Boeingova užasna godina uskoro bi mogla postati još gora
Proizvođač zrakoplova koji ionako grca u problemima uskoro će se vjerojatno suočiti sa štrajkom najvećeg sindikata radnika. Oni žele novi, bolji ugovor, ali i više kontrole nad načinom upravljanja kompanijom.
Sindikat strojara u Boeingu još od 2019. godine upozorava članove da počnu štedjeti novac za štrajk, a upravo traju pregovori koji će odrediti hoće li im taj novac trebati ili ne.
Predstavnici uprave Boeinga i sindikata International Association of Machinists, najvećeg u kompaniji koji predstavlja čak 32.000 radnika, na pregovorima u hotelu u Seattleu trebali bi se dogovorili oko novog ugovora, prvog od 2008. godine, prije nego trenutni istekne 12. rujna.
Mnogi promatrači industrije vjeruju kako se dvije strane neće moći složiti, što znači da će uslijediti štrajk. To bi samo pogoršalo gomilu problema s kojima se Boeing muči ove godine nakon nesreće zrakoplova 737 Max Alaska Airlinesa u siječnju. Nesreća je izazvala povećanu pozornost vlasti nad proizvodnjom u kompaniji, ali i oštar pad proizvodnje u pokušajima da se poboljša kvaliteta. Podulji prestanak rada mogao bi spriječiti porast isporuke zrakoplova koji je kompaniji očajnički potreban ako želi zaustaviti krvarenje novca. Nitko ne može procijeniti kako će ovom situacijom upravljati novi izvršni direktor Boeinga Kelly Ortberg koji je dužnost preuzeo prošlog četvrtka, a čeka ga iznimno izazovan zadatak popravljanja situacije u Boeingu i odnosa s radnicima, klijentima, vladom i širom javnosti.
Prednost koju radnici imaju u pregovorima su velike nestašice radne snage – u lipnju je neispunjeno bilo čak 35 poslova u proizvodnji, pokazuju podaci američke gospodarske komore. Osim nestašica, velik je i bijes dugogodišnjih članova sindikata. Direktori Boeinga posljednjih su desetak godina prijetili premještanjem proizvodnje iz područja Seattlea kako bi ispregovarali seriju produljenja ugovora kojima su kočili rast plaća, oduzimali mirovinske planove radnicima i prebacivali na njih troškove zdravstvenog osiguranja.
Prošlog su mejseca članovi sindikata sa čak 99,9 posto glasova dali dozvolu svom vodstvu da proglasi štrajk. Radnici imaju podulji popis zahtjeva koje će kompanija teško progutati, uključujući i 40-postotnu povišicu u naredne tri godine, povratak mirovinskih planova i eliminaciju obveznih prekovremenih. Sindikat tvrdi kako će ispunjavanje tih zahtjeva spriječiti povećane odlaske zaposlenika koji su pridonijeli oštrom padu iskusnih radnika u proizvodnji.
Čelnik Jon Holden pak predstavlja mnogo veću viziju: spašavanje najvećeg američkog proizvođača zrakoplova od grešaka menadžmenta.
“Ovdje je u opasnosti američka zrakoplovna industrija,” rekao je Holden za Forbes. “Ovu kompaniju ćemo odvesti mnogo dalje nego što su oni mislili da mogu otići.”
To uključuje traženje pozicije u odboru Boeinga koji, kako kažu kritičari, već dugo nema stručnjake za proizvodnju i tek potvrđuje odluke menadžmenta za poboljšanje financijske dobiti na štetu nekoć zavidnih inženjerskih vještina po kojima je kompanija bila poznata. Radnici također traže obećanje da će se povećati broj inspektora za kontrolu kvalitete, kao i garanciju da će sljedeći Boeingov zrakoplov biti izgrađen upravo na području Seattlea.
U javnim izjavama činilo se kao da je Boeing otvoren za povećanje plaća i pogodnosti za radnike. “Ne bojimo se dobro tretirati svoje radnike u ovom procesu,” rekao je izvršni direktor na odlasku David Calhoun prošlog tjedna. “Radit ćemo naporno kako ne bi došlo do štrajka.”
Ipak, radnici bi mogli biti motivirani na štrajk nakon godina i godina gomilanja bijesa izazvanog načinom na koji ih je kompanija tretirala, kažu promatrači za Forbes.
“Osim ako im Boeing ne da sve što žele i još malo, ići će u štrajk,” kaže jedan bivši član sindiakta upoznat s pregovorima. U odgovoru na upite Forbesa, glasnogovornik Boeinga Bobbie Egan je napisao: “Uvjereni smo da možemo postići dogovor koji će stvoriti ravnotežu između potreba naših zaposlenika i poslovne stvarnosti s kojom se suočavamo kao kompanija.”
PLANOVI ZA POBOLJŠANJA
Predstavnici radnika tvrde kako je povećanje plaće i poboljšanje radnih uvjeta ključno kako bi se Boeing izvukao iz krize.
Tvrtka će značajno povećati obuku zaposlenika u proizvodnji u sklopu plana za poboljšanje kvalitete pripremljenog ovog proljeća prema naredbama saveznog ureda za zrakoplovstvo. Iz Boeinga kažu kako će dodati 300 sati tečaja za nove mehaničare i inspektore kvalitete, slati predavače u tvornice i poboljšati trajnu obuku za trenutne radnike. Također rade na pojednostavljivanju uputa i procesa za proizvodnju.
Ipak, direktor strateškog razvoja sindikata Society of Professional Engineering Employees in Aerospace koji predstavlja 16.000 radnika Boeinga, Richard Plunkett, za Forbes kaže kako kompanija zasad nije otvorila pitanje rješavanja najbitnijeg problema tvrtke.
“Kakve koristi od obuke ako ne možete zadržati svoju radnu snagu?” pita se on.
Gubitak iskusnih radnika od početka pandemije koronavirusa predstavlja dugotrajan problem s kvalitetom s kojim se Boeing muči, kažu za Forbes stručnjaci za zrakoplovstvo. Iste probleme ima i Spirit AeroSystems, kojeg Boeing kupuje. Stručnjaci kažu kako trebaju proći godine da radnici koji rade na sastavljanju zrakoplova postanu stručni, a to je pogotovo važno za 737 Max, čiji dizajn se temelji na nacrtima iz 60-ih godina prošlog stoljeća i u velikoj mjeri se sastavlja ručno.
Boeing je nekoć bio veliki poslodavac područja Seattlea, no sada se suočava s žestokom konkurencijom od strane kompanija u svemirskoj i tehnološkoj industriji. Plaće strojara u Boeingu nisu značajno rasle: kompanija je ograničila povećanja na pola postotnog boda godišnje u posljednjih osam godina, kaže Holden. Početna plaća kreće se od 16 do 26 dolara po satu, ovisno o poziciji, a raste dolar godišnje u periodu od pet godina (nakon što su članovi sindikata u tvrtci proveli šest godina, plaća raste s 23 na 51 dolar po satu). Nakon povećanja minimalne plaće u Seattleu, dostavljači hrane u kompanijama poput DoorDasha ili Instacarta sada zarađuju najmanje 26 dolara po satu.
Prije pandemije je preko polovice radnika u sindikatu imalo šest ili više godina iskustva, kažu dužnosnici sindikata analitičarima banke Bank of America. Sada ih je ostalo 25 posto, ili čak i manje.
Iz Boeinga odlaze i inženjeri koji su sve više bijesni zbog smjera u kojemu ide kompanija, kažu članovi sindikata inženjera.
Prosječno vrijeme koje inženjeri u tom sindikatu provedu u Boeingu palo je na 13,5 godina 2024., dok je 2014. godine iznosilo 16,8 godina. Ugovor tog sindikata istječe 2026. godine, a izvršni direktor sindikata Ray Goforth kaže kako i njihovo članstvo traži promjene.
Goforth je bio iznenađen brojem članova u 20-im i 30-im godinama koji su se, nezadovoljni, pojavili na pripremnom sastanku u siječnju, prije incidenta s Alaska Airom.
“Nisu se žalili jer žele više slobodnih dana, nego su govorili kako kompanija ide u krivom smjeru i zahtijevali da nešto učinimo po tom pitanju,” prisjeća se.
RJEŠAVANJA OZBILJNIH PROBLEMA
Boeing još nije odgovorio na najvažnije zahtjeve strojara, kaže Holden, ali kompanija “djeluje spremno ispuniti ‘veliki zahtjev’ za plaće,” kaže analitičar zrakoplovstva u TD Cowenu, Cai von Rumohr. On procjenjuje kako strojari u sindikatu čine samo oko pet posto troškova za Boeingov odjel komercijalnih zrakoplova. Ugovori s klijentima uključuju stavke koje omogućuju kompaniji da poveća cijene zrakoplova u slučaju porasta troškova rada.
Ipak, vrlo je vjerojatno da će se Boeing protiviti zahtjevima koji idu dalje od samo novca, pogotovo onaj da sljedeći avion bude proizvedenu Seattleu, kaže Cliff Collier, konzultant za zrakoplovstvo u tvrtci Charles Edwards Management Consulting.
“Nikada ne želite imati vezane ruke jer ne znate kakva će biti situacija za pet ili 10 godina kada krenete predstavljati novi program,” kaže on. “No hoće li zbog toga riskirati 100 dana štrajka? Mislim da ne.”
Collier misli da bi obje strane mogle biti fleksibilne po pitanju predstavništva u odboru. Jedno mjesto neće u velikoj mjeri utjecati na donošenje odluka, što bi Boeingu moglo pomoći da pristane na taj uvjet. Ipak, za sindikat bi to moglo donijeti i određene probleme: mjesto u odboru moglo bi značiti da će članovi sindikata svoje vođe okrivljavati za kontroverzne odluke, dodaje.
Neki kažu kako je kompanija svojim borbenim stavom u pregovorima s manjim sindikatima ranije ove godine postavila vrlo loš presedan. Proljetos je Boeing čvrsto pristupio sindikatu vatrogasaca i radnika u hitnim službama, koji broji 125 članova, i zabranila im pristup na tri tjedna te dovela zamjenske radnike. Do dogovora je došlo kasnije u svibnju. Također su početkom godine doveli zamjenske radnike tijekom problematičnih pregovora s 23 pilota kompanije koji rade s avioprijevoznicima na pitanjima sigurnosti i razvoja programa za obuku pilota.
Boeingovo ponašanje tijekom ovih pregovora bilo je “nevjerojatno odbojno” na način kakvo nije bilo u prošlosti, kaže Goforth, čiji sindikat predstavlja i pilote. Predstavnici Boeinga nisu se niti pojavili na dva sastanka, dodaje.
“Činilo se da smo se prebacili na otvoren, agresivan neprijateljski stav koji je meni, ali i vatrogascima, bio šokantan,” kaže Goforth. “Ako će tako pregovarati s najvećim sindikatom, neće proći dobro.”
Boeing je s vremenom popustio u tim pregovorima. Piloti su dobili 20.000 dolara godišnje povišice. Nakon što je američki predsjednik Biden pozvao tvrtku da se vrati za stol i vatrogascima “da plaću i benefite koje zaslužuju”, kompanija je ponudila poboljšanja u plaćama koje je sindikat opisao kao “pobjedu.”
Time je Boeing strojarima poslao poruku koja štrajk čini vjerojatnijim, kaže Collier: “Morate štrajkati ako hoćete dobiti ono što tražite.”
“Pravo pitanje je hoće li štrajk trajati tri tjedna,” dodaje on, tijekom kojih će obje strane pokazati mišiće, a onda popustiti, ili će” zbilja doći do šah-mata i sve će potrajati dulje.”
Strojari su štrajkali četiri puta između 1989. i 2008. godine, a u prosjeku su štrajkovi trajali 40 dana, kaže Von Rumohr.
PROBLEM NOVCA
Štrajk će pogoršati Boeingovu krizu s novcem. Kompanija još od pandemije ima problema s podizanjem stope proizvodnje aviona 737 Max, njihovog najprodavanijeg, i zaustavljanjem niza godišnjih gubitaka koji sežu do 2019. Zračne kompanije obično plaćaju 65 do 70 posto kupovne cijene po isporuci.
Boeing je postavio cilj povećanja proizvodnje na 38 ovih zrakoplova mjesečno do kraja godine. U lipnju i srpnju ih je proizvedeno 25. Ron Epstein, analitičar u banci Bank of America, vjeruje kako će do štrajka doći i da će on odgoditi povećanje proizvodnje na oko godinu dana, dakle do kraja 2025. godine.
Uz to, ali i sve gore prognoze za opterećeni odjel obrane, Epstein vjeruje kako će Boeing potrošiti 10 milijardi dolara gotovine ove godine i da će sljedeće godine morati izdati 7 do 8 milijardi dolara u dionicama kako bi namaknuli dovoljno novca za svakodnevne potrebe.
Poremećaji proizvodnje izazvani štrajkom također bi mogli predstavljati prijetnju kreditnom rejtingu Boeinga, kojeg sada S&P Global i Moody ocjenjuju na samo korak od “smeća.” S&P je prošlog tjedna upozorio kako bi mogao sniziti rejting tvrtke ako Boeing ne poveća proizvodnju i isporuku aviona krajem godine, što bi smanjilo izglede za brzo poboljšanje financija. Status smeća posuđivanje bi kompaniji učinio mnogo skupljim.
Holden kaže kako financijska situacija tvrtke neće utjecati na pregovore sindikata, kao i da neće biti zastrašeni ako menadžment bude imao isti pristup koji je pokazao u pregovorima s vatrogascima i pilotima.
“Nije me briga ako postanu prljavi. Mi imamo težinu,” kaže Holden. “Iskoristit ćemo ju i bit ćemo čvrsti.”
Autor originalnog članka: Jeremy Bogaisky, Forbes
Link: Boeing’s Bad Year Is About To Get Worse
(Prevela: Nataša Belančić)
