Što će zapravo raditi ministrica Marija Vučković?

U koalicijskoj raspodjeli resora HDZ-a i Domovinskog pokreta dobivamo ministarstvo kakvo još nismo imali – zaštite okoliša i zelene tranzicije, a to je ono što je dosad pokrivao termin “održivi razvoj” i bilo je dio resora gospodarstva. Postavlja se pitanje koliko je nova podjela logična i ekonomična te kako ministrica Marija Vučković misli kormilariti zelenom tranzicijom kad su ključni sektori, gospodarstvo i energetika, u rukama DP-a

Što bi u 16. Vladi trebala raditi HDZ-ova Marija Vučković, po obrazovanju ekonomistica i dosadašnja ministrica poljoprivrede? U novom miješanju karata pripalo joj je ministarstvo kakvo još nismo imali – zaštite okoliša i zelene tranzicije, a realno gledano, to je ono što se dosad u državnoj upravi pokrivalo modernim terminom “održivi razvoj” i bilo je dio resora gospodarstva.

Teoretski, to bi trebalo biti vrlo značajno ministarstvo jer sav razvoj u današnjem svijetu mora biti temeljen na održivim principima, a u EU je zelena tranzicija top prioritet u koji se slijeva gomila novca iz posebnih fondova. No, resor je u biti sveden na poslove zaštite okoliša i prirode dok je vrlo upitno kako može voditi zelenu tranziciju Hrvatske iako se u izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu rada tijela državne uprave to formalno navodi, uz dodatak poslova u sferi vodnog gospodarstva.

Nije logično niti ekonomično

Energetika, jedan od ključnih sekora za održivi razvoj, bit će dio Ministarstva gospodarstva, kojim će upravljati ministar Ante Šušnjar iz kvote Domovinskog pokreta. Drugim riječima, iako i gospodarstvo i energetika trebaju biti vođeni i razvijani po principima održivog razvoja, Hrvatska će te poslove formalno razdvojiti u dva ministarstva. Kako će to funkcionirati, bit će zanimljivo pratiti, no razdvajanje već na prvi pogled ne izgleda kao logičan niti ekonomičan potez, osim ako se na njega gleda s apekta potreba koalicijske raspodjele ministarskih fotelja i utjecaja.   

U  prošloj, 15. Vladi, postojalo je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (vodili su ga redom Tomislav Ćorić, Davor Filipović i na kraju Damir Habijan) te mu je u opisu nadležnosti  pisalo da „određuje strateške smjerove, razvija programe i planove održivog razvoja društva na načelu zelenog i kružnog gospodarstva u cilju preobrazbe u pravedno i prosperitetno društvo s resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, osiguravajući klimatsku neutralnost, očuvanje i održivo korištenje prirodnih dobara“.  

Kratka povijest spajanja

To je zvučalo logično i u skladu sa suvremenim postavkama razvoja gospodarstva. Sada je pak iz opisa poslova Ministarstva gospodarstva sve to otpalo, pa tako i simpatična najava “preobrazbe u pravedno i prosperitetno društvo”, ali popis poslova je ipak detaljan i nadugačko razložen, od investicija i industrijske politike preko konkurentnosti i trgovine do poduzetništva i energetike.

Podsjetimo ovdje i da je u 14.  Vladi postojalo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (na početku ga je vodio Slaven Dobrović, a onda Tomislav Ćorić) sa zadatkom „stvaranja uvjeta za održivi razvoj“, a  odvojeno je funkcioniralo Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (najprije ga je vodila Martina Dalić, pa Darko Horvat). Još ranije, u SDP-ovoj vladi, postojala su čak tri ministarstva koja su se bavila tim područjima: gospodarstva, potom poduzetništva i obrta te, posebno, zaštite okoliša i prirode.

Uglavnom, očito je da se s vremenom napredovalo u smjeru koji je 2020. godine rezultirao objedinjavanjem resora gospodarstva, poduzetništva, obrta, energetike, održivog razvoja i zaštite okoliša pod jednom kapom.  

Servisna uloga

Sada će pak, budući da se ide u rikverc, “zelene” uprave iz dosadašnjeg Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja biti izdvojene, možda prekrojene i onda pretvorene u „mini ministarstvo“. To se odnosi na uprave za zaštitu prirode, za klimatske aktivnosti te za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, kao i upravu za vodno gospodarstvo i zaštitu mora, koje će prema postojećem zakonskom opisu vjerojatno činiti novo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. U njegovu bi sklopu onda bio i Zavod za zaštitu okoliša i prirode, a ministrica Vučković će nadzirati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te Hrvatske vode, kao i nacionalne parkove.

Naravno, u razvoju nekih važnih gospodarskih projekata i realizaciji investicija to ministarstvo može igrati odlučujuću ulogu (primjerice, vezano uz izdavanje okolišne dozvole ili rješenja procjene utjecaja zahvata na okoliš), ali to se ipak više čini kao servis „velikog brata“, resora gospodarstva, nego kao punokrvno ministarstvo. Možda može formalno diktirati održive politike, pozivati se pritom na provođenje silno važnog Europskog zelenog plana (Green Deal) lansiranog 2019. godine i europske zelene tranzicije, ali to je toliko usko povezano s gospodarstvom i energetikom da je teško zamislivo da se time ne bavi ministar gospodarstva Šušnjar.

U svakom slučaju, biti zadužen za oblikovanje strategije održivog razvoja države, a onda ne moći nadzirati provođenje u konkretnom životu, ne čini se kao dobitna formula. Navedimo samo da Zakon, među ostalim, navodi da Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije planira i predlaže strategiju niskougljičnog razvoja, strategiju prilagodbe klimatskim promjenama, strategiju održivog razvoja te strategiju upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem te planove i mjere za njihovu provedbu. S druge strane, spominje se uloga asistencije i edukacije. Naime, to ministarstvo „daje podršku drugim sektorima u pripremi projekata u cilju zelene transformacije društva i obavlja poslove informiranja javnosti i provodi edukaciju o temama zaštite okoliša i prirode, održivog razvoja i prilagodbe društva klimatskim promjenama”. 

Moglo bi se, istina, na razlamanje golemog sektora gospodarstva i održivog razvoja gledati i kao smanjivanje moći dosad koncentrirane na jednom mjestu, odnosno vidjeti to kao HDZ-ovo zadržavanje kontrole nad zelenim smjerom razvoja gospodarstva (uz, naravno, premijersku poziciju Andreja Plenkovića), ali koliko će to biti praktično provedivo i ići glatko, opravdano je pitanje.  

Plenkovićev “trokut” održivog razvoja

Hrvatska je, inače, prije par godina osnovala Nacionalno vijeće za održivi razvoj, kojim predsjeda premijer, a na sjednici tog vijeća u lipnju 2023. godine Plenković je objasnio da se održivost odnosi na „uravnotežen pristup u trokutu koji povezuje gospodarski profit, društveno blagostanje i zaštitu okoliša, čije su različite logike nerijetko suprotstavljene, a jedino pristupom koji vodi računa o sve tri dimenzije moći će se na duže staze razviti održiv model razvoja“.

Gledano tako, ministrica Marija Vučković ima težak, skoro pa nemoguć zadatak, ali to ovisi i o njenim ambicijama te, jasno, i o odnosu političkih snaga u Vladi. Valja pritom ipak primijetiti da se pitanjima zaštite okoliša i zelene tranzicije u svojoj karijeri nije bavila, odnosno nije stručni autoritet koji se može nametnuti u raspravama o ključnim pitanjima održivog razvoja, a koja neminovno zalaze u resor gospodarstva i energetike. Prije poljoprivrede bavila se kratko regionalnim razvojem i EU fondovima, kao pomoćnica ministra, gdje je došla s pozicije zamjenice župana Dubrovačko-neretvanske županije. Prije toga radila je na komercijalnim i financijskim poslovima u tvrtki Luka Ploče Trgovina.