Dražen Breitenfeld izdvaja pet lokacija za vikend na biciklu i kaže: U cikloturizmu ozbiljno zaostajemo za Slovenijom
Poznati fotograf, autor bloga Pedaliranje, kreator ruti i voditelj istraživačkih tura za ljubitelje bicikla, za FORBES Hrvatska govori o tome koliko su poslovni ljudi u Hrvatskoj prigrlili biciklizam, te izdvaja pet prijedloga za vikend s biciklom
Dražen Breitenfeld, autor poznatog bloga za ljubitelje bicikla – Pedaliranje – zapravo je „prekvalificirani“ kolega s medijske scene. Breitenfeld je, naime, dugi niz godina bio poznati fotograf i urednik fotografije u utjecajnim hrvatskim medijima, a onda je 2014. godine dao prednost svojoj ljubavi prema pedaliranju, te je pokrenuo blog i posvetio se promicanju rekreativnog biciklizma u potpunosti. On je testirao mnoge biciklističke staze, ali i biciklirao inspirativnom „divljinom“. Testirao je, također, gotovo sve moguće vrste bicikala koje su dostupne u Hrvatskoj, i bicikala i dodatne opreme, od odjeće do sitnica koje bicikliranje čine udobnijim i praktičnijim. A vodi i organizirane grupe – često poslovnih ljudi – koji tek žele ozbiljnije istražiti mogućnosti vožnje na biciklima.
Naravno, pri svemu tome on nije zaboravio ni svoju ljubav prema fotografiji. Dražen Breitenfeld je siguran vodič kroz sve mogućnosti koje se nude onima koji bi tek isprobali bicikl ili bi htjeli proširiti vidike, ali nudi i foto i video „dokaze“.
Na pitanje Forbes Hrvatska – ima li sve više poslovnih ljudi na biciklima – odmah odgovara potvrdno. Ne samo da ga sve više koriste za odlazak na posao i sastanke, čemu svjedočimo kada ih zapažamo u odlučnom proboju kroz prometnu gužvu, nego im je sve više zanimljiv i model „vikend na biciklu“. „Mnogi od njih mi govore da bolje misle, i da bolje mogu analizirati, kada se dovezu negdje uz rijeku, ili biciklom osvoje neki vrh na planini“, kaže Breitenfeld.
Biciklizam ili cikloturizam kod mnogih je zamijenio i skijanje. „Snijega je ionako sve manje, a bicikala i staza sve više. Uostalom prednost bicikla je da se možete voziti cijelu godinu, dok na skijanje morate „potegnuti“ u inozemstvo i to samo u određenom razdoblju u godini. Bicikl je stalno dostupan, a možete se voziti bilo gdje, pa i po nasipu uz Savu u Zagrebu ili uz morsku obalu ili po šumama ili planinama“, opisuje Breitenfeld. A kao sredstvo za odlazak na posao bicikli u Hrvatskoj više uopće nisu nešto neobično. Mnogi poslodavci sada već ozbiljno planiraju i siguran prostor za parkiranje bicikala i potiču zaposlenike da ih koriste za dolazak na posao. Sve je više, kaže, onih koji drže i do stajlinga, žele izgledati moderno, prate trendove. Svi svjetski trendovi su začas i kod nas na ulicama. Nestručne osobe možda neće prepoznati, ali stručno oko zapaža da već pod normalno ima u vožnji na gradskim ulicama i ozbiljno skupih bicikala, od 5, pa i 10 tisuća eura. A ulaže se i u izgled. „Na biciklu možete lijepo izgledati, biti u neobičnim bojama, koristiti reflektirajuću opremu, kacige i sl. Radite to zbog svoje sigurnosti i poštivanja propisa, ali istovremeno možete izgledati dobro“, komentira Breitenfeld i otkriva da se više novca u svijetu proizvodnje bicikala vrti oko lifestyle-a i dodatne opreme nego od prodaje samih bicikala.
Nedostatak uređenih staza
No, generalno, Breitenfeld kaže da ipak još zaostajemo za razvijenijim zemljama EU-a u korištenju bicikla za dolazak na posao. Kod nas se on koristi najčešće za udaljenosti od 5 do 10 kilometara, a na Zapadu i za mnogo duže i kompleksnije „ture“ do posla – naprosto zato jer su staze dostupnije i uređenije. Kod nas ipak više dominira vožnja biciklom u rekreativne svrhe. Kad bi staze bile duže, bila bi jednostavnija i dostupnost posla na većoj udaljenosti. Ističe primjer planirane bike staze od Svete Nedelje do Zagreba, čija izgradnja je već započela. „Jedan i pol kilometar napravljene staze prošao sam za pet minuta, a za šljunčanu stazu iste udaljenosti treba mi 15 minuta. Dobro uređena bike staza je kao auto-cesta, povuče vas da malo date „gas“. Kad bi bila sređena cijela staza od središta Zagreba do poslovne zone Sveta Nedelja – mogli bi se doći ugodnom vožnjom za pola sata. I to je u mnogim zemljama EU već posve normalno“, objašnjava Breitenfeld.
On bicikl preporučuje i zbog lakše dostupnosti mnogih odredišta, i za relaksaciju, ali i zbog zdravlja. Bicikl ne mora biti ni skup niti luksuzan sport. Može, ali i ne mora. „Meni pola sata na biciklu može posve promijeniti raspoloženje, na bolje naravno. Posebno u prirodi. Svakome bih preporučio bicikliranje za borbu protiv stresa. A mogu se i izgubiti i kilogrami, ako je nekome to cilj“, komentira Breitenfeld.
I otkriva nam da bi prije desetak godina rijetko koja kompanija pokušala uvrstiti bicikliranje u team building, a danas to rade skoro sve.
Duljina staze nije garancija kvalitetne turističke ponude
S obzirom da se bicikliranje pojavilo u mnogim državnim planovima kao dobro rješenje za produljenje turističke sezone, pitamo Dražena Breitenfelda kakav je njegov dojam – je li biciklizam dovoljno ugrađen u turističku ponudu Hrvatske. On kaže da ne treba biti opsjednut „kilometrima“ staza i velikim projektima. Jer neki izlet ili turističko rješenje može biti izvanredno i na „maloj kilometraži“.
Projekti i ulaganja ne moraju biti grandiozni, ni milijunski, da bi se „pokrenuo nezaboravan doživljaj“.
Dražen Breitenfeld
„Nedavno smo bili na jednoj destinaciju uz rijeku Dobru i osmislili smo 12 kilometara bike „rute“, i bilo je onih kojima se to činila preskromna kilometraža. No, radilo se o grupi od desetak osoba, a bilo je i obitelji s djecom. Grupa je bila vrlo heterogena, od onih koji su se oprobali i na zahtjevnijim rutama, ali i onih koji nisu vozili dužu kilometražu. Na kraju je to bio izlet od skoro četiri i pol sata, i kroz šume i kroz sela, uz slap. Bilo je djece koja su prvi puta vidjela krave uživo, a ušće rijeke Dobre i Kupe izgledalo je kao „sliv“ Amazone. Da ne spomenem da smo probali tortu po recepturi Katarine Zrinske… Hoću reći, i s ne previše kilometara može se organizirati nezaboravan biciklistički izlet“, opisuje Breitenfeld.
Drugim riječima, projekti i ulaganja ne moraju biti grandiozni, ni milijunski, da bi se „pokrenuo nezaboravan doživljaj“.
„Treba krenuti od manjih stvari, ne možemo odmah postati cikloturistička zemlja. Nedavno je jedna destinacija u Hrvatskoj objavila da imaju 500 kilometara bike staza. A vjerojatno nema ni pet kilometara nečeg što bi se moglo nazvati bike stazom ili barem cestom s mirnijim prometom. Najlakše je po prometnim i državnim cestama napraviti bike staze. Umjesto da otkrijete skrivene tajne svojeg kraja, napravljene su staze na kojima malo toga možete vidjeti, ali – možete stradati. To je naravno antireklama turizmu i cikloturizmu. Osim toga gradnja bike infrastrukture u pravom smislu riječi u Hrvatskoj gotovo da nije ni počela. Mislim da te projekte EU financira sa sto posto, no kod nas se time nitko ne bavi osim uz neke male izuzetke na lokalnoj razini, ali radi se više o urbanoj bike infrastrukturi, a malo ili nimalo o turističkoj stazi“, naglašava Dražen Breitenfeld u razgovoru za FORBES Hrvatska. Spominje dobar primjer Slovenije koja trenutno gradi ozbiljne projekte za bicikliste, a za to je nadležno Ministarstvo za infrastrukturu. Povezuju se Maribor i Ptuj, zatim Celje, Velenje i Dravograd, bit će izgrađeno nekoliko bike tunela i više nadvožnjaka, već prije u turističke svrhe napravljena je bike staza od Jesenica preko Kranjske Gore do Trevisa u Italiji.
Slovenija nudi dobra rješenja
„Toga kod nas nema. Slovenci to rade na isti način kao i auto ceste, ozbiljno i studiozno, dugoročno promišljaju. Kod nas eventualno možemo reći da nekoliko županija ozbiljno prepoznaje cikloturizam: Istra, Međimurje i Hrvatskoj zagorje“, kaže Breitenfeld i navodi da je „realni sektor nešto bolji“. Pojavili su se već specijalizirani bike hoteli, pa čak i restorani, bike friendly vinarije i OPG-ovi. „Koriste se šetnice, manje prometne ceste, kako se tko snađe. Ako je organizirano nešto onda će vas vodiči pokušati odmaknuti od velikih središta ili opasnih prometnica. Kod nas je i problem kad nešto napravimo – održavanje. Primjer je istarska Parenzana, pješačka i bike staza, koja je zbog neodržavanja postala teška staza i nije za svakoga, pogotovo turista na biciklu. Radi se o staroj trasi pruge gdje je inače bilo puno specifičnog željezničkog kamenja, tzv. tucanika, što je smetalo vozače, a uz nebrigu postala je zarasla i zapuštena „atrakcija“. Uz to, ni na samoj trasi nema nikakve ponude. A to je šteta jer se radilo o stazi s velikim potencijalom“, kaže Breitenfeld.
Za čitatelje FORBES Hrvatska Dražen Breitenfeld je izdvojio i svojih top pet prijedloga za vikend izlet biciklom.
Breitenfeld kaže da mu nije bilo lako i da je konačnim izborom iznenadio i samoga sebe. Mislio je na doživljaj, ponudu, atrakciju, rutu/stazu i sigurnost. „Neke destinacije ili područja su se preforsirali u namjeri da se proglase bike destinacijama. Ako je neki grad ili kraj turistička meka ne znači da je odmah i cikloturisički raj“, napominje Breitenfeld.
Pet odredišta za vikend s biciklima
1. Novigrad/Cittanova: Užitak i sigurna vožnja
To je najcikloturistički grad u Hrvatskoj. Nigdje toliko turista na biciklu nisam vidio u Hrvatskoj kao u Novigradu. Razvučena obala i mnogo zelenila, šetnice i manji putovi pružaju ugodnu i sigurnu vožnju. Izvan centra grada prema zaleđu je napravljena urbana infrastruktura. U samom gradu sve je podređeno biciklistima koji slobodno voze gradskim uskim ulicama. Mogu se degustirati istarske delicije. Na rubu grada su najpoznatije istarske destilerije i vinarije gdje se odlazi na gastro&wine izlete. Ovdje nastaje i dobra malvazija u vinogradima koji su gotovo tik do mora. Tu prolazi i bike staza koja povezuje Novigrad i Umag koja je rijedak primjer dobre prakse izvedene bike infrastrukture. U Novigradu će svi biciklisti biti zadovoljni, i stari i mladi, i djeca, ali i oni koji su već iskusniji ljubitelji biciklizma.
2. Sv. Martin na Muri: Vožnja kroz netaknuti krajolik
Najsjevernija točka Hrvatske i stari ploveći drveni mlin na Muri atrakcije su same po sebi. Udaljeni su dva kilometra od općinskog središta, a do sela Žabnik, mlina i sjeverne točke stiže se uređenom stazom uz Muru. Sv. Martin na Muri povezan je bike stazom uz kolnik s obližnjim poznatim istoimenim toplicama. Po manjim brežuljcima koji nisu zahtjevni može se sigurno voziti i obilaziti vinske kuće i vinograde zbog kojih je Međimurje mnogima omiljeno odredište. Vožnja kroz netaknuti krajolik je iznimno iskustvo. Blizina Slovenije, Mađarske i Austrije također je plus za destinaciju jer biciklisti vole vrludati i oni koji žele u jednom danu mogu obići četiri države. Na obližnjem Mađerkinom bregu u Štrigovi je vidikovac koji vrijedi obići, kao i Mursko Središče, pitoreskni pogranični gradić na Muri. I sam sam sentimentalno vezan za ovaj kraj: pamtim najljepši bike izlete s djecom upravo u tom kraju. To su, dakle, male, kratke i simpatične rute, ali izazivaju neponovljivu radost i relaksaciju.
3.Nacionalni park Krka: Ne morate uvijek ići brodom…
Školski primjer kako se jedna poznata snažna turistička destinacija može nazvati i bike destinacijom. Prvi cilj projekta ‘Krka bike’ bio je da posjetitelji na biciklu mogu obići druge manje poznate i udaljene dijelove parka. Nije Nacionalni park Krka samo Skradinski buk. No, za one manje odvažne staza od Skradina do Buka je stara makadamska cesta po kojoj mogu samo pješaci i biciklisti. Dakle, ne morate ići uvijek brodom, obiđite najveću atrakciju parka i biciklom. Ima i zahtjevnijih staza, na primjer prema rijeci Čikoli i vidikovcu Goriš, jezeru Torak i utvrdi Ključica. No, resursi parka su veliki tako da se ne mora krenuti iz Skradina već iz posjetiteljskih centara poput onog u Laškovici koji su odlična polazna točka za mtb izlete do Roškog Slapa i najspektakularnijeg vidikovca Rogovo do kojeg se i može doći samo na biciklu. Treba istaknuti prometnu signalizaciju koja je pedantna, jasna i korisna kao rijetko gdje. Također puno je uslužnih objekata u parku koji su odlična podrška, od restorana i kafića, najma bicikala, običnih ali i električnih, e punionica za aute i bicikle, parkinga i sl.
4. Gacka dolina: Senzacionalno lijepa pitoma obala rijeke
Šarmantni Otočac i svjetski poznata rijeka Gacka, jedna od najljepših u Hrvatskoj i rijetkih koje imaju tako pitome obale. Uz takve obale nastala je i senzacionalno lijepa ruta, tzv. Barkanova bike staza po poljskim putevima ili međumjesnim prometnicama. Bezbroj mostova, nestvarne boje, polja i livade tako su lijepe samo ovdje. U restoranima Gacke doline servira se izvrsna pastrva, ali postali su poznati i po – pizzi. Konoba Ruspante postala je poznata po pizzi koja se radi isključivo od lokalnih namirnica. Došli smo biciklom na pizzu, no na licu mjesta smo se suočili s navalom gostiju – naime, nismo imali rezervaciju, a prvi sljedeći termin bio je tek za 20 dana – te smo se morali zadovoljiti pastrvom. Ali vratimo se pejzažu. Oduzima dah i nebrojeno mnogo puta sam čuo rečenicu: Ne mogu vjerovati da ovako nešto postoji u Hrvatskoj.
5. Ravni kotari: Kako sam se zaljubio u Benkovac
Sjajno osmišljen bike projekt ‘Stazama baštine’ doveo je Ravne kotare u sam vrh hrvatske bike scene. Benkovac sam nevoljko prolazio autom, pogotovo od kad sam zapeo prolazeći kroz Benkovački sajam. No, ovaj put sam došao vidjeti i obići futuristička šarena bike odmorišta. Pomno su osmišljena, izgledala su otkačeno i zbilja su me vizualno privukla. A onda me sve oduševilo. Još jednom sam se uvjerio da s bicikla sve izgleda drugačije i da svaka predrasuda nije dobra, pa ni moja o Benkovcu. Divan kraj, topli ljudi, izvanredna bike destinacija s tim „fensi“ odmorištima. Ceste po kojima idu označene rute nisu prometne ili prometa uopće nema. Nevjerojatno je koliko ima tih preslatkih puteljaka. Utvrda Kličevica, pa rijeka Kličevica, dođe ti da staneš i ne ideš više nikamo dalje. Most na istoimenoj rijeci poželio bi svaki filmski producent, a u pozadini još jedan kojim ide zaboravljena pruga Zadar – Knin. Bike rute su dobro označene, bike odmorišta ili ti bike self service opremljen je sa svom potrebnom opremom, pa i kompresorom za zrak, prelijepim rustikalnim prostorom za odmor, a ima i hladovine, struje i sl. Bike rute su povezale Vransko jezero, stare antičke gradove i utvrde, nekoć velebni rimski grad Asseriju, Karinsko more i Benkovac. Grad za koji mi se činilo kao da ga nema. Sada rado posjetim i popijem kavu na ‘malom Stradunu’ i jedva čekam da obiđem Kaštel Benković u kojem sam ove godine već bio tri puta. Rijetko gdje se nađe tako posložena prošlost i virtualna prezentacija, te današnja stvarnost kao u ovom respektabilnom muzeju. Čak i trocijevni Da Vincijev top, jedini primjerak na svijetu, izložen je ovdje, gdje je i nađen. Ravni kotari imaju i najbolju istoimenu bike aplikaciju.
