Imamo priču o kolekciji dragulja procijenjenoj na 3,2 milijarde dolara: Zavrzlame oko nje su neprocjenjive
Nakon njenog upisa u Guinnesovu knjigu rekorda, uslijedila je višegodišnja borba oko vlasništva nad kolekcijom Ophir.
Moguće je da je kolekcija Ophir, skupina 43 dragulja čiju vrijednost je jedna zanesena procjeniteljica procijenila na 3.2 milijarde dolara, zaista prokleta.
Ako prokletstvo postoji, ne radi se o onoj staromodnoj legendi o gusaru koji proklinje sve koji do dragulja dođu. Ovdje je više riječ o magiji koja ruši moralne kompase, izaziva svađe oko vlasništva i sije kaos kontradiktornih sudskih presuda, a istovremeno nudi uvid u duše ljudi koji gaze jedni preko drugih kako bi došli do dragog kamenja.
U temeljima ove zbrke leži jedan stari misterij: koliko ova kolekcija zapravo vrijedi? Čak i oni koji bi profitirali od visoke procjene okreću očima na cifru od 3.2 milijarde dolara iz svibnja 2019. godine. Kao i na svakom tržištu, prodajna cijena jedini je pravi znak. Ipak, kako za Forbes kaže bivši investicijski bankar i suvlasnik Međunarodnog društva za dragulje (IGS) Seth Rosen, do nje je teško doći.
“Postoji izreka u svijetu dragulja,” kaže Rosen. “‘Dragulji su rijetki, no kupci su još rjeđi’.” Imovina koja nikada nije bila prodavana i čija vrijednost se zbog toga može procijeniti na bilo koji iznos dobro dođe kada vlasnik treba, recimo, zalog za kredit. Drugim riječima, veliki dio vrijednosti kolekcije Ophir jest da ona nema definiranu vrijednost. Neprocjenjiva je zato jer nema cijenu.
Priča o kolekciji započinje s Dionom Tulkom, koji dolazi iz obitelji kolekcionara dragog kamenja. Tulk je od djetinjstva fasciniran draguljima, a kao odrastao čovjek godinama je putovao svijetom u potrazi za dragim kamenjem koje će postati dio kolecije Ophir. “Ni ne sjećam se što sam kupio, a što naslijedio,” kaže on za Forbes. “Kada sam započeo kolekciju, to je bilo iz sentimentalne perspektive. Gomilao sam, nisam ni razmišljao o tome kao o investiciji.”
Kaže kako ne zna koliko novca je potrošio na stvaranje kolekcije. Živopisno se sjeća otvorene tržnice u Chiang Raiju na Tajlandu i starca koji je tamo prodavao desetke dragog kamenja. Kada mu je Tulk rekao da želi kupiti sve što ima, starac je bio sretan. Tulk kaže kako se ne sjeća koliko je platio, no prisjeća se da je kasnije, kada je otkrio koliko bi kamenje moglo vrijediti, osjećao toliku grižnju savjesti da se vratio u regiju i pokušao pronaći starca kako bi mu dao još novca. Nikada ga nije pronašao, kaže.
“Mnogo je slučajeva kada sam kupio nešto, a prodavač zapravo uopće nije znao što prodaje,” govori on. “Ni sam nisam saznao o čemu se radi dok mnogo godina kasnije nisam počeo formalno analizirati primjerke.” Kaže kako je certifikate zatražio ne zato jer je želio prodati kolekciju, već kako bi ju legitimizirao za muzeje. Pokazao je Forbesu pisma od Harvardovog mineraloškog i geološkog muzeja, kao i Nacionalnog prirodoslovnog muzeja, u kojem mu institucije zahvaljuju za donacije.
Procjena od 3.2 milijarde dolara “izgleda apsurdno.”
Lisa Rosen, suvlasnica i izvršna direktorica IGS-a
Počevši 2011. godine, Guinessova knjiga rekorda devet je dragulja u Tulkovoj kolekciji proglasila najvećima svoje vrste na svijetu. Među njima je bio i safir, u obliku okrugle štruce kruha. Kako bismo dobili perspektivu o veličini, prisjetimo se rezanog plavog safira imena Blue Belle of Asia, koji je prodan 2021. godine u aukcijskoj kući Christie’s u Ženevi za rekordnih 17.7 milijuna dolara. Taj safir teži 392.52 karata, odnosno nešto iznad 79 grama. Iako u svijetu dragulja veličina nije uvijek indikator vrijednosti, ipak treba napomenuti da safir u kolekciji Ophir teži 31.308 karata, odnosno 6.3 kilograma.
U ovoj kolekciji nalazi se i jedan misteriozni dragulj. Stručnjaci kažu kako nikada nisu vidjeli ništa slično. Nazvali su ga Ophir Mystique, rekavši kako je moguće da se radi o jedinom primjerku na svijetu.
Publicitet oko uvrštavanja na Guinnessovu knjigu rekorda privukao je potencijalne kupce. Čak i ako se Tusk odluči na prodaju, kako je moguće odrediti vrijednost kamena kojeg nitko nikada prije nije vidio?
Biznismen iz Ohija, Brett Regal, mislio je da ima odgovor na to pitanje.
Cjenkanje
2016. godine, Regal je Tulku ponudio 20 milijuna dolara za čitavu kolekciju, stoji u pravnim spisima, prije nego je ponudu povećao na 35 milijuna. U sklopu dogovora, Regal bi kupio dionice u tvrtci u kojoj je Tulk bio jedan od vlasnika. Tulk kaže kako su njih dvojica sastavili pismo namjere o prodaji dragulja nakon isplate, no formalni sporazum nikada nije potpisan, a novac nije promijenio ruke. “Mislim da bih znao da mi je na račun sjelo 20 ili 35 milijuna dolara,” kaže Tulk za Forbes. Ipak, do 2018. godine, Regal je navodno počeo tvrditi da je on vlasnik kolekcije. U svibnju 2020., Tulk je podnio pritužbu na kalifornijskom sudu tvrdeći da je Regal krivotvorio dokumente o prodaji kako bi preuzeo vlasništvo nad kolekcijom. Regal ovo negira.
Mislim da bih znao da mi je na račun sjelo 20 ili 35 milijuna dolara.
Dion Tulk, kolekcionar dragog kamenja
Regal je iznimno diskretan. Pokušaji da se do njega dođe preko njegovih odvjetnika nisu urodili plodom. Pretraga na internetu nije otkrila nikakva medijska izvještavanja o njemu. Javni dokumenti pokazuju da je povezan s dvije kompanije. Jedna od njih, Migration Partners, je d.o.o registrirana u Delawareu. Nema internetske stranice, a tužbe u kojima je imenovana kao tuženik ne objašnjavaju čime se tvrtka zapravo bavi. Također je nejasno što radi i druga tvrtka povezana s Regalom, Trade Base Sales.
Tvrdeći da je on vlasnik dragulja, Regal ih je naveo kao zalog u dogovoru između svoje misteriozne tvrtke Migration Partners i tvrtke Sterling Financial & Realty Group. Sterling vodi floridski financijaš Jeffrey Hackman, koji i sam ima osebujnu prošlost.
Plemeniti metali
Hackman je, kao i Tulk, ušao u obiteljski biznis. Njegov otac Martin Hackman bio je predsjednik uprave, a Jeffrey je bio izvršni direktor kada je njihova tvrtka, Met Capital, upala u probleme s regulatorima ranih devedesetih jer nisu investitore obavijestili – što su trebali – da prodaju dionice kompanije. U ovom slučaju bilo je preko 300 transakcija. Godine 1996. protiv tvrtke i Jeffreya Hackmana donesena je odluka o trajnoj zabrani. Hackman optužbe nije niti priznao niti odbacio, a civilnih kazni nije bilo.
“To je bilo prije 30 godina,” kaže Hackman za Forbes. “Život ide dalje.”
Druga Hackmanova tvrtka, Sterling, prihvatila je kolekciju Ophir kao zalog u dogovoru s Regalovim Migration Partnersom 2017. godine. Prema dogovoru, Migration je pristao vaditi plemenite metale poput srebra i zlata iz 160.000 kilograma teškog koncentrata rude u vlasništvu Sterlinga. Regalova tvrtka pristala je Hackmanovoj platiti milijun dolara “zarade od projekta” i 7.6 milijuna u zadužnici. Dragulji su bili zalog za tu zadužnicu. Kada Regalova tvrtka nije platila, Hackman je otišao na sud na Floridi i dobio pravo na zalog – kolekciju Ophir. U očima suda na Floridi, dragulji koje je Tulk godinama prikupljao sada su pripadali Jeffreyu Hackmanu, čovjeku za kojeg Tulk u životu nije čuo.
Bilo bi dovoljno da priča završava tu. Ali, ima još.
Ocean Thermal
Otprilike u isto vrijeme kada je prekršio ugovor s Hackmanom, sudski dokumenti pokazuju da je Regal sklopio odvojeni ugovor s tvrtkom Ocean Thermal Energy iz Philadelphije, koja se između ostalog bavi korištenjem obnovljive energije za pretvaranje morske vode u pitku. Regal je kao predstavnik svojih dviju kompanija bio u konzorciju investitora koji su se obvezali uložiti 42 milijuna dolara u Ocean Thermal, stoji u pritužbi za kršenje ugovora koju je Ocean Thermal podnio 2018. godine. U podnesku američkoj Agenciji za vrijednosnice i burzu, Ocean Thermal navodi kako je Regal trebao uložiti 25.5 milijuna dolara. Regal nije platio, a pokušaji kreditora da od njega dobiju išta što nešto vrijedi doveli su do jurnjave na sud kako bi se vidjelo tko će postati vlasnik kolekcije Ophir.
Hoće li to biti Tulk, koji je proputovao svijet šireći kolekciju i rekao kako ju nikada nije niti prodao? Hoće li to biti Regal, koji je tvrdio da ima pravne dokumente u kojima je on naveden kao vlasnik? Ili će to biti Hackmanova tvrtka Sterling Financial kojoj je sud na Floridi dopustio da preuzme vlasništvo nad kolekcijom kao kompenzaciju za Regalov dug?
Odgovor je iznenađujuć: nitko od njih. U srpnju 2019. godine, sud u Kaliforniji tvrtci Ocean Thermal dao je dozvolu da proda kolekciju kako bi povratili Regalovu neplaćenu nagodbu. Iz tvrtke nisu odgovorili na upite.
To je bio pomalo komičan ishod, ali Hackmanu nije bilo smiješno. Sud na Floridi već je njegovoj tvrtci odobrio pravo na preuzimanje vlasništva nad draguljima, zbog čega je Hacmkan podnio novu tužbu kako bi nametnuo svoje pravo nad imovinom.
Uslijedila je podulja pravna bitka, ovaj put u Kaliforniji. Dok se to sve događalo, Regal je pronašao kupca za dragulje. Ili je barem tako mislio.
Raspon procjena
U prosincu 2019. godine, Regal je potpisao dogovor za prodaju kolekcije dragulja tvrtci Afristock Trading iz Pretorije u Južnoafričkoj Republici, koja nema svoju internetsku stranicu i nikakve spise iz kojih bi se vidjela njena povijest ili biznis kojim se bavi.
Ipak, ono što je izazvalo šok bila je prodajna cijena od 220 milijuna dolara – preko šest puta više od cijene koju je Regal pristao platiti samo par godina ranije.
Istovremeno, procjeniteljica Lurisha Finger procijenila je vrijednost kolekcije. Finger je diplomirala na američkom Gemološkom institutu i imala je deset godina iskustva kao “stručnjakinja za gemologiju koja surađuje s nekoliko trgovina nakitom i privatnih draguljara.”
Ovo je pet najvrjednijih dragulja u kolekciji prema procjeni iz 2019. godine koja je među stručnjacima izazvala više podsmjeha nego odobravanja:
| PRIMJERAK | TEŽINA (karati) | PROCIJENJENA VRIJEDNOST |
| Ophir Safir | 31.308 | 284 milijuna dolara |
| Ophir Lapis Lazuli | 42.500 | 220.6 milijuna dolara |
| Ophir Vatreni opal | 55.500 | 220 milijuna dolara |
| Ophir Almandin garnet | 80.500 | 210 milijuna dolara |
| Ophir Rubin | 25.440 | 198 milijuna dolara |
U veljači 2018. godine, Finger je vrijednost kolekcije procijenila na 1.8 milijardi dolara. Nakon još jedne procjene u svibnju sljedeće godine, proglasila je da vrijednost kolekcije iznosi 3.2 milijarde dolara. Ništa se u kolekciji nije promijenilo u tih 15 mjeseci, no nekako je njena vrijednost skočila za 44 posto.
Procjena od 3.2 milijarde dolara “izgleda apsurdno,” kaže Lisa Rosen, suvlasnica i izvršna direktorica IGS-a. “Postoji vrijednost u tome što je riječ o jednoj kolekciji, kao i u tome što se nalazi u Guinnessovoj knjizi rekorda, no bazen kupaca za ovo je iznimno malen, a trenutne tržišne vrijednosti ne podržavaju ovo što tu vidimo.”
Neobične transakcije imaju magnetsku privlačnost. Društvene mreže ih gutaju, čime biznisi na rubu dobivaju potrebnu energiju.
Kada ju je kontaktirao Forbes, Finger je rekla da ne može razgovarati o svojim procjenama bez dopuštenja osobe koja ju je angažirala. To je bio Regal, a on nije želio govoriti.
Još je nešto bilo sumnjivo oko Regalovog ugovora s Afristock Tradingom, kaže Hackman. On je za Forbes izjavio da je ugovor bio amaterski i da u njemu nisu bile navedene osnovne stavke poput rokova plaćanja.
“To je bio lažni ugovor,” tvrdi on za Forbes. Nitko iz Afristocka nije bio dostupan za komentar.
Kao da to sve nije dovoljno, dodatnu sjenu na čitav ugovor baca i osoba u pozadini svega. Isplata je trebala biti poslana u londonsku tvrtku Genera Energy, takozvanom ovlaštenikku kupca. Generu je vodio Benedict Moruthoane koji je 2011. godine osuđen na sedam i pol godina zatvora u Velikoj Britaniji jer je prevario investitore pretvarajući se da investira u rijetka vina. Ni Moruthoane nije odgovorio na upite za komentar.
Sud je 2019. godine imenovao posrednika koji je trebao čuvati dragulje i nadzirati prodaju. Kolekcija Ophir, sada skrivena u sefu u Kaliforniji, bila je utopljena u pravnoj močvari koja se protezala kroz tri američke savezne države i uključivala dvije inozemne tvrtke. Njena vrijednost još uvijek je bila u zraku.
Iako je Tulk inzistirao da nikada nije prodao kolekciju, Hackman za Forbes kaže kako nije jasno je li to istina. “Nikada nismo dobili priliku odgovoriti na to pitanje,” kaže on. “Postojali su dokumenti koji su Tulka tjerali u kut, ovjereni dokumenti u kojima je stajalo da je vlasnik Brett [Regal]. Nitko ne zna je li mu Brett platio ili ne.” Tulk tvrdi kako nikada nije primio nikakav novac, ali lako je moguće da nikada nećemo dobiti jasan odgovor neovisnog izvora. I Hackman i Tulk za Forbes su rekli da prema nagodbi svaki od njih dobiva udio ako i kada se dragulji prodaju, no nijedan nije otkrio nikakve druge uvjete. Obojica kažu kako su pristali na nagodbu jer bi suđenje moglo trajati godinama. Samo su željeli prodati dragulje. Prošlog prosinca, činilo se da su napokon pronašli kupca. Recimo.
NFT trgovanje
Tvrtka iz savezne države Washington Novo Integrated Sciences čijim se dionicama trguje na tržištu Nasdaq, a koja je u fiskalnoj 2022. godini ostvarila prihode od 11.7 milijuna dolara, nije bila očit kandidat. Tvrtka vodi zdravstvene klinike, ustanove za dugotrajnu skrb i umirovljeničke domove u Kanadi. Izvršni direktor Robert Mattacchione za Forbes kaže kako je shvatio skepsu izazvanu njegovim prijedlogom. Ne kupuje svaki dan neka zdravstvena kompanija safire. No njegovo objašnjenje nije pružilo nikakvo razjašnjenje.
“Nismo tradicionalni po pitanju opcija za financiranje,” rekao je on. “Ako sada želite prikupiti kapital, morate biti kreativni. Ovo nije nekakva ružičasta ideja o podebljavanju računice. Radi se o jedinstvenoj situaciji izbjegavanja uobičajenih dogovora za financiranje i do nje će doći jedino ako najprije dovršimo drugu monetizaciju.”
Dogovor koji je predložio bio je otprilike jednako zbunjujuć kao i njegovo objašnjenje. Mattacchione je rekao da će nekako kupiti tvrtku za NFT-jeve, SwagCheck, za 90 milijuna dolara – u to vrijeme to je bilo triput više od vrijednosti dionica tvrtke – i da će SwagCheck 60 milijuna dolara tog iznosa iskoristiti za kupnju kolekcije. Ideja je bila da bi SwagCheck tada minirao NFT-jeve dragulja, a Novo bi smislio kako ih monetizirati.
Zaboravite da je 95 posto NFT-jeva potpuno bezvrijedno. Ignorirajte činjenicu da je zdravstvena kompanija odlučila iskoristiti kolekciju dragulja koje je teško procijeniti, a još teže prodati, kako bi prikupila novac. Štogod radili, nemojte tražiti Mattacchionea da vam objasni priču. Samo ćete biti još više zbunjeni.
Jedno objašnjenje može biti jednostavno – očaj. Dionice tvrtke Novo Integrated Sciences 2006. su godine dosegle rekordnu vrijednost od oko 6 tisuća dolara. U proteklih godinu dana, vrijednost im je iznosila manje od 5 dolara. Vlasništvo nad imovinom čija je vrijednost nejasna mogao bi biti pametan potez za ovakvu tvrtku, a ona ne bi bila prva koja nešto takvo čini. Neobične transakcije imaju magnetsku privlačnost. Društvene mreže ih gutaju, čime biznisi na rubu dobivaju potrebnu potrebnu energiju.
U kolovozu je Novo izdala priopćenje o pregovorima, a u rujnu je Mattacchione na društvenim mrežama rekao kako je došlo do “značajnog napretka, a sve uključene strane vrlo su angažirane” da do dogovora dođe.
Ipak, i Tulk i Hackman inzistirali su da se pregovori s tvrtkom već mjesecima nisu maknuli s mrtve točke. To je vjerojatno jedina stvar oko koje se ta dvojica slažu.
“Nisam čuo ime Novo od prosinca,” rekao je Hackman za Forbes. “Mislim da nikada nisu ni imali takav novac. Ako posrednik išta zna, i ja bih znao. Nisam čuo ništa, a rok je bio krajem prošle godine.
Posrednik kojeg je imenovao sud, Blake Alsbrook, nije želio komentirati.
“Svi ti ljudi žele iskoristiti nešto što nije njihovo kako bi preko toga prikupljali novac,” kaže Tulk za Forbes.
Sljedeće poglavlje u ovoj zamršenoj priči, kakvo god ono bilo, možda će biti samo uvod u nove zavrzlame. Tulk za Forbes kaže kako kolekcija Ophir nije jedina koju je sastavio. Ima još jednu kolekciju dragog kamenja.
Zasad je on jedini čovjek koji ju svojata. Ipak, to bi se moglo promijeniti.
Autor originalnog članka: Brandon Kochkodin, Forbes
Link: A Trove Of Precious Gemstones Was Appraised At $3.2 Billion. The Mischief Around It Is Priceless
(Prevela: Nataša Belančić)
