Direktor LNG Hrvatska: Postrožit ćemo pravila, od zakupaca terminala tražit ćemo veća jamstva

Terminal na Krku rezerviran je sve do 2037. godine, ali za dvije godine će kapacitet biti udvostručen i opet će zakup biti u fokusu. Ideja je da trgovci i opskrbljivači plinom, usvoji li HERA izmjenu pravila, ubuduće daju konkretna financijska jamstva za sve godine za koje zakupe terminal. Sada ih, naime, daju za samo jednu godinu, kaže direktor LNG Hrvatska Ivan Fugaš za FORBES Hrvatska

Krčki LNG terminal od proljeća je u potpunosti zakupljen sve do (daleke) plinske godine 2037./38., a kako bi se smanjila “financijska i svaka druga izloženost u slučaju raskida ugovora o zakupu”, navode u tvrtki LNG Hrvatska, mijenjaju pravila te će, među ostalim, i značajno korigirati odredbe o osiguranju plaćanja i naknadama za raskid ugovora.

Promjene su prošle javno savjetovanje, a čeka se još potvrda regulatora, HERA-e, kako nam kaže direktor LNG Hrvatska Ivan Fugaš.

Paralelno s time angažiran je oko priprema za veliko proširenje maksimalnog kapaciteta terminala s 2,9 na 6,1 milijardu kubika godišnje od 2025., investiciju od ukupno 40 milijuna eura. Naime, ranije ove godine je s norveškom kompanijom Wärtsilä ugovorena izgradnja dodatnog modula za uplinjavanje koji će biti ugrađen na postojeći FSRU brod (to je engleska skraćenica za plutajuću jedinicu za prihvat, skladištenje i uplinjavanje), a uskoro slijedi i raspisivanje javnog natječaja za ugradnju tog modula. I hrvatski će škverovi moći konkurirati za taj zahtjevan posao, a tko god da na koncu pobijedi, morat će zadatak realizirati u vrlo kratkim i striktnim rokovima.

Modul se gradi u Kini

Modul se, prema norveškom dizajnu, sastavlja u Kini, a bit će gotov početkom 2025. godine. “U brodogradilište ćemo ići u ljeto te godine, kad prestane ogrjevna sezona. Naš je brod jako kompliciran, za ugradnju modula je potrebna velika dizalica i velik broj ljudi, radit će se dan i noć na tome. Očekujemo da ćemo biti off-line maksimalno 45 dana, a u to je uračunato sve, i priprema broda i ugradnja novog modula za uplinjavanje”, objašnjava Fugaš. Sam FSRU brod je, napominje, pod upravljanjem i održavanjem tvrtke Golar Viking Management, podružnice norveškog Golar LNG-a, od kojeg je brod i nabavljen.

O planovima pričamo u zagrebačkom uredu LNG Hrvatska, nepunih pet mjeseci otkako je taj 42-godišnjak došao na čelo energetski vrlo važne tvrtke u vlasništvu HEP-a i Plinacroa, a u zadnjih pet godina on joj je već treći direktor. Kad se krčki LNG projekt 2018. i 2019. godine napokon zahuktao, posao je vodila Barbara Dorić (otišla je potom u Inu, a nakon što je uprava smijenjena, u Fortenova grupu), a Fugaš je sada zamijenio Hrvoja Krhena, čovjeka koji ga je 2020. godine i pozvao na Krk iz Plinacroa, gdje su ranije zajedno radili. Krhen je u lipnju otišao na vlastiti zahtjev, ne otkrivši do danas kamo, a i Fugaš kaže da to ne zna. S bivšim direktorom nismo uspjeli stupiti u kontakt da provjerimo medijske neslužbene informacije da je nakon stečenog iskustva na hrvatskom LNG terminalu ipak ostao u plinskom biznisu, ali u britanskoj kompaniji Avenir LNG.

Diplomirani inženjer naftnog rudarstva, Ivan Fugaš je u LNG Hrvatska počeo raditi kao direktor za tehničko-operativne poslove, odgovoran za upravljanje, održavanje i razvoj terminala koji je počeo s komercijalnim radom u siječnju 2021. godine. I sada je očito da u razgovoru nekako bolje pliva u ulozi inženjera nego menadžera, pogotovo kada se postavi pitanje o šest postojećih zakupaca (mađarskim kompanijama MVM CEEnergy Croatia i MET, te HEP, Ina, PPD i slovenski Geoplin) i podacima o kapacitetima terminala koje su rezervirali. To je, kaže uz slijeganje ramenima, tip informacija koje on ne smije davati van. Što se pak tiče prihoda terminala, u prošloj je godini bio 39,3 milijuna eura uz bruto dobit od 1,1 milijun eura, a u ovoj godini očekuje mali rast prihoda s obzirom na količine pretovara LNG-a s broda u cisterne (tzv. nestandardna usluga), čime se bave dva zakupca. Na terminal, napominje, dolazi 30 do 33 broda s LNG-om godišnje, najčešće iz SAD-a, a može se zakupljivati kapacitete za uplinjavanje na najdulje 15 godina. Prvi slobodni trenutno su dostupni za plinske godine 2037./38. te 2038./39., ali za njima još nije bilo zahtjeva, dodaje.

Jamstva za nekoliko godina unaprijed

Naravno, naknada za korištenje terminala (u iznosu 1,05 eura za megavatsat) ne plaća se sve te silne godine unaprijed, nego tek u godini u kojoj se doista uplinjava LNG, pa je stoga za tvrtku LNG Hrvatska bitno da osigura ozbiljna jamstva za slučaj raskida ugovora, da se bolje zaštiti.

Prema aktualnim pravilima,  trgovci i opskrbljivači plinom moraju dostaviti sredstvo osiguranja u iznosu od najmanje 50 posto ukupnih naknada za korištenje terminala za narednu plinsku godinu (u vidu novčanog pologa u eurima ili bankarske garancije), a ubuduće, prihvati li HERA takav prijedlog, jamstvo će se morati davati za sve godine zakupa, ali u smanjenim iznosima. Ideja je također da nakon pete godine zakupci mogu jamčiti i izdavanjem zadužnica.

Zanimalo nas je hoće li se nešto mijenjati u načinu ugovaranja zakupa – sada se provodi po principu “najbržeg prsta” nakon što LNG Hrvatska na svom webu objavi slobodne kapacitete – pa o pobjedniku praktički odlučuje minuta u kojoj je društvu LNGH stigao e-mail sa zahtjevom i dokumentacijom. Te bi minute i sekunde, naime, mogle postati važno pitanje za zainteresirane trgovce i opskrbljivače kad se 2025. godine, nakon puštanja u rad novog modula, udvostruči kapacitet terminala i odjednom nastane “gužva”, a upitno je i kako će oni moći biti sigurni tko je koga doista pretekao u slanju e-maila.

“Sve je to provjerljivo. Mogu nama uputiti zahtjev, ili pitati HERA-u da im se dostavi vidljivi dokaz da je netko prije ili kasnije rezervirao kapacitete”, odgovara Fugaš. Nazvao je glupošću to da se neimenovani strani potencijalni zakupci, kako su ih prenijeli mediji, pitaju hoće li novi slobodni kapaciteti biti unaprijed “rezervirani” za PPD, domaćeg velikog trgovca plinom u vlasništvu Pavla Vujnovca, ali dodaje kako je moguće da će se i taj dio pravila mijenjati. Na naš upit hoće li se ići na to da budu praktičnija ili transparentnija, odgovara: “I jedno i drugo.”

PPD ne otkriva želje za dodatnim kapacitetima

Za FORBES Hrvatska iz PPD-a – koji je 2017. godine sklopio dugoročni ugovor s Gazpromom, a prestao isporučivati plin po tom ugovoru prošle jeseni – odgovorili su da je količina zakupljenog kapaciteta na Krku poslovno osjetljiva informacija. Na daju odgovor ni na to koliko ih novih kapaciteta zanima nakon proširenja terminala 2025. godine.

“Riječ je o poslovnoj odluci na koju će utjecati niz faktora. PPD je načelno uvijek otvoren za nove poslovne prilike, ali treba naglasiti kako su protekle tri godine pokazale visoku volatilnost tržišta plina te je teško predvidjeti što će donijeti budućnost”, stoji u odgovoru. 

PPD se bavi i ponovnim pretovarom ukapljenog prirodnog plina u kamione za prijevoz LNG-a, ali trenutno je, kažu nam, broj kamiona koje krčki terminal može prihvatiti ograničen.

“Interes za pretovar ukapljenog prirodnog plina u kamione postoji i taj interes dolazi prvenstveno s tržišta Italije, ali i Austrije, Slovenije, Mađarske i Hrvatske”, odgovorili su. Lani su pak objavili da su sklopili ugovor o suradnji s britanskom tvrtkom Avenir LNG (jedan od suvlasnika te kompanije je Golar LNG) s fokusom na prodaju i distribuciju LNG-a kamionima i brodovima s Krka u sjevernu Italiju i istočnoeuropske zemlje. O toj suradnji zasad ništa detaljnije ne otkrivaju.

S druge strane, “provode kalkulacije o tržišnoj isplativosti” za projekt izgradnje mjesta za opskrbu LNG-om, a napominju da je to skupo te je bitno odabrati “povoljnu lokaciju koja omogućava opskrbu ukapljenim prirodnim plinom malim LNG brodom ili baržom i dobru cestovnu povezanost kako bi i kamionima bili lako dostupni”. PPD u takvu investiciju ne bi ulazio, napominju, bez “snažnog inozemnog partnera”. Sam Avenir već ima u vlasništvu Higas LNG terminal sa skladištem u luci Oristano na Sradiniji, a odatle, prema službenim informacijama na web stranici, kamionima razvoze LNG industrijskim korisnicima te distributerima plina.

Stanica za LNG u Rijeci, Zadru ili?

Ono što se, međutim, zna je da gradnju stanice za distribuciju LNG-a (ili tzv. bunker stanicu), koja bi trebala biti operativna krajem 2026. godine, na Jadranu planira tvrtka LNG Hrvatska. No, još nije odlučeno gdje će biti.

“Gaženica je atraktivna lokacija, ali razmatramo i Rijeku, pa i ostala potencijalana mjesta”, kaže Fugaš. Vjerojatno će se razvijati u fazama te će najprije služiti za ukrcaj tekućeg prirodnog plina u kamione radi daljnje distribucije korisnicima, a do luke će taj plin biti dopreman s Krka (moguće i nekog drugog terminala). Načelno, stanica će kasnije imati i sustav da se mogu puniti kontejneri koji se prevoze željezničkim putem, kao i da se mogu puniti manji brodovi koji plove na LNG. “U njoj neće biti uplinjavanja LNG-a, predviđena je samo distribucija prema korisnicima”, kaže Fugaš, objašnjavajući zašto je termin “mini LNG terminal”, koji se ponekad koristi u javnosti, zapravo pogrešan.

U Hrvatskoj je slabo razvijeno tržište za korištenje LNG-a u prometu ili u pogonima tvornica, ali bi distributivnu stanicu u Rijeci ili Zadru mogle koristiti i sve zemlje u okruženju.

Ivan Fugaš

Inače, u dokumentu Nacionalni okvir politike za uspostavu infrastrukture za alternativna goriva RH spominje se da bi do 2030. godine duž Jadrana te u riječnim lukama bio niz distributivnih stanica za LNG te punionice na rubovima većih gradova. Iz Ministarstva prometa nismo uspjeli dobiti preciznije informacije o tim konkretnim planovima, a Fugaš nam kaže da će oni napraviti jednu stanicu, a potom proučiti reakciju tržišta. “U ovisnosti o tome kako će se tržište razvijati, gledat ćemo mogućnost da se gradi druga distributivna stanica”, dodaje.

Najbliži LNG za susjedne zemlje

Svojevrsni test bilo je i to što su u travnju prošle godine omogućili u Omišlju izravan pretovar LNG-a s FSRU broda u kamione za prijevoz LNG-a, u čemu su u tom trenutku bili prvi u svijetu.

“Tržište je na to odgovorilo daleko iznad onog što smo očekivali te je bunker stanica za kamione sigurno isplativa”, zaključuje. U prvoj fazi bi imala kapacitet oko 3000 kubika. Iznos same investicije još nije definiran, a uvelike će ovisiti o tome hoće li brod koji će dovoziti LNG za daljnju distribuciju biti kupljen ili unajmljen. U optimističnom scenariju, radovi bi mogli krenuti pred kraj 2024. godine.

Sve u svemu, Hrvatska prema njegovoj procjeni još uvijek ima jako slabo razvijeno tržište za korištenje LNG-a u prometu ili u pogonima tvornica, ali tu bi distributivnu stanicu u Rijeci ili Zadru mogle koristiti i sve zemlje u našem okruženju, od Italije, Austrije, Mađarske do Srbije, Rumunjske, Bugarske itd. “Trenutno oni koji trebaju LNG po njega moraju ići ili u Francusku ili u Rotterdam, pa bi im iz Hrvatske to bilo daleko jeftinije”, poručuje.