Pozadina brutalnog Molovog napada na Janaf: Mađari imaju svoj plan oko nastavka uvoza ruske nafte
Što stoji iza Molove brutalne taktike u pregovorima s Janafom o novom ugovoru za transport nafte – pri čemu je Zsolt Hernádi, predsjednik i glavni izvršni direktor Mol Grupe, hrvatsku kompaniju praktički optužio za ratno profiterstvo? Razgovarali smo s konzultantom Jasminkom Umićevićem, a Janaf je za FORBES Hrvatska pobrojao što utječe na cijenu i kakav ishod očekuju
Dok Janaf i Mol grupa iza zatvorenih vrata pregovaraju o novom ugovoru o transportu nafte, Zsolt Hernádi, predsjednik i glavni izvršni direktor Mol Grupe, zadnjih dana žestoko napada suprotnu stranu zbog tražene cijene za transport nafte, pa je Janaf maltene optužio i za ratno profiterstvo, navevši u službenom priopćenju da se “čini opravdanom pretpostavka da Janaf profitira u ratu između Ukrajine i Rusije”.
Stari ugovor Janafa i Mola je istekao u prosincu prošle godine, a sada nafta ide u Mađarsku prema “ad hoc modelu”, odgovorili su iz Janafa, ne preciziravši pritom količine. Unatoč svoj buci koju proizvode u Mađarskoj, u odgovoru za FORBES Hrvatska kažu također da su uvjereni da će postići “dogovor za nastavak suradnje i partnerskog odnosa jer u potpunosti možemo zadovoljiti potrebe Molovih rafinerija, za što smo dali garanciju kako Molu, tako i Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji”. Odbijaju pak iznijete kritike tvrdnjom da definiraju cijene “u pregovaračkom procesu na pravedan i transparentan način”.
Druga strana priče
Očito je, ipak, da se tu ne radi samo o poslovnom odnosu i pregovorima dviju velikih i za energetiku važnih kompanija te da je bitno uzeti u obzir širi kontekst, što uključuje europske sankcije Rusiji te strateški cilj EU-a o prekidu ovisnosti o ruskim energentima.
Iz javnih napada, koji dolaze kroz mađarske medije i službena priopćenja, moglo bi se zaključiti da je Mol jednostavno samo pribjegao brutalnoj pregovaračkoj taktici ne bi li pošto-poto iskamčio nižu cijenu za transport mediteranske nafte koja preko Omišlja brodovima dolazi u Hrvatsku i Janafovim naftovodom ide do mađarske granice gdje ulazi u Molov naftovod i dalje do njegovih rafinerija. No, to je tek dio priče, kako smatra naš sugovornik, naftni konzultant Jasminko Umićević.
On smatra da Mol istodobno radi pritisak u smjeru Bruxellesa jer – pozivajući se na privremenu iznimku od primjene sankcija nametnutih 2022. godine na uvoz ruske nafte za nekoliko zemalja, a među njima je i Mađarska – zapravo nastoji “opravdati to što ne namjerava odustati od uvoza ruske nafte”. Spomenuta iznimka od sankcija se odnosi i na izvoz u Češku naftnih derivata dobivenih preradom uvezene ruske nafte u Molovoj slovačkoj rafineriji.
Kako, dakle, tumači Umićević, Molove tvrdnje da Janaf ima previsoke transportne cijene, pa im to uvoz nafte tim južnim pravcem čini preskupim ili neisplativim, teze su kojima žele opravdati uvoz ruske nafte iako je to u načelu kontra europskih ciljeva, a iznimke su privremenog karaktera.
Podsjetimo, u lipnju 2022. godine je donijet 6. paket sankcija protiv Rusije zbog agresije na Ukrajinu kojim je, među ostalim, zabranjena kupnja, uvoz i prijenos sirove nafte i određenih naftnih derivata koji se morskim putem prevoze iz Rusije u EU (jer se većina ruske nafte koja se isporučuje u EU prevozi morskim putem), ali istodobno je omogućena privremena iznimka za uvoz sirove nafte koja se isporučuje naftovodom u one države članice EU-a koje su zbog svojeg zemljopisnog položaja osobito ovisne o opskrbi iz Rusije i nemaju održivu alternativu. To se odnosi na Mađarsku, Slovačku i Češku.
Ipak, kako jasno stoji u uredbi o 6. paketu sankcija, te bi države trebale poduzeti “sve potrebne mjere da što prije pronađu alternativne izvore opskrbe kako bi se osiguralo da se uvoz sirove nafte naftovodom iz Rusije podvrgne zabranama što je prije moguće”.
Pitali smo Europsku komisiju što se zbiva s tim (privremenim) iznimkama od sankcija te jesu li produljene ili ne u sklopu najnovijeg, 12. paketa europskih sankcija Rusiji usvojenog u prosincu prošle godine. U odgovoru za FORBES Hrvatska, koji nam je poslala v.d. voditeljica Predstavništva Komisije u Hrvatskoj Andrea Čović Vidović, stoji da su odstupanja od uvoza cjevovodima za Mađarsku i Slovačku i dalje na snazi te da “u pravnom tekstu nije naveden datum završetka ovih iznimki”. Nisu objasnili do kada će te iznimke vrijediti, ali iz konteksta (da su odobrene “kako bi se osigurala sigurnost opskrbe određenih država članica”), čini se da bi mogle trajati sve dok ta “sigurnost opskrbe” ne bude osigurana iz alternativnih izvora.
Kažu također da je 5. prosinca prošle godine isteklo izuzeće za uvoz i prijenos u Češku naftnih derivata dobivenih od ruske sirove nafte (koja je isporučena naftovodom u drugu državu članicu EU-a), pa je 12. paketom sankcija ta iznimka produljena na godinu dana. “Time se Mađarskoj i Slovačkoj omogućuje izvoz u Češku još godinu dana”, stoji u odgovoru Komisije.
Sankcije su se, podsjetimo, počele primjenjivati 5. prosinca 2022. godine za sirovu naftu te od 5. veljače 2023. godine za rafinirane naftne derivate, a računa se da se time obuhvaća skoro 90 posto uvoza ruske nafte u EU i znatno smanjuje dobit koju Rusija ostvaruje od te trgovine.
Kako pak napominje Umićević, ruska se nafta trenutno može nabaviti 20-25 posto ispod cijena na globalnom tržištu, budući da Rusiji treba novac koji su joj izbile sankcije i stoga pristaje na niže cijene.
U Ukrajini je transport 25 posto skuplji?
A što se može reći o cijeni transporta nafte u Hrvatskoj i ostalim zemljama u Europi? Prema onome što se čuje na tržištu, Ukrajina je za transport nafte prošle godine dizala cijene pet puta i sada su one po kilometru, kako kaže Umićević, 25 posto iznad cijene transporta u Hrvatskoj. Naravno, kolike su konkretno, nitko ne želi otkriti.
Zsolt Hernádi, odnosno Mol, u svojim napadima ustrajno tvrde da su cijene koje primjenjuje Janaf višestruko više od europskih referentnih cijena te da je “Janaf odlučio kapitalizirati izloženost Češke – koja nema izlaz na more, kao i Mađarske i Slovačke, čije su rafinerije uvelike ovisne o Jadranskom naftovodu kao jedinoj održivoj alternativi ruskoj nafti”. Te su rafinerije u vlasništvu Mola, a slovačkoj je rafineriji jedno od glavnih tržišta – Češka.
Umićević nam, međutim, objašnjava da uopće ne postoji “europska referentna cijena” nego da cijene transporta ovise o situaciji i uvjetima na tržištu i dugoročnosti ugovora, a svi europski naftovodi nisu tu u istoj poziciji.
“U Europi postoje naftovodi koji su u vlasništvu rafinerija, što je slučaj u Mađarskoj ili s naftovodom TAL koji od Trsta vodi u Njemačku, a postoje i naftovodi u vlasništvu samostalnih kompanija koje trebaju ostvarivati profit od transporta i skladištenja nafte na tržištu, kao što je to slučaj s Janafom. Jasno je da se ne mogu međusobno uspoređivati njihove cijene”, napominje.
Janafovo tumačenje cijene
Otprilike to nam odgovaraju i iz Janafa kojem je na čelu Stjepan Adanić, tumačeći da su naftovodi u Europi dobrim dijelom u vlasništvu rafinerija “i njima vlasnici najčešće određuju tarifu s minimalnim profitnim zahtjevima ako ih uopće ima jer transportiraju naftu do vlastite rafinerije”. Dodaju također da se Janafova cijena transporta nafte utvrđuje kao “jedinstvena cijena koja uključuje transport nafte, iskrcaj/pretovar nafte u tankerskoj luci Omišalj, tehnološko skladištenje i manipulaciju nafte na terminalima, dok pojedini konkurenti ne pružaju lučke usluge”. U Janafu kažu i da konfiguracija naftovoda i utjecaj okruženja (more, sunce, vjetar, voda) stavlja Janaf “u nepovoljniji položaj naprama drugih naftovodnih sustava što se tiče održavanja strateškog huba za prihvat tankera, kao i cijele trase koja prolazi različitim terenima – nizinom, pod morem, kroz planine i sl. jer sustav zahtijeva mnogostruka veća ulaganja u održavanje sigurnosti sustava te zaštite i očuvanja okoliša.”
Generalno kažu da se “cijena transporta nafte definira u pregovaračkom postupku prema utvrđenoj metodologiji koja nije vezana za pojedinu pravnu osobu, nego za duljine i iskorištenost kapaciteta dionica naftovoda”, a što se tiče Mola, tvrde da im je prezentirana metodologija formiranja cijena na zajedničkom sastanku.
Cijena izravno ovisi, napominju iz Janafa, i o količinama transportirane nafte jer tarifa pada uz veće količine transporta nafte i obrnuto.
Mađari odbili dugoročni ugovor
Kako nam kaže konzultant Umićević, navodno je Molu bio predložen dugoročni ugovor, što bi značilo povoljniju cijenu, ali je Mol navodno takav prijedlog odbio. “Oni to ne žele jer kad dođe do kraja sankcija protiv Rusije, računaju da će se vratiti na rusku naftu”, dodaje.
U Molu se, međutim, predstavljaju u svom zadnjem priopćenju kao tvrtka “s istinskim srednjoeuropskim načinom razmišljanja, a kojoj je iznad svega prioritet sigurnost opskrbe gorivom”, koja je uvijek bila “čvrsti zagovornik regionalne suradnje”. Kažu da nisu upoznati s Janafovom metodologijom, a da su Janafovi prihodi vrtoglavo rasli, “vjerojatno dobrim dijelom kao rezultat njihove nove politike cijena”.
Prema financijskom izvještaju koji je Janaf, tvrtka u kojoj je većinski vlasnik država, objavio na stranicama Zagrebačke burze, proizlazi da su doista poslovali odlično. U prvih devet mjeseci 2023. godine Janaf je zabilježio rast prihoda od transporta nafte te skladištenja nafte i derivata za 27 posto u odnosu na 2022. godinu. Ti su prihodi iznosili 109, 5 milijuna eura, a čak 77,9 posto došlo je od inozemnih kupaca, što je rast od 36,5 posto u odnosu na godinu ranije. Neto dobit je bila 49,6 milijuna eura, što je rast od 42,7 posto.
Sam transport nafte je u prvih devet mjeseci prošle godine činio 69,4 posto prihoda Janafa od temeljne djelatnosti. U Financijskom su izvještaju naveli također da si im ukupni rashodi iznosili 52,6 milijuna eura i bili su veći za 15,7 posto od ostvarenih u istom razdoblju prethodne godine “većim dijelom zbog rasta cijene električne energije”.
| Osuđenik Zsolt Hernádi i Ina Ne treba zaboraviti da cijela drama oko pregovora Janfa I Mola o novom ugovoru za transport nafte ima poseban začin: Hernádi se iz Budimpešte svađa s kompanijom u većinskom vlasništvu Hrvatske, države u kojoj je osuđen na dvije godine zatvora zbog davanja mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu, te je za njime raspisana međunarodna tjeralica i izdan europski uhidbeni nalog. Jasminko Umićević dodaje još jedan “štiklec”: Ina, koja je u većinskom vlasništvu Mola, trenutno uopće ne prerađuje naftu u riječkoj rafineriji jer je (opet) zatvorena zbog remonta, do proljeća. |
