Zašto je Zagrebačku burzu zahvatilo pravo mrtvilo? Nedostaje i dionica i ulagača

Zagrebačka burza već je desetljeće i pol u svojevrsnoj depresiji. Prometi se nikada nisu vratili na razinu prije krize 2009. godine. Javne ponude dionica velikih (državnih) kompanija neće se dogoditi u dogledno vrijeme. Općenito nema velikih kompanija zainteresiranih za izlazak na burzu, pa se postavlja pitanje što poduzeti kako bi Zagrebačka burza (ponovno) oživjela.

Velike inozemne ulagače zanimaju isključivo likvidna tržišta, kako bi u svakom trenutku mogli likvidirati svoje pozicije, dok su malim ulagačima, putem raznih aplikacija, sve dostupnija strana tržišta na kojima se trguje najvećim svjetskim kompanijama, pa oni također ne pokazuju pretjerani interes za lokalnu burzu.

O tome kako oživjeti lokalno tržište kapitala porazgovarali smo s Ivanom Gažić, direktoricom Zagrebačke burze i Danijelom Delačem, direktorom InterCapital Securities, jedne od najvećih brokerskih kuća u Hrvatskoj.

Gažić kaže da burze nisu entiteti koji funkcioniraju izdvojeno od ekonomske realnosti i veličine tržišta u kojem djeluju te je teško biti “veći” od sustava čiji su dio.

“Ono što nam treba je više zanimljivih investicijskih priča: kad ih je bilo, pokazalo se da ih tržište izvrsno apsorbira – nedavni primjeri državnih obveznica i trezorskih zapisa, ili Spana, ranije ETF-ovi, ‘zelene’ obveznice i sl. I Burza i same kompanije dio su šireg ekonomskog konteksta. Kompanije moraju dosegnuti dovoljnu razinu „zrelosti“ kako bi uopće mogle razmišljati o IPO-u, a posljedično i o uvrštenju. U ubrzavanju tog procesa važnu ulogu igra samo ekonomsko okruženje. Za ono bi relevantni činitelji trebali osigurati da bude čim poticajnije kako bi kompanije koje imaju takvih ambicija uopće mogle doći do stupnja razvoja u kojem se može razmišljati o IPO-u. Ono što je potrebno jest širenje dijapazona investicijskih mogućnosti, što se u posljednje vrijeme i događa (“retail” državne obveznice, trezorski zapisi, ETF-ovi i sl.), i ono što godinama naglašavamo, a to je privatizacija državnih kompanija”, kaže Gažić.

Država treba stvoriti okvir za razvoj tržišta kapitala

Delač kaže da ne postoji čarobni štapić kojim bi se oživjela lokalna burza, ali da bi se u priču trebala uključiti i država zbog važnosti tržišta kapitala za ekonomiju.

“Država može napraviti puno po pitanju porezne politike koja bi potaknula investiranje općenito, a posebno na ZSE. Također, u svojim rukama ima ključeve na strani ponude vrijednosnih papira na ZSE. Moram napomenuti da tu ne mislim na neka mala, tehnička listanj,a nego na kvalitetan i robustan pristup IPO-ima kompanija u državnom portfelju koji mora biti praćen i podizanjem kvalitete korporativnog upravljanja tih kompanija. Sam čin listanja u tome može pomoći – investitori će inzistirati na tome – ali svijesti o važnosti navedenog mora postojati i na strani države”, kaže.

Smatra i da nije nužno listanje 100 posto udjela u kompanijama iz državnog portfelja.

“Postoje i modaliteti listanja manjih udjela u kompanijama koji svejedno mogu jako pomoći razvoju domaćeg tržišta kapitala, ali i poboljšati odnosno unaprijediti poslovanje tih kompanija. Vrlo uspješan model postoji relativno blizu, u Rumunjskoj. Nekada ne treba otkrivati toplu vodu, nego “kopirati” kvalitetna rješenja. Treba reći da se neke od inicijativa koje spominjem spominju u Strategiji razvoja tržišta kapitala koje je izradila CFA Udruga Hrvatske. Tzv. investicijski računi, koji se tamo spominju, adresiraju moj komentar o poreznoj politici, a problematika kvalitetnijeg upravljanja državnim portfeljem je tema već dugi niz godina”, pojašnjava Delač.

Gažić također spominje udrugu CFA Hrvatska koja je izradila vrijedan dokument s prijedlozima za poboljšanje tržišta kapitala. S obzirom na to da su u izradu dokumenta bili uključeni i predstavnici državnih institucija, izvjesno je da će njihova rješenja biti – prije ili kasnije – implementirana.

“Hrvatska nikada do sada nije imala strategiju razvoja tržišta kapitala, a to se u posljednje vrijeme promijenilo, ponovno kroz napore privatnog sektora – uključujući i utemeljenje Burze prije više od 30 godina. Uloženi su značajni napori od strane CFA udruge Hrvatska, koja je objavila studiju pod naslovom “Podloga za Strategiju razvoja tržišta kapitala u Hrvatskoj”, a čijoj su izradi doprinos dali predstavnici gotovo svih dionika tržišta kapitala – od ulagatelja, brokerskih kuća, akademske zajednice, pa sve do zaposlenika Zagrebačke burze, HANFA-e, SKDD-a i Ministarstva financija”, kaže Gažić.

Hoće li aplikacije odvesti male ulagače na inozemne burze?

Sve je više aplikacija koje omogućuju vrlo jednostavno ulaganje na globalnim burzama što mlađe generacije odnosno nove ulagače preusmjerava na ulaganja u inozemstvo, a što također može biti ograničavajući faktor za razvoj lokalne burze, barem kada su u pitanju mali ulagači. Postavlja se pitanje imaju li ovakve lokalne, male burze uopće budućnost.

Delač kaže da ZSE ima iznimno bitnu funkciju jer omogućava pristup alternativnim izvorima financiranja u odnosu na banke što je nekim uspješnim domaćim kompanijama pomoglo u rastu.

“Usudio bih se reći da bi nepostojanje ZSE znatno ‘otežalo život’ domaćim kompanijama. Da li bi npr Atlantic Grupa uspjela u značajnijem regionalnom iskoraku da je npr. bila listana u Beču ili Varšavi? Možda i bi, ali sigurno puno teže nego da je listana u Zagrebu”, kaže Delač.

Što se tiče izlaska malih ulagača na globalna tržišta, smatra da je to normalno, ali da to neće ugroziti opstanak lokalnih burzi.

“Životno je I normalno da se investitori sve više okreću svjetskim burzama, ponajviše u SAD-u. Tehnološki razvoj donosi svijet na ekran pametnog telefona I to se neće promijeniti. Taj problem imaju i puno razvijenije države i znatno veće burze u svijetu. Po meni, jedno ne isključuje nužno drugo. Domaća burza može i mora postojati I razvijati se svojim tempom I u skladu sa mogućnostima. Svaki racionalan investitor bi trebao težiti diverzifikaciji vlastite imovine koja, između ostalog, uključuje i geografsku diverzifikaciju”, zaključuje Delač.

Gažić je također mišljenja da će lokalna burza opstati, ali upozorava i na neke opasnosti, prilikom izlaska malih ulagača na globalna tržišta.

“Vjerujem da će nacionalna tržišta kapitala uvijek imati svoje mjesto u financijskom sustavu. Osim ‘home biasa’, treba uzeti u obzir i činjenicu da strog regulatorni okvir i ponekad ‘tradicionalnost’ institucija može biti i prednost. Trading platforme nose veći rizik prevara, tehničkih poteškoća, nedostatka transparentnosti i osiguranja ulaganja, neke platforme nisu regulirane od strane regulatornih tijela, a uz to mogu potaknuti impulzivno trgovanje temeljeno na emocionalnoj komponenti, a ne na optimalnoj investicijskoj strategiji. U svakom slučaju, za optimalno korištenje takvih modaliteta ulaganja ulagatelji moraju imati dostatnu razinu informatičke, informacijske i financijske pismenosti, ali i jako visoku razinu osobne odgovornosti”, upozorava Gažić.