Forenzičarka gospodarskog kriminala objasnila kako se ‘ulazi u um’ prevaranata te kako koristi AI
Umjetna inteligencija i alati za bezbolno raščešljavanje velikih podataka nemilosrdni su prema prevarantima. Prepoznaju njihove uvijek iste načine kriminalnog operiranja i odlični su saveznici financijskim forenzičarima. Znači li to sumrak za gospodarski kriminal i koja su najčešća financijska zamračenja, za Forbes Hrvatska ispričala je Janja Skamlič, partnerica za forenzičke usluge i usklađenost poslovanja u EY-u Slovenija i Hrvatska
Od prvog siječnja ove godine u EY Hrvatska kao partnerica za gospodarsku forenziku došla je Slovenka Janja Skamlič iza koje je dvadeset godina iskustva i stotine razotkrivenih slučajeva gospodarskog kriminala u Sloveniji i inozemstvu, osobito u regiji. Uz Odjel za forenzičke usluge i usklađenost poslovanja u EY-u Slovenija, preuzela je vodstvo u tom odjelu u hrvatskoj podružnici te svjetske konzultantsko-revizorske kuće.
S forenzičkom istražiteljicom koja je surađivala s osiguravajućim kućama, bankama, elektroprivredom i ostalim tvrtkama iz različitih industrija, kao i s vladinim institucijama te uspjela za klijenta u višegodišnjem sporu osigurati nagodbu vrijednu 260 milijuna eura, sastali smo se u zgradi EY-a u zagrebačkoj Radničkoj. Iako smo pomalo strepili od strogog lica i zategnute komunikacije opterećene svim onim što se ne smije javno reći, dočekala nas je ugodna, entuzijastična i energična poslovna žena, a soba za sastanke u kojoj smo pričali često je odjekivala smijehom.
Nalikuje li njezin posao na ono što gledamo u seriji CSI, pitali smo je zadovoljni svojom dosjetljivošću. No, kad je kao iz topa odgovorila da svima kaže kako doista ima nekih sličnosti, ali da istraživanja koja provode ne završe u 45 minuta, postalo nam je jasno da nismo previše originalni. Svi pitamo isto, baš kao što, saznat ćemo nešto kasnije, svi prevaranti slijede iste, dobro provjerene načine prijevara.
Ipak, doznajemo kako i u finanacijskim forenzičkim istraživanjima, kao i u CSI-ju ima uzbuđenja.
„Često dobivamo dojave od zviždača, članova nadzornog odbora ili dioničara. Kad imamo sumnju u počinjenje prijevare, najprije moramo razumjeti kako se ona dogodila ne bi li isplanirali njezino dokazivanje. Donosimo hipotezu i započnemo s prikupljanjem dokaza. Tražimo anomalije u podacima o novčanim transakcijama, analiziramo financijske izvještaje, proučavamo interne kontrole i slično. U podacima se vide sve nepravilnosti i tako otkrivamo obim prevarantske sheme kako bismo mogli izračunati štetu koju je prevarant nanio društvu. U gospodarskom kriminalu uvijek želimo osigurati povrat novca oštećenoj kompaniji ili vlasniku“, objasnila je Skamlič.
Umjetna inteligencija u borbi protiv gospodarskog kriminala
U razotkrivanju kriminala tehnologije imaju važnu ulogu. Digitalna forenzika značajno je napredovala, a alati temeljeni na umjetnoj inteligenciji (AI) značajno ubrzavaju procese. Prije je desetak zaposlenih danima pregledavalo tisuće mailova u potrazi za dokazima, dok danas to odrade AI alati.
„U jednom smo slučaju imali čak 1,5 milijuna dokumenata, raznih ugovora, računa, mailova. Pregledavali smo ih po ključnim riječima i tako tražili dokaze, što je jako dugo trajalo. EY sada ima AI alat koji može puno brže filtrirati mailove i druge dokumente po važnosti. Alat ima mogućnost analizirati tisuće transakcija dobavljača i kupaca te jednostavno označiti one sumnjive na bazi ključnih indikatora za prijevare. Tu lagano dolazimo do brzine CSI-ja“, smije se Skamlič koja je, kaže, velika obožavateljica tehnologije.
Umjetna inteligencija i ona ljudska se izvrsno nadopunjuju, smatra. U toj početnoj fazi u kojoj se pregledavaju velike količine strukturiranih i nestrukturiranih podataka do izražaja dolaze prednosti umjetne inteligencije. Međutim, u sljedećoj fazi kada treba kritički procijeniti značaj tih podataka i provesti intervjue sa svjedocima i osumnjičenima, ljudima nema zamjene. Emotivnost, logika, intuicija, razumijevanje, iskustvo, odabir pristupa kako da se dođe do informacija, sve su to vještine koje računala nemaju.
Ujedno su te vještine uz stručna znanja ključne za financijske forenzičare kako bi bili uspješni u svom poslu, ističe Skamlič, vlasnica Certified Fraud Examiner (CFE) certifikata i članica Udruge certificiranih forenzičkih istražitelja sa sjedištem u Austinu, Teksas. „Meni je puno pomoglo što sam studirala računovodstvo i reviziju, a potom i radila nekoliko godina u reviziji. Na taj način sam upoznala računovodstveno izvještavanje“, navodi stručnjakinja koja se zaljubila u to da “ulazi u um” nestašnih ljudi, ajmo to tako reći, radeći na svom prvom slučaju prije dvadeset godina za jednog američkog regulatora.
Uz sve te tehnološke alate nije joj jasno zašto se pojedinci i dalje upuštaju u muljanje. U kompanijama se već naveliko uvode sustavi za detekciju prijevara, takozvani data mining te različiti alati utemeljeni na AI-ju. Svakodnevno se provjeravaju indikatori koji upućuju na anomalije i pokušaje muljaža. Osiguravajuće kuće, primjerice, mogu razotkriti prijevaru i prije no što je odšteta isplaćena jer svakog dana sustavi provjeravaju ima li sumnjivih aktivnosti.
„Ako imate implementirane takve programe, to vam je konkurentska prednost. Prevaranti više neće k vama jer znaju da imate takav alat. Takvi alati pomažu u prevenciji i jačanju internih kontrola. Sheme prijevara nije teško otkriti pomoću podataka jer, čovjek kada nauči neku shemu prijevare, uvijek je ponavlja“, tumači Skamlič.
Nagodba od 260 milijuna eura
Olakotna okolnost za revizore je i što je zviždačima sada lakše prijaviti kriminal s obzirom na mogućnost anonimne komunikacije. Na terenu su česte istrage dobavljača koji su u sprezi s pojedinim zaposlenicima, no, ima tu svega. Dio toga što se događa znamo iz medija, ali česte su i nagodbe pa procesi nisu previše poznati javnosti.
„Tijekom karijere vodila sam brojne forenzičke istrage gospodarskog kriminala koje su varirale od velikih korporativnih prevara, manjih prevara koje su radili zaposlenici, istraživanja pranja novca zbog droge, razumijevanje kompleksnih istraga u koje su bile uključene veće zločinačke organizacije, koje je kasnije razmotrila policija i slično“, dijeli s nama dio svog bogatog opusa slovenska forenzičarka gospodarskog kriminala.
Daje nam i obrise nekih od najvećih slučajeva na kojima je radila. Njezina je ekipa analizirala transakcije pri prodaji električne energije za veliku energetsku tvrtku. Otkrila je i direktora koji je oštetio tvrtku za 15 milijuna eura neovlašteno sklapajući jamstvene ugovore za kredite zbog čega je završio u zatvoru na mnogo godina. Postigli su nagodbu vrijednu 260 milijuna eura u arbitražnom postupku koji je trajao šest godina. Radilo se o tvrtki u Sloveniji, tužitelj im je ustupio dokumentaciju na kojoj je i on istovremeno provodio istragu. U tom su procesu intervjuirali 50 osoba, sa sudskim odobrenjem analizirali njihovu e-poštu te proveli niz forenzičkih postupaka pripremajući dokaze.
„Taj slučaj izvrsno ilustrira kako kombinacija temeljite forenzičke analize, provedene kroz posebnu zakonsku reviziju dostupnu svim dionicima, zajedno sa stručnošću forenzičara, koordiniranim radom iskusne ekipe, uključujući odvjetnike i stručnjake, može rezultirati značajnim financijskim povratima za naše klijente. Vjerujte mi, teško se odvjetniku nagoditi bez dobrih dokaza“, naglasila je Skamlič.
Korupcije, sukobi interesa, nabava
Gospodarski kriminal ne razlikuje se ovisno o lokacijama, isti je po cijelom svijetu. Stoga između slovenskih i hrvatskih klijenata nema puno razlike. Možda se eventualno tipovi prijevara ponavljaju više u jednoj nego drugoj zemlji jer ljudi uče jedni od drugih. Prijevare se događaju posvuda, i u malim i u velikim tvrtkama, u državnim institucijama i izvan njih. U principu, gdje god postoji mogućnost i ljudi bez integriteta.
„Slab interni sustav kontrole u velikim kompanijama daje ljudima više prilika za prijevare. Ako im dozvolite da barataju novcem, teško da neće ‘posuditi’ iz tog novčanika. Prilika čini lopova. U manjim tvrtkama, pak, nema puno kontrole, odnosi su emotivniji i vlasnici u svoje zaposlenike imaju puno povjerenja. Zna se dogoditi da ih oni godinama potkradaju, a onda nevjerica kako su mogli“, priča stručnjakinja koja se toga u karijeri nagledala.
Skamlič otkriva i koja su to najčešća područja u kojima se odvijaju prijevare u našim tvrtkama: „Tvrtke najviše prijevara čine u korupciji i zloupotrebi poslovnih informacija, česte su i prijevare na području sukoba interesa te nabave robe i usluga, kao i nepravilna upotreba imovine. Također, tek sada zaista otkrivamo koliko su česte i prijevare na području ESG-ja.“
Ključno je uspostaviti snažne etičke standarde, procjene rizika za prijevare i implementirati interne kontrole, kao i razviti učinkovit mehanizam nadzora kako bi se smanjila mogućnost počinjenja prijevare. Važnom se pokazala i implementacija linije za prijavu zviždača kojom zaposlenici i drugi mogu prijaviti potencijalne slučajeve prijevare.
Janja Skamlič, EY
Zelene laži
Održive ESG politike (eng. Environmental, Social, Gouvernance) postale su neizostavne u korporativnom svijetu. Stoga ne čudi što se neke tvrtke žele pokazati u što boljem svjetlu pa preuveličavaju učinke svojih politika i obmanjuju javnost, što je dobilo i poseban naziv greenwashing.
Najčešće taj termin obuhvaća pretjerivanje oko pozitivnih utjecaja određenih radnji na okoliš, prikrivanje negativnih aspekata poslovanja, lažno prikazivanje društvene odgovornosti ili neadekvatno izvještavanje o korporativnom upravljanju.
Skamlič prepričava kako se u praksi susretala s većim slučajevima gdje su se navodili netočni podaci o emisijama u okoliš. Imalo je to presudan utjecaj na odluku o nastavku velikog projekta.
„Krivotvorenje podataka u tom segmentu postaje sve učestalija praksa i očekujem da će biti sve više razotkrivenih slučajeva jer oni se događaju sada pred našim očima. Na nama je da ih spriječimo i saniramo. Uvođenje direktive o zaštiti zviždača, zajedno s direktivom vezanom uz ESG, donijet će značajan doprinos u obvezivanju vodstva na akciju u slučaju nepravilnosti. Smatram da će u skoroj budućnosti adekvatno korporativno upravljanje i izvještavanje o ESG usklađenosti postati stvarnost, a ne samo formalnost. To je pravilan smjer razvoja za naš bolji život i naš planet“, smatra forenzičarka koja sadašnje stanje s ESG-jem slikovito opisuje kao da imamo fasadu za susjede, a još nismo postavili namještaj u kući te spavamo na podu.
Ipak, forenzički detektori za prijevare su spremni.
„Raspolažemo s brojnim mogućnostima za korištenje forenzičkih alata, uključujući umjetnu inteligenciju specijaliziranu za identifikaciju i analizu potencijalnih slučajeva greenwashinga. Primjenom tehnika data mininga, implementiramo sofisticirane algoritme i strojno učenje kako bismo otkrili nesklađenosti između javno objavljenih ESG izvještaja i stvarnih poslovnih aktivnosti. Tako stječemo ključne uvide koji mogu ukazivati na potencijalne obmane vezane uz održivost i društvenu odgovornost“, pojasnila je.
Kazne za greenwashing mogu biti novčane, a tu su i regulatorne sankcije te kazneni postupci protiv pojedinaca. Neizravna kazna je reputacijski rizik. Što se tiče izvještavanja o održivom poslovanju, koliko će stroge biti kazne bit će jasno tek kada se direktiva 2022/2464 prenese u nacionalna zakonodavstva članica EU. No, broj tužbi za greenwashing raste.
U svakom slučaju, digitalizacija i sve pametnije tehnologije čine prostor za kreativnost u izvještavanju o financijama ili o održivosti sve skučenijim. Takve je radnje sve lakše otkriti i uspostaviti čvrste mehanizme kontrole koji će ih prevenirati.
„Nova tehnologija mijenja svijet na bolje. Treba samo biti ustrajan i koristiti tehnologiju na najbolji mogući način“, zaključuje Skamlič.
