Ekonomist Čavrak upozorava: Poduzetništvo na Baniji izumire, a Vladin program je mrtvo slovo na papiru

featured image

17. lip 2024. 06:58

Vladimir Čavrak, profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koji se godinama bavi stanjem gospodarstva na Baniji/Banovini, ali i cjelokupnim regionalnim razvojem u Hrvatskoj, proanalizirao je za Forbes Hrvatska podatke Fine o mjerenju dobiti poduzetnika po županijama, u kojem je Sisačko-moslavačka županija zauzela posljednje mjesto

Nakon što su objavljeni podaci da je Sisačko-moslavačka županija na dnu ljestvice mjerenja dobiti poduzetnika razgovarali smo s ekonomistom Vladimirom Čavrakom, profesorom s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji se posebno bavio područjem Banije – i prije i poslije razornog potresa. On je bio i urednik i jedan od autora zbornika radova „Društvena i gospodarska revitalizacija Siska i Banije/Banovine“ objavljenog 2022. godine, a poznato je da je bio i na čelu radne skupine koja je za Vladu pripremala prijedlog programa revitalizacije potresom razorenog kraja – ali je njihov prijedlog odbijen, a profesor Čavrak je otvoreno progovorio o odnosu vlasti prema Baniji.

S obzirom da je profesor Čavrak još tada upozoravao na dramatičnu zanemarenost Banije i iznosio – argumentirano – da cijeli kraj nazaduje, pitali smo ga za komentar objave Fininih izračuna o tome da cjelokupno poduzetništvo Sisačko-moslavačke županije, posebno zbog Petrokemije – zauzima posljednje mjesto u cijeloj Hrvatskoj po izmjerenoj dobiti, odnosno – je li to potvrda crnog scenarija na koji je upozoravao?

Čavrak: Nije mi drago čitati podatak da je prošle godine konsolidirana dobit poduzetnika Sisačko-moslavačke županije pala čak 74 posto i da je to daleko najlošiji rezultat od svih naših županija. Glavni uzrok tog pada je smanjeni izvoz. Zadnje tri godine, od potresa do kraja 2023. godine, udio prihoda od izvoza poduzetnika u Sisačko-moslavačkoj županiji stalno opada. S nekadašnjih 33 posto (2020. godine) udio prihoda od izvoza u ukupnim prihodima pao je na 29 posto (2023. godine). To znači da lokalno poduzetništvo kontinuirano smanjuje izvoznu konkurentnost. U istom razdoblju smanjen je i broj zaposlenih kod poduzetnika i to čak za 639 ili 3,3 posto (sa 19.938 u 2020. na 19.299 u 2023. godini. To znači da je došlo do pogoršanja kvalitativne strukture zaposlenosti na području Županije, smanjen je apsolutno i relativno broj zaposlenih u poduzetničkom sektoru a povećan je broj zaposlenih u javnom sektoru. Zlobnici bi rekli da se zadnjih godina samo povećava broj tzv. uhljeba.

Ovi podaci vrlo precizno empirijski pokazuju da se glavni cilj vladinog Programa revitalizacije, povećanje konkurentnosti lokalnog gospodarstva ne ostvaruje. Čak što više sadašnji trendovi su suprotni tom cilju.

Forbes Hrvatska: Što je s objavama da se ubrzava proces obnove i izvještajima o brojnim – još uvijek – otvorenim gradilištima na Baniji? Jesu li svi ti građevinski radovi ikako utjecali na gospodarstvo Banije?

Čavrak: Ne bih ulazio u detalje procesa obnove koji je zaista nakon dvije godine stajanja pokrenut, ali treba znati da većinu poslova u obnovi ne obavljaju lokalna poduzeća nego poduzeća iz drugih dijelova Hrvatske tako da se i učinci tih investicija evidentiraju kao prihod poduzetnika iz drugih krajeva Hrvatske. Zbog toga je pala i zaposlenost kod lokalnih poduzetnika. Obnova je bila velika prilika za razvoj lokalnog poduzetništva ali se to nažalost nije dogodilo. U Programu revitalizacije kojeg je Vlada ignorirala moj je tim predložio konkretan model kako je to moguće učiniti. Mi smo tada predložili vrlo suvremen tržišni model financiranja gospodarske i demografske revitalizacije kroz model izdavanja obveznica solidarnosti. Tada je to ignorirano ili nije shvaćeno. Kasnije je Vlada upravo taj model iskoristila i krenula u izdavanje narodne obveznice i trezorskih zapisa. Ali za razliku od našeg modela koji je novac građana iz banaka trebao aktivirati kroz investicijske projekte i razvoj oni danas taj model koriste za otplatu i refinanciranje državnog duga. Bogati građani s visokom štednjom na tome će profitirati ali to neće imati velikog utjecaja na poticanje gospodarskog rasta i razvoja jer se štednja usmjerava u neproduktivne svrhe.

Došlo je do pogoršanja kvalitativne strukture zaposlenosti na području Županije, smanjen je apsolutno i relativno broj zaposlenih u poduzetničkom sektoru a povećan je broj zaposlenih u javnom sektoru. Zlobnici bi rekli da se zadnjih godina samo povećava broj tzv. uhljeba.

Vladimir Čavrak

Forbes Hrvatska: Kako komentirate podatke o ostalim regijama/županijama u Hrvatskoj koje nam je pokazala Fina?

Čavrak: To su točni i pouzdani podaci, objavljuju se svake godine u istom formatu i nude niz drugih zanimljivih zaključaka o nepostojanju konzistentne regionalne politike, bar gledajući s aspekta dinamike razvoja poduzetništva. Na primjer, očekivali bismo da se stanje gospodarstva i poduzetništva u pet slavonskih županija naglo popravlja s obzirom na iznimno velika investicijska ulaganja te s obzirom na postojanje posebnog institucionalnog okvira za tzv. Projekt Slavonija, Baranja i Srijem koji je podržan izravnom intervencijom i sudjelovanjem Vlade Republike Hrvatske (što za područje Banije i Siska nakon potresa nije učinjeno). Zaključke o tome moguće je izvesti iz analize dinamike različitih pokazatelja u duljem vremenskom razdoblju. Ako usporedimo glavne pokazatelje, prema podacima Fine za razdoblje od 2020.  do 2023. godine onda imamo slijedeće: relativni udio broja zaposlenih kod poduzetnika u Slavoniji u tom je razdoblju smanjen, prihodi od izvoza su također relativno smanjeni, udio prihoda od izvoza u ukupnim prihodima je isto smanjen. To znači da je gospodarstvo Slavonije kao i Sisačko-moslavačke županije u navedenom razdoblju imalo sporiji rast od ostatka Hrvatske i zapravo pad konkurentnosti. Ovi podaci zabrinjavaju i upozoravaju na ono o čemu sam puno pisao i na puno mjesta objašnjavao a to je da investicije u infrastrukturu jesu nužan ali ne i dovoljan uvjet za rast i razvoj gospodarstva. To je naravno u svezi i s negativnom demografskom dinamikom koja je zapravo krajnja posljedica toga.

Župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak na gradilištu u Sisku; Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL

Forbes Hrvatska: S druge strane su oni koji bilježe iznimno dobre rezultate – Dalmacija, Istra…Grad Zagreb…

Čavrak: Podaci Fine za poduzetnike s područja Dalmacije i Istre u kojima dominira gospodarska struktura usmjerena prema djelatnostima turizma pokazuju suprotne i to pozitivne trendove. U tim područjima Hrvatske i bez posebnih vladinih intervencija poput Projekta Slavonija, u zadnje tri godine imamo apsolutni i relativni rast udjela broja zaposlenih, neto plaća, ukupnog prihoda i udjela prihoda od izvoza u ukupnim prihodima i u konačnici značajan relativni rast konsolidirane dobiti. Konsolidirana dobit poduzetnika u Dalmaciji i istri je sa 16 posto ukupne dobiti ostvarene u Hrvatskoj 2020. godine povećana na čak 26 posto ukupne dobiti poduzetnika u Hrvatskoj u 2023. godini.

Zanimljivo je zapaziti da su poduzetnici u Gradu Zagrebu kod kojih je zaposleno 37 posto od ukupno zaposlenih kod poduzetnika u Hrvatskoj i koji ostvaruju čak 50 posto prihoda te 41 posto prihoda od hrvatskog izvoza u zadnje tri godine imali stagnantna obilježja svih pokazatelja. Zagrebački poduzetnici nisu značajnije mijenjali svoj relativni udio osim kod izvoza gdje je ostvaren značajan rast apsolutnog i relativnog udjela u izvozu.

U ovim uvjetima dok god imamo višu stopu inflacije od Njemačke, Italije i Slovenije kao najvažnijih trgovinskih partnera izvozna konkurentnost naših poduzeća opada. To se posebno negativno odražava na hrvatske regije čija je gospodarska struktura orijentirana na izvoz.

Vladimir Čavrak

Forbes Hrvatska: Možemo li iz svih ovih podataka izvuči neke zaključke, upozoriti na trendove?

Čavrak: Podaci Fine pokazuju da se u području poduzetništva i gospodarstva ne događaju željene promjene. Gospodarstvo u kontinentalnom području Hrvatske i dalje gubi konkurentnost naročito izvoznu. Gospodarstvo Zagreba pokazuje stabilne trendove i zadržava svoju relativnu poziciju uz pozitivnu dinamiku rasta izvozne konkurentnosti što je vjerojatna posljedica visoke koncentracije tehnoloških resursa i resursa znanja te tzv. ekonomije obujma. Gospodarstva jadranskih županija sve bolje i sve više koriste položajnu prirodnu rentu što ima dobrih i loših strana. Dobra strana je što se domaća turistička ponuda susreće s potražnjom koju dominantno formira kupovna moć turista iz razvijenih zemalja EU a ne iz Hrvatske. Za ljude koji tamo žive cijelu godinu taj mehanizam ima negativne posljedice na njihov standard jer održava više ravnotežne cijene. Najopasnija loša strana je sužavanje gospodarske strukture prema samo jednoj djelatnosti odnosno prema razvoju turizma za kojeg je poznato da ima vrlo visok koeficijent osjetljivosti na geopolitičke okolnosti i visoku osjetljivost na ekonomski rast u zemljama iz kojih dolaze turisti. Pojednostavljeno rečeno, stvoreno je okružje u kojem dobro prolaze rentijeri i uslužni sektori dok se proizvodni sektori i dalje guše što dodatno pogoršava strukturu gospodarstva. To ima veze i s uvođenjem eura odnosno poslovanjem u uvjetima fiksnog tečaja gdje sada snažnije dolazi do izražaja negativni utjecaj realnog tečaja odnosno razlike u stopi inflacije između Hrvatske i zemalja s kojima imamo trgovinsku razmjenu. U ovim uvjetima dok god imamo višu stopu inflacije od Njemačke, Italije i Slovenije kao najvažnijih trgovinskih partnera izvozna konkurentnost naših poduzeća opada. To se posebno negativno odražava na hrvatske regije čija je gospodarska struktura orijentirana na izvoz. Ova tema nije dovoljno raspravljena prilikom uvođenja eura pa bi bilo dobro da nova Vlada to stavi na dnevni red i formulira adekvatnu strategiju i politiku za uklanjanje i amortizaciju ovih izazova i opasnosti.

Forbes Hrvatska: Koje probleme na Baniji izdvajate kao goruće? Što vas posebno zabrinjava?

Čavrak: Građani s prosječnim prihodima i dalje teško žive. Prema podacima Fine prosječna neto plaća kod poduzetnika u Sisačko-moslavačkoj županiji i dalje je skoro 20 posto manja od hrvatskog prosjeka i čak 30 posto manja od plaće koju isplaćuju poduzetnici u Zagrebu. Obzirom da je Zagreb udaljen 50 km i na manje od jednog sata vožnje s redovnom željezničkom vezom razumljivo je da mnogi s ovog područja i dalje traže perspektivu zapošljavanja u Zagrebu.

Proces postpotresne obnove je ubrzan ali o procesu revitalizacije u pravom smislu te riječi još uvijek se ne može govoriti. Proces revitalizacije je puno kompleksniji od procesa obnove. O tome sam zadnjih godina puno javno govorio pa nemam što novo dodati. Ono što se možda može dodati jest činjenica da javni dužnosnici koji se vole pohvaliti ubrzanjem obnove, sve manje govore o revitalizaciji do toga da sve što učine u obnovi tumače da je to istovremeno i revitalizacija. Ali nažalost to nije tako. U slučaju Sisačko-moslavačke županije imamo već jedno neuspješno i loše povijesno iskustvo obnove nakon Domovinskog rata kada je također uloženo jako puno javnog novca i kada je izgrađeno više novih stambenih objekata nego nakon potresa ali takva koncepcijski pogrešna obnova rezultirala je višedesetljetnom gospodarskom stagnacijom i demografskom devastacijom tog prostora. Zašto? Pa zato jer obnovu nije pratio proces gospodarske i demografske revitalizacije. Dakle, dva puta ponavljamo istu pogrešku.

Nakon lošeg iskustva obnove poslije Domovinskog rata, Sisačko-moslavačka županija i sada nakon potresa ponavlja istu grešku, smatra profesor Vladimir Čavrak. Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Forbes Hrvatska: I sami ste već više puta spomenuli Vladin program “revitalizacije” za koji ste vi odmah upozoravali da nije dostatan i dovoljno konkretan, razrađen. Ima li ipak ikakvih pomaka ili naznaka da je neki od poteza Vlade RH prema području koje je ranjeno potresom i već dugo zapušteno donio pozitivan pomak?

Čavrak: Vlada je donijela program „revitalizacije“ koji po mom sudu nije bio primjeren zatečenom stanju i potrebama, odnosno koji je samo u birokratskom smislu ispunio svoju svrhu što se iz dana u dan potvrđuje pa taj Program više nitko i ne spominje. Mislim da bi ga i Vlada danas najradije zaboravila. U tom programu nije navedeno ništa konkretno i nisu postavljeni mjerljivi ciljevi a ono što je navedeno konkretno od toga se uglavnom ništa ne ostvaruje ili se odustalo. Na primjer, glavni razvojni projekt je bila izgradnja biorafinerije u Sisku vrijednosti od 2,4 milijarde kuna. Postavljeni rok za izgradnju je bio ožujak 2025. Projekt nije ni započet. Projekt razvoja i nadogradnje luke Sisak trebao je biti završen krajem 2022. godine a nije. Projekt geotermalnog potencijala Siska bi trebao biti gotov do lipnja 2026. a do sada su provedeni samo neki početni radovi. Projekt autoceste u koji se danas polažu velike nade zapravo kasni već dva desetljeća. Sad je i vizualno vidljivo da će autocesta umjesto između Petrinje i Siska završiti izravno u Sisku. To za razvoj područja Banije neće imati većeg značaja sve dok se ne izgradi dionica do granice s Bosnom i Hercegovinom i dok se ne izgradi suvremena prometnica od Popovače preko Petrinje i Gline do Bosiljeva. Ali tih planova nema kao što nema ni plana za povezivanje Siska s budućom željeznicom na pravcu Rijeka – Budimpešta. Tek tada bi prostor Banije izašao iz prometne izolacije a Sisak bi uz revitalizaciju riječnog prometa bio povezan s glavnim europskim gospodarskim koridorima. Ovom prilikom neću nabrajati neke druge projekte koji se ne ostvaruju a bili su planirani, poput povećanja produktivnosti uzgoja krumpira uz pomoć algoritma strojnog učenja kojeg nakon što je unesen u vladin Program više nitko nikada nije spominjao. Ili je meni možda to ipak promaklo. U međuvremenu, nakon višemjesečne obustave proizvodnje u Petrokemiji u Kutini jedinom preostalom velikom poduzeću na tom području, država je izgubila kontrolni paket i povećala neizvjesnost opstanka i razvoja ove strateške djelatnosti.

Ako pogledate web stranicu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije možete vidjeti da je godišnji operativni plan na temelju Programa revitalizacije izrađen i objavljen samo za 2022. godinu. Za 2023 i 2024. takvog plana nema. Iako je proteklo tri godine Vlada nije izradila analizu ostvarivanja revitalizacije, samo se spominje tema obnove i to uglavnom kroz iznošenje brojki o tome koliko je u obnovi potrošeno novca. Oni su odlučili da uspješnost mjere stupnjem i opsegom trošenja novca a ne rezultatima u povećanju zaposlenosti, povratku mladih i slično. To također potvrđuje da je odlučeno da je revitalizacija ne tema.

Forbes Hrvatska: Što bi hitno trebalo promijeniti u odnosu Vlade RH prema Baniji?

Čavrak: Razumijem vaše pitanje s obzirom na moje kompetencije i dugogodišnje bavljenje problematikom regionalnog i lokalnog razvoja imao bih puno toga savjetovati. Mislim da mnogi koji danas sjede u Vladi ne znaju da sam ja osobno prilično zaslužan za donošenje prvog Zakona o regionalnom razvoju u Hrvatskoj i da sam tada koordinirao tim od 42 znanstvenika i stručnjaka sa zadatkom transfera prvih znanja o strateškom planiranju regionalnog razvoja još u vrijeme priprema za ulazak u Europsku uniju. U ovom kontekstu mogu jedino pozvati Vladu da ponovo prouči Program koji smo prije tri godine predložili jer je on još uvijek aktualan. Uz manje popravke i aktualiziranje mogao bi se brzo staviti u primjenu. A tim s kojim sam na tome radio još uvijek je živ i zdrav i što je zanimljivo, iako se prije tog posla nismo međusobno poznavali, rad na Programu revitalizacije Siska i Banije nas je ljudski i znanstveno toliko zbližio da se i dalje svakih nekoliko mjeseci redovno sastajemo i družimo. Ako je to jedini rezultat rada na tom Programu ja sam i time zadovoljan.

Forbes Hrvatska: A kada biste bili u prilici savjetovati, što biste poručili lokalnoj vlasti, posebno županijskoj?

Čavrak: Koliko je meni poznato oni u protekle tri godine nisu zatražili bilo kakav savjet izvan vlastitih birokratskih struktura. Zaključujem da im savjeti stručnjaka nisu potrebni. Pri tome ne mislim na sebe nego i na brojne druge stručnjake i znanstvenike različitih profila koji žive na tom području ili su porijeklom s tog područja a rade u znanstvenim, stručnim i poslovnim institucijama u Hrvatskoj i širom svijeta. To bi bila veoma  respektabilna i kompetentna lista osoba koje bi s velikim zadovoljstvom svojim analizama, idejama, iskustvom i mrežama kontakata mogle puno pridonijeti razvoju Županije. Ne postoji zabrana ili bilo kakva prepreka da se pristupi utemeljenju jednog stalnog neformalnog akademskog foruma koji bi okupljao poduzetnike, akademičare i predstavnike lokalne vlasti u funkciji razvoja regije. U kriznim situacijama i katastrofama poput ovakvog potresa lokalne vlasti u drugim zemljama su to često koristile kao dobar model. Nitko lokalnim vlastima nije u protekle tri godine zabranio da organiziraju u Hrvatskoj i inozemstvu aktivnosti poput investicijskih foruma, donatorskih konferencija, iniciranja stvaranja lokalnih poduzetničkih mreža, kreiranja poticajnih programa za uklanjanje uskih grla za rast obrta, malog i srednjeg poduzetništva, umrežavanja OPG-ova, stvaranja institucija za poticanje digitalizacije i prihvat novih tehnologija, brendiranje lokalnih proizvoda i destinacija i slično. Ne znam tko im naprimjer brani da razgovaraju o suradnji lokalnih poduzetnika s Američkom gospodarskom komorom sa sjedištem u Zagrebu a koja okuplja više od 300 velikih američkih poduzeća koja posluju u Hrvatskoj. Ima i drugih takvih poslovnih institucija. Ne znam tko im je zabranio da razgovaraju sa 200 poduzetnika iz hrvatske dijaspore koji su prošle godine došli o vlastitom trošku u Sisak i to iz cijelog svijeta s idejom da traže investicijske prilike u potresom pogođenom području. Tada nitko od lokalnih čelnika nije došao na skup u Željezari da ih bar protokolarno pozdravi. Ovdje navodim samo inicijalnu listu mogućnosti koje su na raspolaganju lokalnim vlastima.

Forbes Hrvatska: Kako tumačite tu svojevrsnu averziju lokalnih vlasti prema poduzetničkom sektoru?

Čavrak: Nije svugdje tako, imamo puno dobrih domaćih i još više inozemnih primjera dobre prakse. Kod nekih lokalnih dužnosnika postoji nerazumijevanje suvremenih metoda i instrumenata poticanja i generiranja lokalnog ekonomskog razvoja. Zato oportunistički pribjegavaju vulgariziranju neoliberalne ortodoksije prihvaćanjem teze da se država ne treba brinuti o poduzetništvu. Međutim, točno je samo to da država ne treba obavljati poduzetništvo umjesto poduzetnika dok ima puno razloga i potrebe da ga potiče i to horizontalnim mjerama poput ovih koje sam prethodno pobrojao i brojnih drugih. Generiranje i poticanje rasta i razvoja poduzetništva je jedini održiv način da se poveća porezna baza lokalnog proračuna i da se na taj način  povećaju sredstva za ulaganja u lokalnu infrastrukturu i kvalitetu života ljudi. Samo tako se mogu dugoročno i održivo riješiti problemi demografskog sloma i devastacije. Zato moderan pristup podrazumijeva partnerske i suradničke odnose između države i poduzetnika s naglaskom na ulogu države kao moderatora a ne naredbodavca ili poduzetnika. Drugim riječima, odnose u lokalnoj zajednici mora karakterizirati inkluzivnost u svim smjerovima, suradnja i partnerstvo, a ne isključivost, preferiranje političkih istomišljenika, stvaranje  i konzerviranje lokalnih monopola. Ovo drugo u pravilu vodi u korupciju i klijentelizam, unosi u lokalno društvo nesigurnost i nepovjerenje i odvraća dobre poduzetnike iz okruženja i iz inozemstva da dolaze u takve sredine. Ukoliko lokalne vlasti u sisačkoj i drugim regijama budu više radile na ovakav način to će blagotvorno djelovati i na buduće financijske rezultate lokalnih poduzetnika.