Treba li zbog socijalnih razloga značajno podići povratnu naknadu za ambalažu?

Hrvatska je natprosječna po stopi povrata ambalaže, ali Zelena akcija smatra da je to, prije svega, zbog siromaštva građana. Smatraju da kod određivanja naknade treba uzeti u obzir i socijalnu komponentu

Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije uputilo je u javno savjetovanje prijedlog Uredbe o naknadi gospodarenja otpadom i povratnoj naknadi, prema kojoj se naknada za povrat ambalaže za pića podiže sa dosadašnjih sedam na 10 centi.

Hrvatska je jedna od 13 zemalja Europske unije koja ima ovakav sustav prikupljanja ambalaže, temeljen na naknadama za povrat. Prosječan postotak povrata jednokratne plastične ambalaže u Europi, među zemljama koje imaju sustav povratne naknade je 90 posto, prema podacima iz izvješća organizacije Reloop koja se bavi pitanjima kružne ekonomije.

Po tome smo iznad prosjeka, s obzirom na to da je kod nas postotak povrata 91 posto, a najuspješnije su Finska i Njemačka s 96 i 98 posto. Zakonska regulativa o uspostavi sustava povrata ambalaže donesena je 2005. godine, s time da se s primjenom započelo s početkom 2006. 

Do prvih izmjena regulative je došlo 2021. godine, kada je naknada uvedena za sve boce zapremine od 200 mililitara te je proširena i na boce u kojima su pakirani mliječni proizvodi.

Zelena akcija: Naknada treba biti veća, mnogi žive od prikupljana boca

Ekološke udruge, konkretno, Zelena akcija, nisu zadovoljne prijedlogom nove Uredbe, jer smatraju da bi naknada za povrat ambalaže trebala biti veća od predloženih 10 centi. 

Ana Marija Mileusnić iz Zelene akcije za FORBES Hrvatska kaže da bi Zakonodavac, kod određivanja naknade trebao uzeti u obzir i socijalnu komponentu. Smatra da Hrvatska dobre rezultate povrata ambalaže ima prije svega jer dobar dio ljudi od toga preživljava.

“Visoki postotak povrata nije takav zato što su ljudi toliko ekološki osviješteni, nego zato što imamo veliki broj siromašnih ljudi koji od toga preživljavaju. Zato je kod određivanja naknade potrebno uzeti u obzir i tu, socijalnu, komponentu. Na primjer, radili smo izračune i 2005. kada su uvedene naknade za povrat ambalaže, kruh je koštao oko 6 kuna, što znači da je za jedan kruh, prema tadašnjoj naknadi od 50 lipa, trebalo prikupiti 12 boca. Danas, s naknadom od 7 centi, za jedan kruh potrebno je prikupiti 20 boca”, kaže Mileusnić.

Dio zemalja, uključujući i Hrvatsku, imaju jedinstvenu naknadu za povrat, bez obzira na veličinu ambalaže. U Zelenoj akciji smatraju da bi i to trebalo promijeniti, kako bi se ljude dodatno motiviralo na povrat. 

Također zagovaraju i proširenje povratne naknade koja sada vrijedi samo za pića i mlijeko i na ostale tekuće proizvode, poput octa, jestivog ulja, pasirane rajčice i sličnog.

“Smatramo da bi, kao što to imaju i neke druge zemlje, trebalo  uvesti i različite naknade za različite volumene ambalaže. Na primjer, događa se da teža, staklena ambalaža završi u mješovitom otpadu, jer je ljudima preteška za nošenje do otkupnog mjesta”, kaže Mileusnić.

U Njemačkoj je naknada 25 centi po boci

U Danskoj je, na primjer, za metalnu i staklenu ambalažu zapremine do jedne litre naknada 13 centi. Za plastičnu ambalažu do jedne litre 20 centi, a za sve tri vrste ambalaže preko jedne do 20 litara naknada iznosi 39 centi.

Varijabilne naknade ima i Švedska gdje se za metalnu ambalažu dobiva naknada od 11 centi. Za plastičnu ambalažu do jedne litre naknada je također 11 centi, a za pakiranja veća od toga 19 centi.

Njemačka, koja sustav naknada u primjeni ima već više od dva desetljeća i koja ima najveće stope povrata, ima jedinstvenu naknadu od 25 centi po pakiranju.

Što se tiče modela prikupljanja, u većini zemalja je on slično organiziran kao i u Hrvatskoj. Ambalaža se uglavnom prikuplja u trgovinama. Kod nas, konkretno, obvezu prikupljanja ambalaže imaju prodajna mjesta veća od 200 četvornih metara. Procjenjuje se da se ambalaža prikuplja na oko 2100 mjesta.