Dolaze li strani radnici u Hrvatsku i kroz ‘dealove’ sa sumnjivim regruterima te švercerima ljudi?

Petar Lovrić, vlasnik agencije za posredovanje u zapošljavanju tvrdi da se Hrvatska suočava s problemom zapošljavanja radnika koji su stigli ilegalnim kanalima, no MUP nema konkretnih pokazatelja na temelju kojih bi se moglo sa sigurnošću utvrditi koliko je taj problem realno prisutan

Je li moguće da u Hrvatsku značajan dio stranih radnika dolazi preko ‘dealova’ u kojima sudjeluju i šverceri ljudima? Odnosno, da dolaze uz ishođenu dozvolu za boravak i rad te vizu, ali su do domaćih agencija i poslodavaca došli preko sumnjivih regrutera radne snage, pa i švercera, koji im posredovanje skupo naplaćuju, a samu proceduru ‘uvoza’ osiguravaju ilegalnim aranžmanima s poslodavcima?

Upravo to u medijskim istupima tvrdi Petar Lovrić, vlasnik zagrebačke agencije za posredovanje u zapošljavanju i privremeno zapošljavanje Kadus.  

„Šverceri nazivaju i nude domaćim poslodavcima ili agencijama novac kako bi za te radnike ishodili u Hrvatskoj dozvole za boravak i rad“, kaže u razgovoru za FORBES Hrvatska Lovrić. Na dnevnoj bazi, kaže, i sam dobiva desetak sumnjivih mailova u kojima mu se za određeni iznos nude strani radnici, ali na njih ne odgovara. „Ova je godina bila izrazito teška jer su se upetljali i šverceri migrantima“, kaže Lovrić. Dio tih radnika uopće se i ne zadržava na radu u Hrvatskoj.

Njegova šokantna procjena je da osam od 10 radnika zapravo stiže iz svojih destinacija sumnjivim kanalima, preko “švercerskih agencija”, no za to nema dokaza. Pokušali smo provjeriti što o tome kažu u Ministarstvu unutrašnjih poslova koje, u sklopu izdavanja dozvola za boravak i rad, obavlja i provjere.   

U MUP-u, naravno, negiraju da bi radnici iz trećih zemalja uopće dolazili u Hrvatsku nezakonito, ali priznaju da jedan dio njih ubrzo odlazi u druge zemlje EU-a, što jest nezakonito i predstavlja problem.

Svi dolaze temeljem odobrenih dozvola za boravak i rad, a kada trebaju vizu za ulazak u RH (npr. državljani Indije, Nepala, Bangladeša i Filipina), i na temelju izdane vize, naglašavaju u MUP-u. No, na pitanje da li imaju procjenu koliko stranih radnika uđe tako, legalno, a onda produlji dalje u druge EU zemlje bez prijave kod hrvatskog poslodavca ili ubrzo nakon prijave, nismo dobili odgovor, samo ocjenu da „takvo ponašanje državljana trećih zemalja nije zakonito, niti odgovara svrsi izdane dozvole za rad i vize te je predmet razmatranja nekoliko državnih tijela s ciljem da se toj praksi stane na kraj“.

Napominju također da nezakonit boravak, nezakonit rad ili nezakonit ulazak u RH odnosno Schengensko područje je jedan od razloga za odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad. 

Što se tiče statistike kojom raspolažu, kažu da je do 30. lipnja ove godine ukinuto ukupno 18.407 dozvola za boravak i rad, a najveći broj zato što su to tražili poslodavci ili sami državljani trećih zemalja, dok o razlozima u MUP-u nemaju podataka.    

Zanimljivo je pak da je 1398 dozvola ukinuto jer je utvrđeno da „postoje razlozi za ukidanje privremenog boravka jer državljanin treće zemlje nije prijavio boravište, iako mu je izdana dozvola, ili je odustao od rada u Republici Hrvatskoj ili je nakon ulaska napustio RH u nepoznatom pravcu unutar šengenskog prostora“.  Još 2910 dozvola za boravak i rad je ukinuto jer su „prestali postojati razlozi za njihovo izdavanje“.

I Lovrić napominje da strani radnici formalno ulaze u Hrvatsku legalno, „ali je proces koji vodi do toga u često nelegalan, a postoje i primjeri robovlasničkog odnosa prema tim radnicima, odnosno zloupotrebljava se njihova teška situacija u zemljama iz kojih dolaze gdje je, za razliku od Hrvatske, legalno od njih naplaćivati usluge posredovanja u zapošljavanju“. Smatra da bi državna tijela stoga trebala o tome povesti više računa i striktnije provjeravati tko i kako uvozi radnike, a očekuje od će to pitanje dijelom biti adresirano i kroz predstojeće izmjene Zakona o strancima. Od poslodavaca bi svakako trebalo, kaže, tražiti više informacija o tome kojim su načinom došli do radnika.

„Nije nezakonito da poslodavac kojem nedostaje radna snaga nađe agenciju za posredovanje u zapošljavanju u nekoj od trećih zemalja, ali treba se znati kako je tamo odrađena regrutacija radnika, odnosno u kakvim uvjetima“, napominje. U Hrvatsku su neki došli, dodaje, i uz lažna obećanja o budućim visokim plaćama koje ih čekaju, zaduže se po nekoliko tisuća eura, pa i 10 tisuća eura, kako bi platili uslugu posrednicima, a onda taj dug ne mogu vraćati. S druge strane, upitno je i koliko su doista provjerene njihove stručne kvalifikacije koje se navode u papirima. U legalnoj proceduri kojom posluje njegova agencija je, kaže Lovrić, za regrutaciju i selekciju stranih radnika potrebno nekoliko mjeseci, pogotovo kad su u pitanju države za koje se traže vize.

Inače, do sredine rujna je u Hrvatskoj izdano oko 130 tisuća dozvola za boravak i rad, što je više nego u cijeloj 2022. godini. Top 10 zemalja odakle strani radnici dolaze su BiH, Srbija, Nepal, Sjeverna Makedonija, Indija, Kosovo, Filipini, Bangladeš, Turska i Albanija.