Zaposlenici propale softverske tvrtke ljuti, nisu dobili ni minimalne plaće koje im je država trebala isplatiti
Hrvatska podružnica softverske tvrtke EPTI Factory zaposlenicima je ostala dužna plaće i otpremnine, a onda je propala. Vlasnik ju je prepisao na navodnog beskućnika, a kako tvrtka nema gotovo nikakvu imovinu zaposlenici se nisu uspjeli naplatiti. Nadali su se barem minimalnim isplatama od Agencije za zaštitu radničkih tražbina, ali se na kraju ni to nije dogodilo.
Zaposlenici softverske tvrtke EPTI Factory nisu uspjeli dobiti nikakav novac nakon propasti hrvatske podružnice te tvrtke. Podsjetimo – radi se o slučaju o kojem je Forbes Hrvatska izvještavao u veljači ove godine. Svemu je prethodio val otkaza i ohrabrivanje zaposlenika koji su ostali u tvrtki. Ipak, nakon toga je podijeljeno još otkaza. Zaposlenicima su ostali dužni plaće i otpremnine. Hrvatsku tvrtku potom su prodali a ime joj je promijenjeno u Marpromex.
Do tog trenutka vlasnik hrvatske kompanije i sestrinskih kompanija u regiji bila je švedsko-njemačka tvrtka EPTI. Ona je tada promijenila ime u oodash. Značajnu ulogu u njoj ima Arli (Charles) Mujkić, koji je bio naveden i kao direktor hrvatske kompanije.
Nakon prodaje hrvatskog EPTI-ja, vlasnik i direktor postao je srpski državljanin Zoran Marinković, a navodno se radi o beskućniku. Sud ga je pokušao kontaktirati nakon što je pokrenuo prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka, ali je to – očekivano – bilo bezuspješno.
Sud nije reagirao na sumnjivu prodaju tvrtke
Prema informacijama Forbesa Hrvatska, prethodni vlasnik najvjerojatnije je preko oglasnika našao posrednika koji se bavi preuzimanjem tvrtki s dugovima. U takvim situacijama, novi vlasnici postanu ljudi bez imovine koje je često nemoguće i locirati. Oni vjerojatno za manji iznos prihvate preuzimanje tvrtki nesvjesni ili nezainteresirani za odgovornost koju pri tom dobivaju.
Primjer oglasa koji nudi takve usluge može se pronaći na Njuškalu. U oglasu s linka za takvu uslugu potrebno je platiti 4000 eura.
Iako bi bilo logično da sud koji uoči kako je direktor tvrtke navodno beskućnik sam sumnjivu situaciju prijavi policiji, to se nije dogodilo. Na upit Zagrebačkom trgovačkom sudu čija Stalna služba u Karlovcu je vodila ovaj slučaj, odgovorili su kako odluku u predmetu donosi isključivo uredujući sudac kojem je predmet dodijeljen u rad. U ovom slučaju to je bila sutkinja Suzana Ivanović.
Vrijedi spomenuti kako je Forbes Hrvatska još u veljači upitao MUP jesu li već istraživali pojedince ili “agencije” koje nude preuzimanje firmi pred stečajem i ima li u takvim situacijama prekršajnih ili kaznenih djela. Iako to ministarstvo ima dosta dobro organiziranu PR službu, na taj upit nikad nisu odgovorili.
Na prijavu AORT-u su zakasnili, ali i država ih je usporavala
Što se neisplaćenih plaća tiče, dio duga isplatila bi Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT) da su to iz tvrtke zatražili na vrijeme. Kako tvrtka to nije napravila, to su pokušali zaposlenici, no iz AORT-a su im poručili da su zakasnili jer to nisu zatražili u roku od 12 mjeseci.
Na upit Forbesa Hrvatska, iz AORT-a su pojasnili kako je za slučaj kad poslodavac ne dostavi Agenciji zahtjev za isplatu naknade plaće u visini minimalne plaće, tijelo državne uprave nadležno za nadzor primjene propisa o radu, po službenoj dužnosti donijeti rješenje o privremenom osiguranju naplate utvrđene obveze pljenidbom i zabranom raspolaganja novčanim sredstvima koje poslodavac ima na bilo
kojem računu kod banke.
U slučaju kad zaposlenici sumnjaju u nezakonito postupanje poslodavca, iz AORT-a poručuju kako se radnici mogu obratiti Inspekciji rada pri Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, u čijoj nadležnosti je obavljanje inspekcijskih poslova u području rada.
Prekršajne odredbe Zakona o osiguranju radničkih tražbina odnose se uglavnom na stečajne upravitelje i poslodavce koji na zahtjev Agencije ne dostave sve podatke potrebne za provedbu postupka osiguranja tražbina u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem i u slučaju blokade računa poslodavca.
Zaposlenici su posebno ogorčeni zbog toga jer u cijelom slučaju država nije brzo reagirala. Irena Starčević jedna je od njih. Ona kaže kako su sve prijavili Državnom inspektoratu još u svibnju 2023. godine, koji od lipnja do rujna ništa nije radio zbog godišnjih odmora. Na predmetu su radili do siječnja 2024. godine. Na njihovu sporost žalili su se Pučkom pravobraniteljstvu koje nije vidjelo nepravilnosti te su odbili njihov prigovor. Zatim je sve došlo do suda koji je prvo štrajkao, pa onda selio predmet iz Zagreba u Karlovac, pa iz jedne u drugu zgradu, a onda se nisu javljali na telefon zbog renovacija i godišnjih odmora.
