Debata kod veleposlanice SAD: Martina Dalić smatra da je ženama u Hrvatskoj teže u politici nego u biznisu
U razgovor o ravnopravnosti spolova u poslovnoj i političkoj areni trebaju biti uključeni i muškarci. Radi se o društvenoj promjeni koja bi trebala nadići toksičnu muškost i „djetinjasti feminizam“. Uz pozitivnu diskriminaciju, kvote, inkluzivni odgoj, borba za ravnopravnost može se voditi i na pomalo neočekivane načine – ne nazivati žene na položajima barbikama, glupim plavušama i za promjenu voditi diskurs o tome što govore i za što se zalažu, a ne o tome što su obukle, obule i kakva im je kilaža. Neki su to od zaključaka okruglog stola o ženama u biznisu održanog u utorak u organizaciji američkog veleposlanstva u Hrvatskoj
Ožujak je mjesec žena i već tradicionalno u to se vrijeme intenzivno raspravlja o njihovom neravnopravnom položaju u društvu. Iako se nekima čini kako se tema nepotrebno stavlja u fokus, činjenica da su na istim pozicijama za iste poslove žene u prosjeku 16 posto manje plaćene te da je u upravljačkim tijelima tvrtki izlistanih na Zagrebačkoj burzi tek nekolicima žena, govore suprotno. Istaknula je to u svom pozdravnom govoru američka veleposlanica u Hrvatskoj Nathalie Rayes koja je organizirala okrugli stol na temu žena u biznisu.
Rayes, koja je od siječnja ove godine preuzela veleposlaničku dužnost u Hrvatskoj, kazala je kako isti problem slabije zastupljenosti žena u poslovnoj i političkoj sferi, postoji i u Hrvatskoj i u SAD-u. To je problem koji bi, smatra, valjalo rješavati udruženim snagama.
„Ništa se ne događa samo od sebe. Moramo stvarati pritisak i prilike. Zidovi, bili oni od napravljeni od cigli i cementa ili od mindseta, moraju se ukloniti. Izazivam sve da razmislite kako možete biti primjer drugim ženama i ohrabriti novu generaciju liderica“, rekla je domaćinica skupa koja je izgradila karijeru i kao predsjednica te izvršna direktorica Latino Victoryja, američke progresivne incijative koju su 2014. godine osnovali biznismen i aktivist Henry R. Muñoz III i glumica Eva Longoria.
Prostorija za prijem u prostoru Veleposlanstva SAD-a na zagrebačkom Tuškancu u utorak popodne bila je dupkom puna i vrvjela je uspješnim poslovnim ženama, ambasadoricama, a na okruglom stolu zateklo se i nekoliko muškaraca.
Neravnopravnost sazidana u podsvijest
U razgovorima o ravnopravnosti, muškarci bi trebali ravnopravno sudjelovati jer je ta društvena promjena moguće jedino uz zajednički konsenzus i suradnju te kao opći pokret, komentirala je bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
U svom je govoru dala nekoliko primjera koji pokazuju koliko je neravnopravnost spolova sazidana u podsvijest suvremenog društva, ne samo hrvatskog. Etiketiranje, toksična muškost, omalovažavanje ženskih vođa, predrasude i stereotipi da su muškarci snažni, a žene slabe i emotivne, sve je to dio svakodnevice koju bismo trebali promijeniti.
Važnu ulogu u tome imaju i mediji koji moraju paziti kakve riječi upotrebljavaju i koji narativ promoviraju. Osvrnula se i na svoja iskustva u politici tvrdeći kako nikada u prvi plan nije dolazilo ono što je govorila, odnosno sadržaj, već se uglavnom razglabalo o njezinoj ambalaži – frizuri, odjeći, obući, glasu, načinu na koji se kreće. Spomenula je kako se išlo toliko daleko da ju se nazivalo glupom plavušom i barbikom, što je teško i zamisliti da bi se dogodilo nekom muškom kolegi.
Također, dotaknula se trenutka kada se preispitivalo koji muškarac stoji iza njezina ulaska u Međunarodni olimpijski odbor kao da žena ne može napredovati zbog svojih sposobnosti. To je također, smatra, primjer drugačijih standarda po kojima se ocjenjuje muškarce, koji su samo zbog svog spola gledaju kao sposobniji, dok se na žene ne gleda tako.
Iako je predizborno vrijeme i u političke vode su uzburkane, bivša predsjednica nije željela komentirati sadašnje stanje političke scene. Isti je stav zauzela i nekadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, a prije toga i ministrica financija Martina Dalić.
Drugačije bi bilo da sam muško…
Predsjednica Uprave Podravke Dalić sudjelujući na okruglom stolu ispričala je kako je odrasla u vrijeme socijalizma u tradicionalnoj obitelji, pa ipak odrastajući u takvom okruženju nije stekla dojam da postoji razlika između muškaraca i žena.
„Najveći izazov mi je bio kad sam shvatila da to zapravo nije slučaj, da se muškarci i žene drugačije percipiraju i da bi neke stvari bile puno drugačije da sam muškarac“, kazala je no nije htjela otkriti u kojem je trenutku došla do te spoznaje. Sada je više to ne zamara, rekla je.
Dodala je kako je politika je osobito neprijateljski nastrojena prema ženama u Hrvatskoj. “Vidi se to i u sadašnjom političkoj strukturi. Žena u politici ima, ali koji je stupanj njihove vidljivosti? Nedavna izjava političarke na bilo koju relevantnu temu, sjećate li je se?”, upozorila je.
Dalić je naglasila i kako vidi razliku što se tiče položaja žena između korporativne i političke Hrvatske. U korporativnim strukturama situacija je mnogo bolja. U Podravci je 44 posto menadžera žensko i to zbog njihovih vještina, a ne samo zato što su žene, kazala je. “Kako bi napravili dublje društvene promjene, politika bi trebala pružiti primjer, sada nije to tako. Imamo kvote u politici i one nisu dale rezultate koje smo željeli, stoga u korporativnom sektoru postoji sumnjičavost u njihovu učinkovitost. Ipak, lideri moraju odlučivati i savjesno donositi odluke koje će biti poruke i primjeri cijelom društvu”, naglasila je.
Velika je uloga i žena koje su na visokim položajima u menadžmentu jer i one imaju mogućnost mladim ženama pružiti priliku. Stoga treba pokazati razumijevanje, dvaput promisliti, dati vremena osobi ako možda nije dovoljno hrabra da se izrazi, možda treba više minuta da prevlada strah ili uzbuđenje, navela je primjere gdje i same žene mogu pomoći drugim ženama otvoriti karijerne prilike.
“Dug je put pred nama. Velika odgovornost je na ženama koje su na čelu tvrtki da dokažu kako su kompanije poslovale bolje nego za njihovih muških prethodnika. Ima mnogo obrazovanih žena s vještinama i snovima koje bi mogle dati veliki doprinos našim tvrtkama. Još imamo bazen talenata među ženama koji nije iskorišten i koje mogu dati doprinos gospodarstvu naše zemlje”, zaključila je.
Teško promjenjiv omjer snaga
Kakav je osjećaj biti na vrhu tvrtki kojima tradicionalno dominiraju muškarci opisale su i izvršna direktorica Merck Sharp&Dohme za Hrvatsku i Sloveniju Rina Musić te članica uprave, izvršna i financijska direktorica brodogradilišta Viktor Lenac Sandra Uzelac. Ukratko, iako jesu u old boys clubu, u svom se radnom okruženju ne osjećaju neravnopravnima.
„Veći sam muškarac od muškaraca“, našalila se Musić, koja je krajem prošle godine postala predsjednica American Chamber of Commerce (Amcham). Pojasnila je kako je od početka karijere imala privilegiju raditi za strane tvrtke koje njeguju razvojne programe, različitost, radionice, treninge, coachinge. To joj je pomoglo da razvije samosvijest što mora raditi u poslovnom okruženju kako bi uspjela.
„Muško i žensko vodstvo se razlikuju, ali moramo učiti jedni od drugih. Prije sam zvala ženske kolegice za savjet, sad zovem muške da čujem kakav je njihov pristup. Ako shvatim što trebam raditi drugačije, mogu napredovati“, kazala je.
Čelnica Viktora Lenca Sandra Uzelac je jedna od dvadesetak žena koje rade u muškom kolektivu s oko 300 zaposlenih. Teško je zamisliti da će se ubrzo taj omjer snaga mijenjati. „U brodogradnji je jako malo žena, malo ih završava tehničke studije i samim time manji je broj kandidatkinja koje mogu sudjelovati na natječajima čak i na nižim razinama menadžmenta B-1, a kamoli na višim“, ustvrdila je.
Recept njezina uspjeha bio je rad, rad i rad, a dio zasluga pripisala je i kompanijskom vozaču koji joj je znao uskočiti u hitnim obiteljskim situacijama i spasiti stvar. Sudjelujući na okruglom stolu Uzelac je istaknula kako žene u poslovnom svijetu ne smiju pokazati ego, jer ako to učine, dobivaju etikete kao što su plavuše i barbike. No, smatra kako bi svemu usprkos žene trebale biti glasnije i svoje aktivnosti učiniti vidljivijima.
Premda ne postoji savršen recept za postizanje ravnopravnosti, zaključci su kako bi se ta bitka trebala voditi kao opći pokret cijelog društva. Oblikovanje takvog društva treba krenuti od najranije dobi, inkluzivnim odgojem i obrazovanjem, a sadašnji korporativni i politički lideri i liderice, kao i mediji, nose odgovornost kakav narativ promoviraju te zasigurno, to mogu činiti bolje.
