Iz tvrtke za preradu mulja ex ministra Vrdoljaka i dalje smrdi: Županija najavila kraj problema, a onda je uslijedio obrat
Eko Karašica, udruga iz Belišća, koja već duže vrijeme upozorava na problem smrada koji guši kraj ponadala se da je rješenje na vidiku nakon istupa bivšeg župana Ivana Anušića, no slučaj je i dalje na Upravnom sudu, a Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja izdalo je rješenje kojim je ono što nastaje pri preradi mulja u tvrtki Livit proglašeno „građevinskim materijalom“
„Ovo je školski primjer kako treba postupati!“, rekao je Ivan Anušić, tada još župan Osječko-baranjske županije, na sjednici Skupštine održanoj 19. listopada, i podigao dokumente uvis. Upravo je usporedio što su i kako poduzimale nadležne institucije u slučaju Drave International u Osijeku, koja se našla pod lupom javnosti zbog požara i sumnji na niz nepravilnosti (zbog čega su uslijedile i istrage), sa slučajem Livit, tvrtkom koja se bavi preradom mulja koji nastaje tijekom proizvodnje papira u tvrtki DS Smith u Belišću, a pri tom se širi nesnosan smrad zbog kojeg već mjesecima prosvjeduju građani i lokalna eko udruga, Eko Karašica. Anušić je, naime, na sjednici županijske skupštine prezentirao genezu slučaja Livit; kako su mu se u lipnju ove godine obratili aktivisti Eko Karašice, a on je potom zatražio od svih nadležnih institucija da se rasvijetli slučaj, te je pisao i saborskom Odboru za zaštitu okoliša, i Državnom inspektoratu i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, te Pučkoj pravobraniteljici.
U kolovozu ga je Inspektorat izvijestio da u slučaju tvrtke Livit traju dva postupka, prisilna naplata izrečenih kazni, te drugi postupak – privremena obustava rada – jer tvrtka radi protivno izdanoj dozvoli. Uskoro ga je i Ministarstvo gospodarstva informiralo da je Inspektorat ovlašten poduzimati sve propisane mjere. 11. listopada je Inspektorat pak odgovorio da je „postupak ukidanja dozvole u tijeku“. Župan je cijeli taj postupak opisao kao dobar primjer i pokazatelj kojim smjerom treba krenuti kada se pokaže da neka tvrtka koja se bavi zbrinjavanjem otpada radi nepropisno. Da se ne bi dogodilo ono što se dogodilo u Dravi International, kada su se mnogi u vrijeme požara počeli propitivati tko je, zapravo, zakazao.
Na temelju izrečenog, svi koji su pratili sjednicu Skupštine zaključili su da će tvrtka Livit u vlasništvu bivšeg ministra gospodarstva i energetike, Ivana Vrdoljaka, dugogodišnjeg iznimno utjecajnog političara, ex lidera HNS-a – morati prestati s radom. Barem privremeno. Dok se ne riješi problem nesnosnog smrada.
Od mulja do građevinskog materijala
No, ništa od toga se nije dogodilo. Upravo suprotno, tvrtka Livit je 7. studenog ove godine dobila Rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, iz Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, kojim se ono što nastaje tretiranjem mulja u Livitu prestaje smatrati otpadom te postaje „građevinski materijal“. Konkretno, proizvod RECIT-ERK 02 upisan je u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod rednim brojem USO-119. Da bi Ministarstvo donijelo takvo rješenje, prema Zakonu o gospodarenju otpadom, morali su utvrditi da to što nastaje u Livitu nema štetnih učinaka za okoliš ili zdravlje ljudi. Dakle, Ministarstvo je amenovalo to što nastaje u Livitu neovisno o tome što i dalje smrdi i neovisno o svim ranijim nalazima Inspektorata i mjerenjima kakvoće zraka.
Lokalna udruga, Eko Karašica se oglasila priopćenjem u kojem „izražava zabrinutost zbog nerješavanja problema onečišćenja zraka smradom koji se širi iz kruga Livita jer se tako „u znatnoj mjeri narušava kvaliteta života građana Belišća i Valpova te povređuje ustavno pravo građana na zdrav život“. Javno je upućeno i pitanje Županiji, čiji je bivši župan najavio ukidanje dozvole za gospodarenje otpadom Livitu – a to se interpretiralo kao da će Livit morati obustaviti rad – što će se sada zbiti s tim postupkom, odnosno, na koji način sada to utječe na pokrenuti postupak ukidanja dozvole za gospodarenje otpadom koji rješava Osječko-baranjska županija?
Iz Županije, koju sada predvodi dosadašnji zamjenik župana, Mato Lukić, jer je dosadašnji župan Anušić otišao na dužnost ministra obrane, na upit Forbesa Hrvatska o tome što će biti s raspletom slučaja Livit u koji su se uključili nakon prosvjeda sada odgovaraju vrlo oprezno.
Nisu htjeli komentirati doneseno Rješenje Ministarstva, te su nas uputili da pojašnjenje potražimo u samom Ministarstvu, no, naglasili su da „ovo upravno tijelo nema ovlasti niti zakonskog uporišta za ukidanje Rješenja izdanog od istog Ministarstva koje je ujedno i provodi upravni nadzor nad radom ovog tijela“. Objasnili su nam, također, da je „postupak ukidanja dozvole za gospodarenje otpadom izdane društvu Livit upravni postupak koji je još uvijek u tijeku” te nam ne mogu dati više informacija.
Što kaže vlasnik tvrtke?
Ivan Vrdoljak, vlasnik tvrtke Livit, u svojim odgovorima na pitanja Forbesa Hrvatska, ne negira postojanje rješenja Inspektorata, ali upozorava da je njegova tvrtka podnijela zahtjev Upravnom sudu u Osijeku za donošenje privremene mjere zabrane izvršenja rješenja inspekcije o zabrani rada i ukidanju dozvole za gospodarenje otpadom, te da je Upravni sud nakon uvida u sve dokumente koje smo predali uz spis donio privremenu mjeru obustave izvršenja inspekcijskog rješenja do završetka spora. Vrdoljak smatra da se tvrtki Livit mora „dozvoliti nesmetani rad u skladu sa dozvolom za gospodarenju otpadom“, te da je Rješenjem Ministarstva „njihov proizvod“ dobio status kompozitnog građevinskog materijala.
Prema njegovom sudu, Ministarstvo niti nije moglo zaključiti drugačije. Kažu da su još 2021. godine dali sve materijale na ispitivanje akreditiranom laboratoriju IGH d.d. koji je materijalu dao ocjenu HTO 21/002, a potom je i ove godine isti laboratorij dao ocjenu HTO 23/002. „U obje ocjene jasno piše da se materijal može slobodno koristiti u prostoru, da nije štetan za zdravlje te da se može koristiti za dnevne prekrivke na komunalnim odlagalištima otpada, za protupoplavne nasipe i za nasipavanje šumskih puteva i slabo oštećenih cesta.“, navedeno je u obrazloženju iz Livita, te ističu da je njihov kompozitni materijal uveden u registar građevinskih materijala u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
Na pitanje o tome kako je moguće da se iz postrojenja Livita i iz tog proglašenog građevnog materijala širi smrad, Vrdoljak odgovara da je Ministarstvo odlučivalo na temelju valjanih mjerenja kakvoće zraka, a da se Eko Karašica bori protiv smrada već deset godina, da se govorilo da loši mirisi dolaze iz pročistača otpadnih voda tvornice DS Smith i s komunalnog odlagališta Grada Belišća, a da je njegovo postrojenje izgrađeno 2021. godine uz odlagalište komunalnog otpada, te se pita kako je moguće da udruga tvrdi da je uzrok smrada njegova tvrtka, a „ osam godina prije nego što je izgrađeno postrojenje Livita borila se protiv loših mirisa u Belišću i Valpovu“.
A što kaže na rješenja i kazne Inspektorata, na nalaze da se u krugu Livita skladištilo više nego što se smjelo, da se radilo protivno dozvolama? Vrdoljak naglašava da tvrtka vodi upravni postupak s Inspektoratom „jer su oni u svojim izvješćima sasvim proizvoljno i bez ikakvih ispitivanja“ tvrdili da odlažu otpad KB 19 12 12 – a to, smatra vlasnik Livita, „nije točno“ – jer oni proizvode kompozitni materijal, te čekaju odluku Upravnog suda.
Ministarstvo: Postupali smo na temelju Zakona
Iz Ministarstva na upit Forbesa Hrvatska odgovaraju da su postupali na temelju Zakona o gospodarenju otpadom i Pravilnika o ukidanju statusa otpada koji propisuje taj postupak.
„Ovo Ministarstvo je provelo postupak u kojem je utvrdilo da proizvod „RECIT-ERK 02“ tvrtke Livit d.o.o. ispunjava propisane zahtjeve, te je donijelo rješenje o upisu u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod oznakom USO-119“, navedeno je u odgovoru, a upućuju nas i na dozvolu za gospodarenje otpadom koju je izdala Osječko-baranjska županija izdala tvrtki Livit.
„Vezano za širenje neugodnih mirisa, Pravilnikom je propisano da je za svaki postupak oporabe u koji ne ulazi inertni otpad, nužno zahtjevu priložiti izvješće akreditiranog/ovlaštenog laboratorija o ispitivanju neugode uzrokovane mirisom sukladno uvjetima propisanim u posebnom propisu koji uređuje gospodarenje otpadom, te je u postupku utvrđeno da zahtjevu priloži odgovarajuće izvješće. S obzirom da niti Zakonom niti Pravilnikom nije propisano da se u postupku rješavanja o zahtjevu za upis u Očevidnik ukidanja statusa otpada potrebno utvrđuje kvaliteta zraka, tako ni odgovarajuća mjerenja koja je naručio Grad Belišće u ovom postupku nisu razmatrana već su ona predmet inspekcijskog postupanja te će inspekcija u slučaju utvrđenja činjenica i postupanja koja su protivna propisima poduzeti zakonom određene mjere.“, odgovorili su iz Ministarstva.
Smrdi po truloj lešini…
Iz Eko udruge Karašica su pak zgranuti da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja posve zanemarilo postupke koje je pokrenuo Državni inspektorat, inspekcija zaštite okoliša i sva rješenja koja su donesena o slučaju Livit, pa i vlastita rješenja koja su donesena u žalbenom postupku protiv rješenja Državnog inspektorata. Ministarstvo je, smatraju oni, posve zanemarilo i mjerenja kvalitete zraka koja su obavljena sukladno Zakonu o zaštiti zraka, koja su provedena na lokaciji postrojenja za preradu otpadnog mulja tvrtke Livit. Podsjećaju da je za sumporovodik utvrđeno da je bilo 39 prekoračenja granične vrijednosti koja ne smije biti premašena više od 24 puta u godini. „Zašto barem Ministarstvo nije zastalo s ovim postupkom dok se ostali postupci i sporovi koji se vode vezano na tvrtku Livit ne okončaju?“, pitaju iz Eko Karašice.
Podsjećamo da je Ivana Vrdoljaka kao investitora u Belišće doveo gradonačelnik Dinko Burić, kojem je prije toga bio savjetnik za gospodarstvo. Njegova tvrtka, Livit, posluje na zemljištu gradskog komunalnog poduzeća, Kombel, a upravo je Kombel potpisao Livitu “pismo namjere” da će koristiti njihovu sirovinu.
A kako je ovih dana oko postrojenja?, pitamo aktiviste Eko Karašice. Odgovaraju jednostavno: Smrdi. Po truloj lešini. Kada zapuhne vjetar u smjeru kuća – koje su blizu – nepodnošljivo je za život.
„Da, točno je da se već godinama borimo protiv smrada i svih vrsta onečišćenja jer je to smisao rada ekološke udruge. Ali to ne može biti dokaz da mi, ili stotine stanara Belišća i Valpova, koji su zbog smrada zvali i policiju – što je sve evidentirano – griješimo kada govorimo odakle smrdi od kada su sagrađeni pogodi Livita? Kako to da prerada mulja u građevinski materijal, ako je sve u redu, nije prestala smrdjeti?“, kaže Dinko Župan iz Eko Karašice.
Iz Ministarstva gospodarstva nam nije odgovoreno je li itko iz njihovih službi „izašao na teren“, došao gledati kako izgleda „građevinski materijal“ i kakvi se mirisi šire oko njega ili su samo odlučivali na temelju papira.
Aktivisti Eko Karašice kažu da njima nije poznato je li itko iz Ministarstva došao u pogone Livita prije odluke o proglašenju da je to što proizvodi Livit građevinski materijal. Odgovaraju da oni nisu vidjeli nikoga. I pozivaju ministra Davora Filipovića i sve nadležne da dođu vidjeti – i omirisati – uživo.
