Ukrajinski grad-tvrđava držao se deset godina, no Rusija je za njega bila spremna žrtvovati desetke tisuća života

Možda je došlo vrijeme da se ukrajinska vojska povuče iz ruševina Avdiivke, konstatirao je analitičar Forbesa nakon posljednjih vijesti s te ukrajinske bojišnice

Ukrajinske trupe brane Avdiivku već deset godina, otkad je Rusija prvi put napala Ukrajinu. U gradu tek osam kilometara sjeverozapadno od okupiranog Donjecka prije rata je živjelo 30.000 ljudi.

Ipak, došlo je vrijeme da se Ukrajinci povuku, kaže jedna ukrajinska skupina za analizu. “Nije pitanje hoće li Avdiivka pasti, već kada,” objasnila je skupina Frontelligence Insight u novom izvješću.

U razorenoj Avdiivki ostala je tek šačica civila, a spasilačke službe rade na njihovoj evakuaciji. To ne znači da Ukrajinci neće izgubiti ništa ako iz grada povuku svoju 110. mehaniziranu brigadu, koja čuva Avdiivku otkad je Rusija na Ukrajinu pokrenula punu invaziju prije gotovo dvije godine.

Obje strane mogle bi odnijeti pobjedu u propagandnom ratu ako Avdiivku ili zauzmu, ili obrane. Ruski predsjednik Vladimir Putin sigurno bi rado dočekao vijest o zauzimanju Avdiivke uoči lažnih predsjedničkih izbora u Rusiji sljedećeg mjeseca.

Vojna vrijednost Avdiivke

No Avdiivka ima i vojnu vrijednost. Jedan od glavnih ciljeva Rusije je zauzimanje potpune kontrole nad regijom Donjec, kao i sprječavanje Ukrajine da regiju ikada oslobodi. To znači da Rusi moraju eliminirati otpor na određenim lokacijama – kao što je Avdiivka – a istovremeno utvrditi svoje pozicije i logistiku u regiji.

Iz Avdiivke ukrajinske trupe mogu zaprijetiti željezničkoj pruzi u Donjecku i natjerati Ruse da osmisle alternativni, i manje efikasan, način za prijevoz ljudi i materijala po istoku Ukrajine.

Ako se preživjeli vojnici 110. brigade povuku iz Avdiivke na pripremljene pozicije nekoliko kilometara na zapadu, postat će im mnogo teže prijetiti ruskim lancima opskrbe kroz Donjeck, što će učvrstiti rusku okupaciju istoka Ukrajine.

Ipak, možda je za to došlo vrijeme. Vojnici 110. brigade borili su se nevjerojatno hrabro četiri mjeseca bez prestanka, tjerajući Ruse da plate ogromne cijene za svaki metar osvojenog teritorija. Pomogle su im i 47. i 53. brigada ukrajinske vojske braneći bokove grada dronovima, minama, artiljerijom i – u slučaju 47. brigade – borbenim vozilima M-2 američke izrade.

Otkad su pokrenuli posljednju ofenzivu na Avdiivku u listopadu, Rusi su na tom području izgubili vjerojatno desetke tisuća trupa, kao i stotine tenkova i borbenih vozila. U nekim trenutcima moguće je da je omjer gubitaka bio sedam naprema jedan, ili čak 10 naprema jedan u korist Ukrajinaca.

No to je bilo na početku ofenzive, kada ukrajinski lanci opskrbe u grad nisu bili pod prijetnjom postepenih ruskih napredaka po bokovima grada. Krajem siječnja, Rusi su s juga i sjevera uspjeli doći direktno u grad.

To je točka prekretnice koju su ukrajinski veterani već ranije vidjeli. U svibnju prošle godine, u iscrpljujućoj bitci vrlo sličnoj ovoj za Avdiivku, jedan ukrajinski garnizon mjesecima je branio ruševine Bahmuta. Za svakog svog izgubljenog vojnika ubili bi po 10 Rusa, no Rusi su krvlju platili teritorij i prekinuli liniju opskrbe za branitelje.

Ukrajincima u Bahmutu ponestalo je streljiva i izgubili su prednost. “Kada su ruske snage uspjele zauzeti bokove i prekinuti rute opskrbe, broj žrtava se gotovo izjednačio,” objašnjava Frontelligence.

Ukrajinski zapovjednici predugo su čekali prije povlačenja iz Bahmuta, djelomično se odrekavši prednosti i time izgubivši kredibilitet u ukrajinskoj javnosti.

Životi koje su generali žrtvovali na kraju borbi za Bahmut još uvijek proganjaju Ukrajinu, kaže Frontelligence: “Reputacija nekih ukrajinskih generala pala je do te mjere da ih se sad uspoređuje s ruskim generalima, poznatima po tome da naređuju nepromišljene frontalne napade.”

Takav rasplet djelomično je pomogao Kijevu odlučiti da naredi mobilizaciju stotina tisuća svježih regruta. “Entuzijazam ljudi za dobrovoljno prijavljivanje u vojsku polako opada,” upozorava Frontelligence.

Ako zapovjednici u Avdiivki narede povlačenje prije nego Rusi dodatno stegnu obruč oko grada, mogli bi spasiti stotine života, ali i svoju reputaciju.

Mogući scenariji

Taktičko povlačenje ne mora nužno izazvati širi strateški poraz. S pravim oružjem i adekvatnim streljivom, Ukrajinci se mogu povući iz Avdiivke, konsolidirati svoje snage nekoliko kilometara zapadno i svejedno napadati ruske linije opskrbe u Donjecku.

“Pravovremena pomoć sa Zapada je ključna ako želimo izbjeći nepovratne posljedice,” naglašava Frontelligence. Ako Ukrajinci dobiju bolju artiljeriju i raketne bacače, kao i zračno streljivo dugog dometa i ratne zrakoplove, mogli bi napadati ruske linije opskrbe s većih udaljenosti i čak poboljšati svoju poziciju na istoku, čak i ako ruševine Avdiivke prepuste Rusima.

Problem je u tome što proruski Republikanci u američkom Kongresu već četiri mjeseca odbijaju glasati o prijedlogu za slanje pomoći vrijedne 61 milijarde dolara Ukrajini – pomoći koja bi mogla zemlji donijeti mnogo snage.

Tvrdoglavost tih Republikanaca vjerojatno je ubrzala vjerojatni pad Avdiivke, uskrativši 110. brigadi prijeko potrebno streljivo. Ti isti Republikanci ne mogu vratiti u život poginule vojnike, mogli bi se barem pokušati iskupiti tako što će odobriti slanje pomoći i tako pomoći Ukrajincima da se pripreme za daljnje borbe.

Autor originalnog članka: David Axe, Forbes
Link: Ukraine’s Fortress City Held For A Decade. But Russia Was Willing To Trade Tens Of Thousands Of Lives For It.
(Prevela: Nataša Belančić)