Europski lider Zelenih: Nuklearna energija je vrlo skup, neracionalan, nesiguran i neodrživ izbor
Uoči europskih izbora, jedan od “spitzenkandidata” Europske stranke zelenih, Bas Eickhout, za FORBES Hrvatska odgovora što birači mogu od njih očekivati u srazu s desnicom, o fosilnom lobiju te zašto nuklearnu energiju ne smatra održivom niti racionalanim izborom, kako treba spašavati poljoprivrednike te što EU mora naučiti od Kine kad je u pitanju industrija, primjerice proizvodnja električnih automobila
Bas Eickhout, političar koji je u Europski parlament ušao još 2009. godine kao zastupnik nizozemske stranke GroenLinks, danas je jedan od dva „spitzenkandidata“ Europske stranke zelenih na predstojećim euopskim izborima, a uoči dolaska u Zagreb odgovorio je za FORBES Hrvatska na nekoliko važnih pitanja. Podsjetimo, u njihovim je redovima i hrvatski Možemo!
Moglo bi se reći da je Eickhout veteran oblikovanja europskih zelenih politika, a ujedno znanstvenik, stručnjak za okoliš te jedan od autora izvještaja o klimatskim promjenama UN-ova Međuvladinog panela IPCC koji je 2007. godine dobio Nobelovu nagradu za mir.
Za početak, zanimalo nas je zašto smatra da bi birači trebali birati Zelene, umjesto da se opredjeljuju za standardne lijevo, desno, liberalno ili konzervativno orijentirane opcije. Osim toga, svi u političkoj areni se danas na neki način deklariraju kao pobornici zaštite okoliša i europskog Green Deala.
Nakon što je istaknuo da je zelena politika „progresivna, ljevičarska politika i jedina politička obitelj koja je doista okrenuta budućnosti“, evo što je odgovorio o tome kako se politički razlikuju od ostalih i što oni donose “na stol”:
-Naša je politička skupina četvrta u Europskom parlamentu i imala je veliki utjecaj na to da Green Deal postane ono što danas jest te na provođenje naprednih socijalnih politika na europskoj razini. A Zeleni na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini vrlo su učinkoviti u stvaranju stvarnih promjena u politici, zbog naše dosljednosti, naše kohezivnosti, jer imamo rješenja koja funkcioniraju, koja su pristupačna i jer odradimo svoju domaću zadaću. Nije dovoljno svoje politike ‘zeleno oprati’, kao što to rade neke stranke dok štite industrije kojih se to tiče.
Djela su važnija od riječi. Maske su pale kada su konzervativci, liberali i krajnja desnica u Europskom parlamentu počeli razbijati Green Deal (nota bene Ursula von der Leyen) napadajući Zakon o obnovi prirode. Stoga su ovi europski izbori ključni za budućnost Europe. Našu europsku demokraciju ne možemo uzeti zdravo za gotovo. Moramo se zalagati za politiku koja se uistinu bavi klimatskim promjenama i moramo zaustaviti radikalnu desnicu koja napada ljudska prava jer ti napadi slabe Europu, a to je upravo ono što zlonamjerni strani akteri, poput Vladimira Putina, žele. To rade Zeleni diljem Europe i za to ćemo se i dalje boriti.
Mi Zeleni smo ti koji smo apsolutno jasno rekli – kategorički odbijamo suradnju i omogućavanje krajnje desničarskih snaga koje imaju za cilj razgraditi naše države blagostanja i naše demokracije.
Naposljetku, na ovim europskim izborima, mi Zeleni smo ti koji smo apsolutno jasno rekli – kategorički odbijamo suradnju i omogućavanje krajnje desničarskih snaga koje imaju za cilj razgraditi naše države blagostanja i naše demokracije. Predsjednica Komisije von der Leyen se može pokušati prikazati kao zagovornica progresivnih politika – a ipak ne isključuje suradnju s ekstremno desnim snagama. Isto vrijedi i za Hrvatsku – Andrej Plenković možda ima europsko lice koje voli pokazivati, ali kako je nedavno dokazao, spreman je na suradnju s reakcionarnim, ultranacionalističkim snagama ako mu to znači ostanak na vlasti. Mi nikada nećemo krenuti tom ulicom i nastavit ćemo se protiviti takvim savezima.
Zeleni su se etablirali u sjeverozapadnoj Europi, ali u jugoistočnoj Europi nisu u fokusu. Kako to tumačite? Koje su nade, pogotovo u Hrvatskoj?
-Istina je da su Zelene stranke općenito ranije osnovane u sjeverozapadnoj Europi te su tamo jače i više mainstream. Istovremeno, posvuda u Europi zelene političke stranke se organiziraju i rastu, Možemo! je jedan od najboljih primjera. Zelena politika nije brza pobjeda, te stranke ozbiljno shvaćaju svoje birače i svoj rad. I to se isplati. Očekujem da ću na ovim izborima vidjeti nekoliko Zelenih koji će prvi put postati članovi Europskog parlamenta iz nekoliko zemalja, poput Litve, Latvije, Slovenije i Hrvatske. Bit će sve više zemalja u kojima će zelena politička obitelj biti četvrta ili treća politička snaga: stranka koja se bori za ljudska prava, pristupačan život, mir i demokraciju te održivu budućnost. Želimo pokazati građanima da je moguće promijeniti smjer Europe. Pod jednim uvjetom: da izađete glasati na izbore 9. lipnja.
Kako gledate na održavanje fosilnih goriva u energetskom miksu, postoji li opasnost da zelena tranzicija popusti u EU? Kao gost u Bruegel think-tanku spomenuli ste da Europa još uvijek dnevno uvozi fosilnih goriva u vrijednosti od 100 milijuna eura. Čini se da postoji jak fosilni lobi.
-Fosilni lobi, kao i lobi za pesticide i mnogi drugi interesni lobiji, iznimno je jak i utjecajan. Ove zagađujuće industrije imaju goleme interese koje moraju braniti, njihovi su profiti ogromni. Njihovi su se profiti još povećali nakon ruske agresije na Ukrajinu. Europski Zeleni žele zaustaviti subvencije za fosilna goriva, odlazak novca poreznih obveznika iz javnih u privatne ruke. Za klimu, a ujedno i da Europa bude autonomnija, manje ovisna o ruskom plinu, odnosno o nafti s Bliskog istoka. Prijelaz na lokalne izvore energije iz sunca i vjetra pridonosi i geostrateškom položaju Europe.
Fosilni lobi, kao i lobi za pesticide i mnogi drugi interesni lobiji, iznimno je jak i utjecajan. Ove zagađujuće industrije imaju goleme interese koje moraju braniti, njihovi su profiti ogromni. Njihovi su profiti još veći od ruske agresije na Ukrajinu.
Istovremeno, prijelaz na zeleno gospodarstvo je neizbježan. Postalo je općepoznato da se ‘stare’ industrije temelje na ugljičnom mjehuru, u kojem industrije bazirane na kompanijama koje se bave naftom, plinom i vađenjem ugljena sve više znače gospodarsku neizvjesnost i rizik. Potreba za prijelazom s fosilnih goriva na obnovljivu energiju srž je našeg Green Industrial deala – plana koji sam nedavno predstavio sa Zelenim članovima Europskog parlamenta. To je također ono što mnoge industrije vide i žele: jedina opcija je ići prema zelenom. Ali za to Europa mora biti jasna i tu usmjeriti novac. Na taj način Europska unija može postati predvodnik u održivoj industriji i održivom gospodarstvu, ali moramo ulagati i moramo to ubrzati. I nemojmo zaboraviti – proizvodnja energije iz obnovljivih izvora odličan je način za smanjenje troškova kućanstava. Tvrtke koje izvoze fosilna goriva mogu stvoriti kartel, povećavati ili smanjivati dotok plina po vlastitom nahođenju, što bi stajalo milijarde, a teret išao na pleća običnih ljudi. Taj potencijal ucjenjivanja može se izbjeći proizvodnjom vlastite energije – a to ostavlja više novca u džepovima ljudi.
Kako vidite svojevrsnu renesansu nuklearne energije u Europi, s izuzetkom Njemačke? Slovenija, primjerice, najavljuje gradnju novog bloka nuklearne elektrane Krško, a Hrvatska je zainteresirana za sudjelovanje u investiciji. Je li to dobra opcija?
-Nuklearna energija ni na koji način nije održivi oblik energije, a nije ni racionalan izbor. Njeni potencijalno doživotni zagađujući učinci velika su prijetnja održivom svijetu i čistoj budućnosti. Štoviše, nuklearna energija zahtijeva ogromna ulaganja, a sporno je hoće li ih prihodi pokriti, a za sirovine će Europa samo povećati svoju ovisnost o Rusiji. Već sada poslovni modeli pokazuju da je održiva energija jeftinija i isplativija, a istovremeno nas čini neovisnima o Rusiji. Nuklearna energija također je vrlo nefleksibilan izvor energije, koji se vrlo loše može kombinirati s istinski održivim izvorima energije, poput sunčeve energije i energije vjetra. To znači da nuklearna energija prijeti zagađivanjem okoliša, gurajući dalje istinski održivo energetsko tržište uz visoke financijske i društvene troškove.
Umjesto ulaganja u nuklearnu energiju, Zeleni pozivaju na ozbiljan plan ulaganja u solarnu energiju i energiju vjetra.
Štoviše, demokratizacija i pristupačan život također su povezani s izborom izvora energije. Za razliku od održivih izvora energije, nuklearna energija je snažno centraliziran izvor energije. Nuklearka je u rukama država ili velikih kompanija koje su usmjerene na profit svojih dioničara. Održivi izvori energije iz sunca i vjetra, s druge strane, imaju ogroman potencijal demokratizacije energetskog tržišta. Kao Zeleni političar vidio sam mnoge primjere, diljem Europe, lokalnih inicijativa manjih i većih zajednica koje osnivaju male energetske zadruge, smanjujući troškove života i istovremeno potičući održivu budućnost. Zeleni u vladama diljem Europe podupiru svoje stanovnike da ovo učine pristupačnim i dostupnim.
Zbog svih ovih razloga, nema sumnje da je nuklearna energija vrlo skup, neracionalan, nesiguran i neodrživ izbor. Umjesto ulaganja u nuklearnu energiju, Zeleni pozivaju na ozbiljan plan ulaganja u solarnu energiju i energiju vjetra. Potrebna su ulaganja diljem Europe kako bi se stvorila mreža koja može zadovoljiti potražnju i odgovoriti na zalihe sunca i vjetra.
U posljednje vrijeme pažnju privlače poljoprivrednici i njihov bunt zbog nekih zelenih politika. No, realno, oni već godinama prosvjeduju. Može li Europa, a onda i Hrvatska, proizvesti dovoljno hrane i primjenjivati zelene politike? Izdržati pritisak uvoza koji nema iste proizvodne standarde?
-Poljoprivrednici su uhvaćeni u međunarodni sustav koji zagađuje okoliš, nije održiv i neobranjiv je. S jedne strane, dobivaju premalo za svoje proizvode, u šakama su supermarketa koji ih cijede za daleko premalo novca. Oni ne zarađuju na hrani koju proizvode. Istodobno ih stišće agroindustrija koja ih drži ovisnima o pesticidima, patentiranom sjemenu itd. Taj sustav, koji su uspostavile tradicionalne političke obitelji, a ne Zeleni, promiče europsku poljoprivrednu politiku u kojoj 80 posto izravne potpore ide za 20 posto najvećih poljoprivrednika. Teško da je danas moguće dobro živjeti kao poljoprivrednik.
Osim ekonomskih čimbenika, poljoprivrednici pate i od ekstremnih birokratskih zahtjeva Europske komisije prilikom izvještavanja o subvencijama koje su primili. To je izvedivo samo gigantskim poljoprivrednim korporacijama, a stavlja veliki teret na male i neovisne poljoprivrednike. Zalažemo se za to da im se olakša život te da se ograniče poljoprivredne potpore EU-a iznad određene veličine zemljišta, kako bi raspodjela novca poljoprivrednicima postala poštenija i ravnopravnija.
Poljoprivrednici su uhvaćeni u međunarodni sustav koji zagađuje okoliš, nije održiv i neobranjiv je.
U isto vrijeme, mnogi poljoprivrednici s kojima razgovaram stvarno žele postati zeleniji, vide da klimatske promjene prijete njihovom opstanku. Poljoprivrednici su među prvim žrtvama ekstremnih vremenskih uvjeta, toplinskih valova, suša i poplava. Ali oni su tu zaglavljeni. Zato kažemo: treba se uhvatiti u koštac sa sustavom u kojem oni proizvode previše za daleko premalo novca i gura ih se sve dalje u povećanje proizvodnje. Moraju dobiti poštenu cijenu za poštene proizvode. Ne samo za hranu. Politika održive hrane pruža značajnu dodatnu potporu poljoprivrednicima koji pridonose obnovi i održavanju prirode i krajolika te vode. Poljoprivrednici bi trebali dobiti potporu da prestanu koristiti pesticide – i trebali bismo odmah zabraniti najgore pesticide.
Trenutno je u EU na tapeti pitanje kineskih električnih automobila koji su daleko jeftiniji od domaće konkurencije. Mislite li da ih treba dodatno cariniti? Navodno im je proizvodnja subvencionirana. Kako općenito gledate na odnose EU-a i Kine, posebice na investicije, trgovinu i uvoz robe za koju su ekološki i drugi proizvodni standardi labaviji u odnosu na EU?
-Veliki je problem što Europa spava. Kina je napravila strateški izbor prije deset godina potpuno se usredotočivši na razvoj električnih automobila, uključujući cijeli opskrbni lanac. To je industrijska politika koja sada daje plodove. I umjesto da mi u Europi pomislimo: i mi bismo to trebali učiniti, Europska komisija želi istražiti ne nudi li Kina neovlaštenu državnu pomoć ili igra li Kina kako treba. Mjesečarimo. Ono što sada vidimo s električnim automobilima budućnost je mnogih industrija u Europi.
Jedina industrijska politika koju sada kao Europa možemo provoditi je zelena industrijska politika i trebali bismo u nju ulagati kao što je to Europa svojedobno ulagala u fosilne industrije. Europski zeleni dogovor mora biti društveni i industrijski Green Deal.
Tijekom svojih putovanja za Zelenu kampanju posjetio sam tvornice solarnih panela u Europi koje isporučuju proizvode izuzetno visoke kvalitete: one su predvodnice u našem novom gospodarstvu. Ipak, bore se da ostanu u poslu jer ih europska investicijska klima ne podržava. Ove vrste tvornica i poduzeća nalaze Zelene političare na svojoj strani. Oni su pravi razlog zašto moj zahtjev glasi: jedina industrijska politika koju sada kao Europa možete provoditi je zelena industrijska politika i trebali bismo u nju ulagati kao što je to Europa svojedobno ulagala u fosilne industrije. Europski zeleni dogovor mora biti društveni i industrijski Green Deal.
