Top 10 apsurda koji otkrivaju muke investitora u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj
Nakon što je Hrvatska gospodarska komora objavila svoj novi Position Paper o preprekama u pripremi projekata obnovljivih izvora energije, iz tog smo dokumenta izdvojili top 10 aktualnih apsurda s kojima se susreću investitori, a utječu na brzinu kojom se u Hrvatskoj grade vjetroelektrane, sunčane i geotermalne elektrane
Hrvatska vjerojatno neće ispuniti cilj zacrtan u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti o instaliranju 1500 megavata novih projekata obnovljivih izvora energije do kraja 2024. godine, ocjenjuje Marija Šćulac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK, naglašavajući također da je hrvatska „zelena tranzicija“ jednostavno prespora.
Investitori pak poručuju da vlada pravna nesigurnost, a projekti su zakočeni. To se navodi u najnovijoj analizi koju je ovog tjedna predstavilo komorsko Udruženje obnovljivih izvora energije koje vodi Ivo Čović (bivši šef HEP-a). Spominje se tu dojmljiv niz što regulatornih što birokratskih problema s kojima se susreću pri gradnji vjetroelektrana te sunčanih geotermalnih elektrana.
Osim nadležnih ministarstava i komisija, sapliću se o nekoliko drugih institucija, od HERA-e (Hrvatska energetska regulatorna agencija) i HROTE-a (Hrvatski operator tržišta energije) do HOPS-a (Hrvatski operator prijenosnog sustava). Pritom, iako se to u analizi ne spominje, valja imati na umu da se u gospodarstvu u par godina promijenilo nekoliko ministara, a regulatorna agencija već dulje vrijeme radi s krnjim sastavom Upravnog vijeća (nakon afere u Ini), dok je operatoru tržišta energije Vlada već po drugi put produljila 6-mjesečni mandat direktora jer iz nekog razloga ne raspisuje javni najtječaj.
Sve te kadrovske križaljke i afere sigurno ne pridonose razvoju ulagačke klime, a mi smo, iščitavajući HGK-ov „Position Paper“ te objavljeno popratno priopćenje, izabrali top 10 apsurda hrvatske „zelene scene“ kad se ona gleda iz aspekta investitora.
Top 10 apsurda u sektoru obnovljivih izvora energije
1.) Udjel obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije u Hrvatskoj pada, umjesto da raste.
2.) Hrvatska ima najdugotrajniji proces razvoja projekata obnovljivih izvora energije u Europi, što je potvrdilo istraživanje neprofitne organizacije Ember.
3.) Zaštita okoliša pojedinačno je najduža procedura u pripremi projekata. Zakonski su rokovi kratki, od dva do šest mjeseci (ovisno o vrsti i snazi elektrane), ali u praksi ishođenje traje četiri do šest puta duže. Razlog su navodno nedovoljni administrativni kapaciteti, a k tome procedure nisu digitalizirane. „Digitalizacija bi pomogla i većoj transparentnosti jer pojedini projekti promptno realiziraju svoje okolišne postupke, dok su drugi prisiljeni na strpljivo čekanje“, navodi se u analizi HGK.
4.) Glavni razlog za donošenje novih zakona za OIE krajem 2021. godine, uz usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a, bio je pojednostavnjenje procedura i intenziviranje ulaganja u proizvodnju zelene energije. No, dvije i pol godine nakon donošenja ključnih zakona, regulatorni okvir još nije dovršen i sve skupa je dodatno usporilo razvoj sektora. Nastala je šuma podzakonskih akata, svi još nisu niti donijeti, a oni koji jesu ponekad su u međusobnoj koliziji.
Primjer 1: Najvažniji podzakonski akt, koji je trebao biti donesen u siječnju 2021. godine, svjetlo dana je ugledao s više od 500 dana zakašnjenja. Riječ je o Uredbi o kriterijima za provođenje javnog natječaja za izdavanje energetskog odobrenja i uvjetima izdavanja energetskog odobrenja. No, osim što su i te procedure u praksi spore, natječaji se ne raspisuju redoslijedom pristizanja, pa je „u potpunosti nejasno kojim se kriterijima vodi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pri odlučivanju o njihovoj objavi“, kažu u HGK.
Primjer 2: Najveću kočnicu u razvoju OIE trenutno predstavlja nepoznat iznos naknade za priključenje, koju treba donijeti HERA. To se čeka više od 550 dana, od kraja 2022. godine. Zbog toga je zaustavljen daljnji razvoj i dijela projekata koji već imaju energetsko odobrenje.
Primjer 3: Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke definira da se nakon izgradnje vjetroelektrane rezidualna buka (ukupna buka na nekome mjestu prije nego što je izgrađena vjetroelktrana) ne smije povećati više od jednog decibela, a mjerni uređaji za buku imaju točnost +/-2 decibela. U Francuskoj, primjerice, za koju se u HGK ocjenjuje da ma jednu od najstrožih regulativa u ovom području, definirano je da se rezidualna buka ne smije povećati više od 5 decibela po danu, odnosno 3 po noći.
5.) Jednom ishođeno i plaćeno energetsko odobrenje investitor može izgubiti ako se u zadanom roku od pet godina ne realizira energetski projekt, a istodobno državna tijela značajno kasne u donošenju propisa i procedurama. Propisani su i visoki financijski penali u slučaju prekoračenja roka realizacije projekta.
6.) Revizijom Nacionalnoga energetskog i klimatskog plana RH do 2030. godine planira se samo jedan gigavat sunčanih elektrana u Hrvatskoj, dok Slovenija, s gotovo dvostruko manje stanovnika, namjerava instalirati 3,5 gigavata.
7.) Ulaganja u elektroenergetsku mrežu (dalekovode) osnovni su preduvjet za prihvat novih proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora, a Hrvatska već dvije godine ne donosi nove 10-godišnje planove usklađene sa stanjem na tržištru (trenutno važeći je investicijski plan 2022. − 2031.), niti cijenu priključenja na mrežu. U Preporuci Europske komisije iz 2023. godine navedeno je da za povećanje integracije obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj treba znatno unaprijediti prijenosnu mrežu. Prema procjenama, potrebno je uložiti između 600 i 800 milijuna eura.
8.) U hrvatskom nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana nema informacije o postupnom ukidanju upotrebe ugljena najkasnije do 2033. godine, kako je istaknula Europska komisija, nego se, naprotiv, razmatra nastavak upotrebe jedine elektrane na ugljen do 2040. godine.
9.) Prema podacima Agencije za ugljikovodike, ukupni kapacitet za izgradnju geotermalnih elektrana u RH jest 1000 megavata, a dosad je izgrađena samo jedna elektrana priključne snage 10 megavata. Država jepak za geotermalne projekte Programom državnih potpora ponudila kvotu od samo 20 megavata, a natječaj na koncu nije niti objavljen.
10.) Neujednačena je praksa pogodnih zona za obnovljive izvore energije u različitim županijama te „nelogične i štetne restrikcije“ kad je riječ o minimalnoj udaljenosti postrojenja OIE od naselja ( varira od 500 do 1000 metara), te od prometnica (varira od 100 do 300 metara). U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, pak, postoje strikne odredbe o nužnom razmaku između redova solarnih panela. Projekt priključne snage 9,9 megavata bi bez tog propisa trebao 16 hektara zemljišta, a ovako zauzme 20 hektara.
