulaganja u proizvodnju. Dio nedavnog pada vjerojatno se može brzo nadoknaditi održavanjem postrojenja, ali povećanje proizvodnje vjerojatno će biti postupno.

Ovaj scenarij može nalikovati paraboli o žabi u loncu koja se postupno zagrijava i ne shvaća da se kuha sve dok ne bude prekasno – osim što OPEC+ ima vrlo precizne “termometre”. Ako grupa ne ublaži svoje dobrovoljne rezove, a ruska proizvodnja i izvoz nastave rasti, možemo očekivati ​​puno više napetosti unutar OPEC+, a možda čak i novi rat cijenama.