Zašto su posebno značajni ukrajinski noćni bombarderi? Neopravdano su podcijenjeni
Ukrajinski teški dronovi, Rusima poznati pod nadimkom Baba Jaga, neopjevani su heroji rata. Svu pozornost dobivaju FPV dronovi i maleni kvadkopteri, no ovi noćni bombarderi ruskim snagama zadaju teške gubitke koje gotovo nitko ne spominje.
Sekvence snimljene termalnim kamerama teško je interpretirati i nemaju istu privlačnost kao i snimke nastale na danjem svjetlu.
Ipak, postoje znakovi da noćni bombarderi imaju mnogo više utjecaja nego što se trenutačno vjeruje.
Flota od dvije tisuće bombardera
Izraz “Baba Jaga” općeniti je opis koji Rusi koriste kada nemaju pojma koja vrsta drona leti u njihovoj blizini. Ukrajinci imaju nekoliko vrsta, uključujući dronove Vampire, R18, Nemesis i Kazhan. Svaki od njih nosi bombu od oko 9 do 18 kilograma. Mete mogu pogađati s udaljenosti od dvadesetak kilometara, a na udaljenije misije nose lakši eksploziv.
Obično je taj eksploziv protutenkovska mina TM-62, prilagođena za bombardiranje iz zraka. Neki dronovi mogu nositi po dvije te mine i izbacivati ih s visokom razinom preciznosti. Također nose i minobacačke bombe od 82 ili 120 milimetara.
Vampire heavy bomber drone singlehandedly takes out two Russian "Pion" self-propelled guns. pic.twitter.com/S87dQtJZts
— WarTranslated (Dmitri) (@wartranslated) October 27, 2024
Iako uglavnom bombe izbacuju lebdeći u zraku iznad mete, neke snimke prikazuju kako multikopteri love vozila u pokretu i potom ih pogađaju, što zahtijeva popriličnu vještinu.
Tu je i jedan primjer bombardera navodno naoružanog bombom na lasersko navođenje, koja može pogoditi mete s visokom razinom preciznosti s poprilične udaljenosti. Takve bombe mogu se koristiti za neutraliziranje sustava protuzračne obrane, ali čini se da su rijetke u usporedbi s drugim vrstama eksploziva. Teški multikopteri također povremeno dostavljaju opremu i potrepštine trupama na fronti.
Moraju letjeti isključivo noću
Veliki dronovi proizvode mnogo buke i mogu se čuti kilometrima daleko. Također ih je lako primijetiti po danu. Zbog toga bez iznimke lete noću, i to vrlo nisko, kako bi izbjegli sustave protuzračne obrane. svi su opremljeni termalnim kamerama pomoću kojih pronalaze mete.
Ukrajinsko ministarstvo obrane službenim je kanalima lani nabavilo više od dvije tisuće tih teških dronova. Dodatne su isporučili volonteri i organizacije za skupljanje sredstava, ali za njih ne postoje točne brojke. Jedan dron-bombarder košta oko 20.000 dolara, što znači da čitava flota košta kao jedan aviona F-16.
Tim za dronove uglavnom na frontu kreće nakon sumraka i svake noći izvede po nekoliko misija, bacajući bombe ili postavljajući mine. Često su meta napada. Rusi pokušavaju locirati njihove položaje putem radio emitiranja, a ponekad će dron jednostavno slijediti natrag vlastitim kvadkopterom. Timovi zbog toga često moraju mijenjati svoje položaje.
Zašto ne postoje točne brojke o ovakvim napadima?
Analitičar OSINT-a Andrew Perpetua analizira, zbraja i pokušava geolocirati svaku snimku borbe u Ukrajini, a vjeruje kako se efekt ovih noćnih bombardiranja ozbiljno podcjenjuje.
Bilo kakva procjena ruskih gubitaka oslanja se na izvore poput Oryxa ili WarSpottinga koji pružaju precizne snimke za potvrdu svakog gubitka. Perpetua na X-u naglašava kako se napadi noćnim bombarderima snimaju iz zraka pomoću termalnih kamera, zbog čega je teško identificirati vrstu vozila. Iako bombardiranje uglavnom izazove dramatičnu eksploziju, to nije isto kao i posljedice napada vidljive na svjetlu dana.
“Metodologija… je iznimno kozervativna i mnogo je problema s analiziranjem vrsti snimki koje su trenutno dostupne. Rezultat uvijek kasni za stvarnim stanjem,” piše Perpetua.
Gubici se ne vide na popisima dok se ne pojavi snimka uništenih vozila nastala danju, što može kasniti nekoliko dana i ne pruža nužno uvid u to kako je vozilo uništeno.
“Ukrajina je počela koristiti teške dronove-bombardere za uništavanje vozila i svakog dana ovom metodom nanosi velike gubitke,” piše Perpetua.
On to potkrepljuje brojkama prikupljenim iz snimki napada, koje sugeriraju da je broj uspješnih napada naglo porastao u 2024. godini.
Pogled s druge strane
Više je potvrda uspješnih napada noćnih bombardera s ruske strane. Iako je predstavljeno nekoliko različitih ruskih “klonova Babe Jage”, čini se kako oni nisu došli do fronte. Umjesto toga, Rusi entuzijastično obnavljaju srušene ukrajinske bombardere i potom ih i sami koriste.
“Mnogi ruski kanali na Telegramu objavljuju slike i snimke ukrajinskih teških dronova koje su popravili i sad koriste za napade na ukrajinske snage,” piše stručnjak za dronove Samuel Bendett.
Analitičar OSINT-a “Roy” objašnjava kako su Rusi čak kreirali lanac opskrbe kako bi svoje trofeje zadržali u službi.
“To je još jedan dokaz ruskog neuspjeha u razvoju vlastitih teških bombardera: započeli su proizvodnju propelera za zaplijenjene ukrajinske dronove Baba Jaga,” piše Roy na X-u.
Također znamo i koliko se Rusi boje tih dronova. U jednom ruskom izvješću stoji kako vojnik ima pravo uzeti 10 dana dopusta ako sruši samo jedan taj dron. Dodaju i kako dronovi Baba Jaga slijeću noću i odnose ranjene ruske vojnike u svojim metalnim kandžama i da ih srušiti mogu samo bacači plamena.
Ukrajinci, naravno raspiruju širenje takvih legendi i objavljuju priče o oklopljenim dronovima otpornim na metke. Sve to valja uzeti s ozbiljnom dozom skepse.
Nejasno je zašto Rusi nisu uspjeli proizvesti vlastite teške bombardere, već se okreću bizarnim idejama poput uređaja koji koristi četiri međusobno povezana kvadkoptera.
Ukrajina ima jasnu prednost u ovom polju, iako se puni razmjeri štete koju uspijevaju počiniti svojim noćnim dronovima neće znati prije kraja rata.
Autor originalnog članka: David Hambling, viši suradnik Forbesa
Link: Unseen, Unsung And Underrated: Ukraine’s Night Bombers
(Prevela: Nataša Belančić)