Ekonomist tumači zašto bi novi porezni paket mogao ulijevati nadu, ali i zašto je skeptičan

Inicijativa da se oporezivanjem nekretnina smanji porezni pritisak na oporezivanje rada mogla bi biti iskorak iz primitivnog sustava oporezivanja kakav je Hrvatska dosad imala, smatra ekonomist i profesor Fakulteta političkih znanosti Luka Brkić. No, oprezan je jer su najavljene porezne promjene tek prvi korak i nisu još postavljene kako bi trebalo

Potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac predstavio je u ponedjeljak ono što je nazvao “pravednijim poreznim sustavom”. Novi paket poreznih izmjena koje stupaju na snagu 1. siječnja usmjeren je na porez na nekretnine i porez na dohodak. Između ostalog ideja iza uvođenja poreza na nekretnine je i rasterećenje oporezivanja rada.

Prema novom poreznom paketu od iduće će godine osobni odbitak biti 600 eura, dosad je iznosio 560 eura. Viša stopa poreza na dohodak obračunavat će se na dohodak od 60 tisuća eura. Trenutno je taj prag 50.400 eura. Povećava se iznos neoporezivih primitaka.

Općine i gradovi moći će odlučiti koju će stopu poreza na dohodak primijeniti. Općine će moći birati između niže stope od 15 do 20 posto i više od 25 do 30 posto. Gradovi mogu uvesti nižu stopu od 15 do 21, odnosno višu od 25 do 31 posto, a veliki gradovi nižu do 22, a višu do 32 posto. Grad Zagreb imao bi nižu stopu do 23 posto, a višu do 33 posto. 

Prve laste poreznog proljeća?

Najavljene izmjene te prvenstveno uvođenje novog poreza mogle bi biti dobar znak, smatra ekonomist i profesor Fakulteta političkih znanosti Luka Brkić.

“Promjene su dobre utoliko što se konačno naziru promjene po logici više poreznih mjera za više poreznih ciljeva. Dosad smo imali primitivan porezni sustav – porez na rad, na dohodovni sustav, PDV i parafiskalne namete. Sve ostalo je zanemarivo. Ovo je iskorak. Uvodi se novi porezni oblik koji dosad nismo imali. Nadam se da će porez na nekretnine ići u smjeru izgradnje novog, modernog poreznog sustava ove zemlje koji bi uključivao puno više poreznih oblika za različite ciljeve. Moja glavna zamjerka je što bi porez trebao biti koncipiran kao porez na imovinu, porez na bogatstvo”, tumači Brkić za FORBES Hrvatska.

Ovo su možda prve laste koje najavljuju proljeće, kaže, nadajući se kako su to naznake drugačijeg pristupa poreznom sustavu. Sustavu koji će zapravo postizati ciljeve koji se ovim izmjenama neće postići, a to su veća porezna pravednost, podjednako porezno opterećenje po glavi stanovnika, odnosno da više plaćaju oni koji više zarađuju.

To što se u medijima naglašava kako će najavljenim poreznim izmjenama najviše profitirati oni s najvećim plaćama Brkić ne gleda ni pozitivno ni negativno. To je logično s obzirom da je matematički pet posto od sto, veće od pet posto od deset, kaže. No, i u tom je platnom rangu mnogo populizma, kazao je osvrnuvši se na retoriku vladajućih i oporbe o povećanju plaća i zadržavanju IT-jevaca i inženjera.” Poreznom čarolijom ne postižu se visoke plaće, produktivnosti, inovativnost, modernizacija”, ističe.

Ovisnost PDV-a o najsiromašnijem dijelu stanovništva Brkić ističe kako je se gotovo 60 posto proračuna u Hrvatskoj puni kroz porez na dodanu vrijednost. Taj je porez najizdašniji u Europskoj uniji i ne bi ga trebalo koristiti više od ovoga. Ilustrativno opisuje kako se to reflektira na sve ostalo. Primjerice, iako podržava narodne obveznice jer kamate ostaju u zemlji, navodi kako obveznice kupuje relativno najbogatiji dio stanovništva. No, kamata se isplaćuje iz proračuna koji većinom puni relativno najsiromašniji dio stanovništva. To je dio priče koji se izostavlja u javnosti, a upravo taj dio priče, prema Brkiću je dokaz kako bi trebalo smanjiti ovisnost proračuna o potrošnji, o PDV-u i o relativno najsiromašnijem dijelu stanovništva.

Nekretninska oaza za Švicarce, Nijemce, Francuze

Dosadašnji način oporezivanja nekretnina i rada nije bio u podjednakom omjeru. Dugoročni najam oporezivao se s oko 8,4 posto, a rad s 20 posto. Prema najavama ministra Primorca novim bi pravilima svi izvori dohotka bili podjednako porezno tretirani.

Uz te već spomenute razloge za uvođenje poreza na nekretnine Brkić navodi još jedan razlog zašto paušalno oporezivanje nije bila dobra ideja. Time se omogućavalo strancima koji u svojim zemljama imaju porez na imovinu i porez na bogatstvo nudila svojevrsna nekretninska oaza.

“Paušal je sulud. Koliko stranaca legalno sklanja svoj novac u poreznu oazu, jer nekretninski posao u Hrvatskoj baš to i je – nekretninska oaza za Švicarca, Nijemca, Francuza, Talijana. Tamo je to puno skuplje. Oni dižu cijene nekretnina i dodatno kompliciraju priuštivo stanovanje za mlade, a mi ih još porezno stimuliramo za to paušalnim porezom. Zar je moguće da debeloj guski još podmazujemo vrat?”, pita se ekonomist.

Porez na nasljedstvo

Brkić je sugerirao kako bi po uzoru na uređene države valjalo uvesti i porez na nasljedstvo.

“Svaka generacija mora stvoriti svoje uvjete postojanja, a ne poput lijenih trutova sjediti u košnici meda koju je netko drugi stvarao”, mišljenje je profesor koji na Fakultetu političkih znanosti predaje o ekonomskoj politici Hrvatske i međunarodnoj političkoj ekonomiji.

Podsjeća kako je francuski glumac Gerard Depardieu bježao iz Pariza u Moskvu jer bi mu porez uzeo 75 posto zarade od preko milijun eura. Kod nas toga nema, kaže, a bilo bi neophodno. Pritom se ne referira na privatne stečevine pojedinaca, već na bogatstva stečena u takozvanoj pretvorbi i privatizaciji.

Kao primjer uzima predsjednika uprave jedne farmaceutske tvrtke koji je njezinom privatizacijom unovčio dionice prodavši ih za 40 milijuna kuna. S obzirom na to da tada nije postojao porez na kapitalnu dobit, nije platio ni lipe poreza. To će se akumulirano bogatstvo sada, jer ne postoji porez o nasljeđivanju, prenijeti na njegovog sina i nikome ništa.

“To su enormni novci, ta je tvrtka nekada bila u vlasništvu države. Govorimo o poreznoj pravednosti. Gdje je ona kada se umirovljenika oporezuje s 25 posto PDV-a na svaku krušku, jabuku, a ovoga koji nasljeđuje bogatstvo na račun države nikako?”, komentira porezni sustav koji bi se još na mnogo načina mogao doraditi.

Stope rasta kao pokazatelj učinkovitosti porezne politike

Između ostalog, kaže kako se porez na dodanu vrijednost ne bi trebao koristiti kao mjera socijalne politike. Ublažavanje poreza za ugostitelje ili regulacija cijena pelena pomoću PDV-a, po njegovom mišljenju se budalaštine. Nonsens je provoditi socijalnu politiku preko PDV-a.

“Cijene pelena trebale bi se regulirati preko industrijske politike. Smanjenjem poreza u ugostiteljstvu svaki stranac koji dođe bio bi subvencioniran. Hoćemo li mi subvencionirati Slovence, Mađare, Talijane?”, pita se pojašnjavajući kako je model Lafferove krivulje, koji se u Hrvatskoj najčešće objašnjava time da ako poduzetnicima ostavite više, oni će investirati više, zvuči simpatično, ali problem je što u empiriji nikada nije potvrđen.

Posljedice svih dosadašnjih reformi ne preispituju se koliko bi trebale, smatra. “Što je sa stopama rasta u odnosu na dosad provedene porezne reforme? Ništa. Stope rasta ne prelaze tri posto. Logično je zaključiti da porezne izmjene ne utječu direktno na ekonomske stope rasta”, zaključuje. Signal je to da bi nešto trebalo mijenjati.