Analiza stručnjaka za vojnu tehnologiju: Kako se pageri pretvaraju u bombe?

U tehnološki sofisticiranom napadu, napadač je, sa samo nekoliko kilograma eksploziva, uspio ozlijediti više stotina neprijatelja. David Hambling, suradnik Forbesa koji se bavi vojnom tehnologijom proanalizirao je dramatični niz eksplozija elektroničkih dojavljičava, pagera, u Libanonu

Više stotina pripadnika terorističke organizacije Hezbollah teško je ozlijeđeno, a 12 ih je poginulo, nakon što je istovremeno eksplodiralo više od 3000 dojavljivača, pagera. Iako nitko nije službeno preuzeo odgovornost za napad, prilično je jasno da iza njega stoje izraelske tajne službe, koje imaju dugu povijest ovakvih tehnološki sofisticiranih akcija. 

No, kako je zapravo izveden ovaj napad? Prve špekulacije temeljile su se na ideji da se zapravo radi o softverskom hakiranju koje je uzrokovalo pregrijavanje i eksploziju baterija u pagerima. Baterije koje se koriste u mnogim mobilnim uređajima mogu biti osjetljive na stanje poznato kao “termički bijeg”. Kako se baterija zagrijava tijekom rada, započinje kemijska reakcija unutar ćelije koja stvara još više topline. Ova reakcija se ubrzava i za nekoliko sekundi baterija može dosegnuti temperaturu od 400 stupnjeva Celzija. Na tim temperaturama dolazi do raspada kemijskih spojeva, što stvara plinove koji šire bateriju i dolazi do eksplozije.

Zapaljenje baterije ne proizvodi eksplozije kakve smo vidjeli

Bilo je više poznatih slučajeva uzrokovanih ovim fenomenom, poput serije zapaljenja Galaxy mobilnih telefona tijekom 2016. godine, ozljeda uzrokovanih e-cigaretama ili zapaljenja prijenosnog računala prošle godine na letu Lufthanse.

Možda bi bilo moguće proizvesti bateriju kod koje bi se na daljinu moglo inicirati samozapaljenje, no to bi uzrokovalo požare, a ne eksplozije, kakve smo vidjeli na snimkama iz Libanona.

Čini se da su službe uspjele prodrijeti u opskrbni lanac, te je eksploziv u uređaje stavljen ili tijekom proizvodnje ili tijekom transporta. Pageri AR-924 o kojima se radi u ovom slučaju imaju težinu od samo 95 grama, uključujući i bateriju, pa je jasno da se radi o vrlo maloj količini eksploziva koja je mogla biti umetnuta.

Male eksplozivne naprave imaju dugu povijest upotrebe

Neke od najmanjih protupješačkih eksplozivnih naprava koje su ikada korištene bile su američke BLU-43 “Dragontooth” mine korištene u Vijetnamu. Ove asimetrične mine su oko pet centimetara duge i nalikuju sjemenkama javora. Raspršivane su iz zraka kako bi otežale kretanje pješaštva. Svaka mina težila je manje od 20 grama i bila je napunjena sa 9 grama tekućeg eksploziva – nitro-parafina. Slična količina eksploziva mogla bi se umetnuti u pager.

Dragontooth mine su uglavnom ozljeđivale, a ne ubijale. Rusi su, također, u Ukrajini koristili svoju verziju malih mina – PFM-1, poznate kao “Petal” ili “Zeleni papagaj”, model s eksplozivnim punjenjem od 37 grama. Te mine obično uzrokuju “traumatske amputacije stopala ili potkoljenice,” kako navodi Human Rights Watch u svom izvješću o minama u Ukrajini.

SAD su tijekom sukoba u Vijetnamu koristile još manje mine, ispuštane iz kazetnih bombi. Poznate kao “Šljunak bombe” ove mine bile su napravljene od tkanine napunjene eksplozivom osjetljivim na udar. Sadržavale oko 9 grama eksploziva, ali nisu bile vrlo učinkovite u smislu ozljeđivanja neprijatelja. Njihova funkcija je uglavnom bila upozoriti na prisutnost neprijatelja, kada bi aktivirali minu.

Bombe u pagerima

Sama eksplozija nije učinkovita metoda za ozljeđivanje protivnika. Protupješačka eksplozivna sredstva obično su napunjena velikim količinama šrapnela, jer leteći metal uzrokuje mnogo ozbiljnije ozljede od same eksplozije. Granata Vog-17, koja se često koristi na dronovima u Ukrajini, teži 350 grama, ali sadrži samo 35 grama eksploziva.

Ako su napadači uspjeli prilagoditi eksplozivni uređaj unutar pagera, moguće je da su koristili druge njegove komponente kao šrapnele. S obzirom na to da je pager dizajniran za nošenje na remenu hlača, s jednom stranom okrenutom prema tijelu korisnika, može se konstruirati usmjereni eksploziv; čime ovaj maleni uređaj postaje daleko smrtonosnije oružje. 

Stotine teško ozlijeđenih operativaca Hezbollaha sugeriraju da je uređaj bio izrazito smrtonosan obzirom na svoju veličinu.

Nakon ovog napada i kompromitacije opskrbnog lanca, teroristi su svjesni rizika od eksplozivnih uređaja skrivenih u prijenosnoj elektronici. No, radi se o impresivnoj demonstraciji ciljanog napada u kojem je sa samo nekoliko kilograma eksploziva napadnuto više tisuća neprijatelja odjednom.

Nove informacije  o bombama u pagerima (dan nakon prvih eksplozija) potvrđuju da je korištena samo mala količina eksploziva. Iako je rani izvještaj New York Timesa sugerirao da je “korišteno između oko 30 do 60 grama visoko eksplozivnog materijala”, to bi bilo previše da stane u potpuno funkcionalan pejdžer od 95 grama. BBC je citirao anonimnog stručnjaka koji je sugerirao da su “uređaji najvjerojatnije sadržavali 10 do 20 grama eksplozivnog materijala”, što opet zvuči previše.

U budućnosti možemo očekivati još kreativnije napade

Prvi izvještaji iz izvora povezanih s Hezbollahovim stručnjacima koji su proučavali neeksplodirane uređaje, a koje citira PBS, navode da su uređaji sadržavali “između 3 i 5 grama visokoeksplozivnog materijala.”

Mala količina eksploziva bila je učinkovita zbog načina na koji je uređaj bio aktiviran. Poruka o grešci potaknula je korisnika da pogleda ekran pagera i pritisne gumb kako bi je uklonio. To je izazvalo eksploziju, obično uzrokujući ozljede ruku i lica, a velik broj žrtava zadobio je oštećenje jednog ili oba oka. Vjerojatno od šrapnela s ekrana i kućišta pagera.

“Radi se o ozljedama ruku, teško ozlijeđenim prstima koji su otkinuti, neki liječnici govorili su o amputacijama ruku… uklanjanju ozlijeđenih očiju,” prema novinaru kojeg citira BBC Newsday.

Ozljede bi bile mnogo lakše da su uređaji eksplodirali dok su ih nosili na uobičajeni način. Napadi bombama u pagerima pažljivo su isplanirani kako bi uzrokovali maksimalne ozljede uz male količine eksploziva. U budućnosti možemo očekivati još kreativnije napade mikro-municijom.

Autor originalnog članka: David Hambling, Forbes

Link: Micro Munitions: How Pagers Could Be Turned Into Bombs