Osnivačica festivala koji slavi rosé: Zasmetalo mi je kada je jedan predsjednik ugostio samo muške vinare

Male životne strasti veliki su karijerni pokretači za one koji su ih spremni slijediti. Želja da bolje istraži sve što ju je zanimalo postojano je krojila karijerni i životni put novinarke Sanje Muzaferije koja posljednjih deset i više godina vodi ružičastu vinsku revoluciju u Hrvatskoj. Kako je kazalište, modu i film zamijenila profinjenim vinima te što se priprema na ovogodišnjem Pink Day festivalu otkriva za Forbes Hrvatska

Sanja Muzaferija bila je kazališna kritičarka, novinarka Svijeta, urednica u časopisu Playboy i Gala Styleu, kreativna direktorica hrvatskog izdanja Cosmopolitana i još mnogo, mnogo toga, ali nikada nije bila sommelierka ni enologinja, pa ipak postala je nezaobilazno ime kada je riječ o hrvatskom vinu. Prije više od deset godina osnovala je projekt Women on Wine (WOW) te pokrenula festival roséa Pink Day koji se priprema za svoje 11. izdanje sredinom travnja.

Njezin put do roséa bio je živopisan. Iako tamo grožđe ne raste, njezin je karijerni put započeo u kazalištu. Mlada kazališna kritičarka s vremenom je postajala sve zaokupljenija kostimografijom i ubrzo su joj profesionalna preokupacija postali moda i dizajn. Pišući za sad već legendarnu žensku reviju Svijet više od deset godina pokrivala je područje lifestylea i kulture. Mnogo je pisala o filmu, intervjuirala brojne holivudske zvijezde na filmskom festivalu u Cannesu.

Budući da ono što je zanima voli dublje istražiti, ponovno je sjela u sveučilišne klupe – dobila je dvije stipendije. Prvu na Sveučilištu Sussex gdje je na studiju medija magistrirala s filmskom temom. Njezin magistarski rad objavljen je u Hrvatskoj kao knjiga Od kiča do Campa: strategije subverzije. Nakon britanske dionice, došlo je vrijeme i za onu američku.

Dobila je stipendiju Ron Brown Fellowship te je upisala postdiplomski u Bostonu na smjeru Filmskih studija. U svojoj posljednjoj fazi boravka u SAD-u u okviru prakse počela je držati i predavanja na Harvardu. No, viza je istjecala, a valjalo se i vratiti iz nekih osobnih razloga. Ponovno se latila novinarstva, uređivanja, gotovo da i nema lifestyle časopisa u kojem nije dala svoj obol ako ništa barem kao vanjski suradnik. Možda je najupečatljiviji njezin angažman u hrvatskom izdanju časopisa Cosmopolitan u kojem je provela devet godina, što kao kreativna direktorica, što kao zamjenica glavne urednice.

Ženska ‘vinska’ mušica

A onda je dobila jednu žensku “vinsku” mušicu, ideju da pokaže našem dijelu svijeta kako vino nije rezervirano samo za muškarce. Na to ju je potaknula medijska objava u kojoj je tadašnji predsjednik države ugostio vinare, a među njima nije bilo nijedne žene. Osnovala je te sad već pomalo daleke 2011. godine udrugu WOW – Women on Wine, odnosno Žene i vino Hrvatska.

“I reći ću vam, u početku doista nije bilo lako. Zapravo sam se iznenadila koliko je otpora bilo, ne samo od muškaraca, već i od žena. Neki su prigovarali zbog toga što nismo stručna udruga nego WOW okuplja sve žene koje se na razne načine bave vinom. To uključuje i takozvane “obične” ljubiteljice vina koje nisu eksperti, ali o tom plemenitom piću kroz udrugu žele naučiti nešto više. Prigovarali su nam što ne učlanjujemo muškarce, što nosimo parfeme, optuživali nas da nemamo pojma“, prisjeća se direktorica udruge WOW koja je danas, 12 i pol godina kasnije, respektabilna članica vinske zajednice.

To nije udruga za provod i veselje, iako ono nije isključeno, ali ponajprije je usmjerena promociji vina kao itekako važnog dijela života, naglašava Muzaferija. Bit je, nadopunjuje se, lifestyle, način života i uživanje u životu, u vinu, ali ne bezglavo. Dakako, skeptičnost prema takvoj vrsti udruživanja nije nestala. “Da, još uvijek ima otpora i da, nerijetko primjećujem boys’ club ponašanje, i to je točno.”

Udruga ima između 150 i 200 članica te oko 400 simpatizerki na društvenim mrežama koje se povremeno pridruže u aktivnostima WOW-a, a njih je puno. Svakog mjeseca organiziraju barem dva događanja u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Riječ je o ekskluzivno ženskom, feminističko-hedonističkom klubu koji okuplja vinarke, sommelierke, vlasnice wine barova i vinoteka te vinoljubiteljice svih profesija bile one liječnice, profesorice, arhitektice, novinarke.

“Udruga je prodrmala i aktivirala žensku vinsku scenu Hrvatske. Naša udruga nije neki l’art pour l’art klub nego smo aktivne na terenu, a organiziramo i natjecanje Što žene žele kojim biramo najboljeg vinara. Pobjednika vodimo u neku vinsku regiju svijeta te ga promoviramo objavama na društvenim mrežama i na našoj internetskoj stranici“, priča za Forbes Hrvatska novinarka koja je 2013. osnovala i jedan sasvim poseban festival. Riječ je o festivalu Pink Day kojim se promoviraju rosé vina.

Ružičasti festival i Barbie prije Barbie

S obzirom na to da u udruzi sve radim pro bono, priča Muzaferija, palo mi je na pamet da pokrenem jedan sasvim komercijalan projekt pa se rodio Pink Day.

“Zamislila sam to kao dan pozitive, ženskog, ružičastog ozračja; festival ususret proljeću, slavlje lijepog i veselog u životu koje se održava u čast profinjenom lifestyleu iza kojeg, uostalom, stoji cijeli moj profesionalni život. Željela sam pilu okrenuti malo naopako. Samoj sebi sam rekla kako smo kao žene u vinskom svijetu ‘drugotne’, a rosé se smatra trećerazrednim vinom. Idemo to sve malo staviti naopačke i napraviti lijep, zabavan, pametan, drukčiji i – ženstven festival. Zapravo smo bili Barbie prije Barbie, Greta Gerwig prije Grete Gerwig”, smije se osnivačica i direktorica Pink Dayja. Napominje kako se pritom nisu odlučile njegovati stereotipe, roza boja je štos, a ne “must” za djevojčice.

Festivalom se slavi ružičasto vino koje je, baš kao i žene u vinskom svijetu, bilo zapostavljeno. Prilika je to i za edukaciju, ali i za promociju proizvođača vina. Njih 60 do 80 svake godine izloži oko stotinjak vinskih etiketa. Interes nadilazi te brojke, ali želja naših organizatorica jest da to ostane mali boutique festival. Unutar ružičastog festivala ugurao se i onaj zeleni nazvan Green in Pink. On obuhvaća proizvođače ekstradjevičanskog maslinovog ulja.

Pink day se odvojio od WOW-a već nakon prvog izdanja. U organizaciju su niz godina bile uključene članice udruge WOW te agencija IM&C. U posljednje tri godine Muzaferiji je u projektu partnerica Zrinka Jelić-Belinić i agencija Z-Event.

“Stvorile smo svojevrstan turistički brend”, tvrdi Muzaferija. Hrvatska je premala da bi bila velika vinska sila, ali u svojoj turističkoj ponudi trebala bi više pozornosti obratiti na vino. “Festival međunarodnog karaktera, kao što je Pink Day, svakako doprinosi tome da postanemo i vinska destinacija. Nama svake godine na festival dolaze specijalne grupe, konkretno iz Njemačke, koje nas mjesecima unaprijed pitaju kad je termin Festivala kako bi rezervirali letove i hotele. Mislim da smo s Pink Dayjem svakako doprinijeli brendiranju grada i zemlje”, kaže direktorica tog festivala.

Prisjeća se kako joj je jedan kolega, veliki znalac, prije deset godina rekao kako joj je Festival jako uspio, ali što će dogodine. “Evo, 12 godina kasnije, jer jednu je “pojela” pandemija koronavirusa, mi smo još tu, jači nego ikad.”

Položaj žena na hrvatskoj i europskoj vinskoj sceni Kod nas se stvari mijenjaju nabolje. Tu je važan WOW, ali i rad naših velikih vinarki, ističe Sanja Muzaferija te nabraja neke od njih: “Legendarna je vinarka s Pelješca, Marija Mrgudić, pa zlatna Slavonka Jasna Antunović Turk, plešivičke žene poput Martine Tomac, Ivanke Šember, Istrijanke poput Antonelle Kozlović i drugih… Sve one jesu ili su bile članice udruge WOW. U Italiji su, navodi, strahovito snažne Donne del vino Italia koje je donedavno predvodila Donatella Cinelli Colombini. “Ima ih mnogo i strahovito su dobro organizirane. U većini zemalja udružene su u asocijacije proizvođačica, a nisu, kao u WOW-u, uključene i ‘amaterke’. Već sam dva puta, na njihov poziv, predstavljala Hrvatsku u Milanu, na međunarodnom Forumu žena i vina svijeta, gdje se redovito okupe žene iz Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Austrije, Australije, Novog zelanda, Čilea, Gruzije, Argentine… i Italije  – u organizaciji Donne del vino Italija. Svaki puta nakon svoje prezentacije doživim ovacije, pa se znam šaliti kako sam tamo zvijezda a ovdje me ‘nitko’ ne zarezuje”, ispričala je Muzaferija. Premda zvuči kao šala mala, to je donekle i točno jer WOW nema potporu grada ni države. S druge strane, u Pink Day su se odnedavno uključili HGK i HTZ.

Vjetar u jedrima roséa

Nije uspio samo ružičasti festival, već je vjetar uspjeha puhnuo i u jedra roséa. Ružičasto vino unijelo je boje i u tvrdoglavu crno-bijelu vinsku ponudu u restoranima. Statistike su vrlo jasne, ističe Muzaferija, interes za rosé i pjenušava vina je u porastu svugdje u svijetu, pa i kod nas.

“Vinari su mi ne jednom rekli i priznali da su samo zbog Pink Daya počeli proizvoditi rosé, a to je dobrodošlo i zbog toga što se radi o laganom vinu. Općenito se danas više piju laganija vina. Čini se kao da ljudima više nije do opijanja nego se u vinu sve više istinski uživa. Restoranska scena se u Hrvatskoj, također mijenja. Čini nam se nedovoljno brzo, ali ipak da. Imamo restorane s Michelinovim zvjezdicama i Gault&Millau tokicama; dobre konobe, ugodne bistroe, sve bolje i upućenije konobare, sve više školovanih sommeliera. Još ih je premalo, a znanja o vinu nikad dosta, ali ide, ide… Žao mi je samo što turisti kod nas nerijetko piju pivo, a ne znaju da postoji rastuća i sve kvalitetnija vinska scena. A zasluge za rast i veću vidljivost te scene idu i festivalu Pink Day”, ponosno će Muzaferija. U posljednjih deset godina, dodaje, i upućenost potrošača je porasla, a sve više ljudi opravdano drži da je vinsko znanje, barem ono osnovno, stvar opće kulture.

Zamolili smo je i da nam prokomentira hrvatsku i svjetsku vinsku scenu. Naša je, kaže, u razvoju, a igru i dalje vode Talijani i Francuzi. No, klimatske promjene također pokušavaju voditi glavnu riječ, tako da se i kod proizvođača štošta mijenja i bez njihove privole. “Finalni proizvod se mijenja, mijenja se terroir, sve se ranije bere grožđe, sve je više sunčanih dana – pa su vina sve jača, alkoholnija, pa i slađa. S time u vezi sve je više (opet) na cijeni lagano vino kao što je rosé i sve popularniji pjenušavci”, objašnjava.

Budući da su kod nas najčešće male proizvodnje, cijene naših vina su pomalo previsoke, ali, po mišljenju naše sugovornice, najčešće i vrijede. U slavnim vinskim regijama nerijetko se podvaljuje bofl i industrijsko vino. Ono što uistinu vrijedi i razvikano je, nerijetko su odležana, arhivska vina, a to je jako skupo, komentira Muzaferija koja je nekoliko puta prošla talijanski Pijemonte, ali i Toskanu, Bordeax, Burgundiju, španjolski Penedes. Zanimljiva su joj i austrijska vina, osobito zeleni veltlinac koji je, kako kaže, odličan, ali se kod nas rijetko nađe u restoranima.

Vino je u njezinoj se kući oduvijek imalo poseban status. Još su joj živa sjećanja iz djetinjstva kada bi njezin otac tijekom boravka u vikendici u Novigradu odlazio po vino u Tar. Kasnije kada su ljetovali na Krku, po vino se išlo u Vrbnik. “Uvijek se vinu pridavala posebna pažnja i po njega se išlo ‘na posebna mjesta i kod posebnih ljudi’. Vjerojatno se već tada vino utkalo negdje u moju svijest, moj život”, kaže sa sjetom poduzetna novinarka kojoj je na vrhu liste vinskih destinacija koje bi željela posjetiti Portugal.

To je samo dio želja za budućnost entuzijastične Muzaferije koja je lani pokrenula i mali vinski festival na Krku, no, ne zna hoće li ga moći nastaviti organizirati i u kojem će to obliku biti. Bavi se i mišlju da festival Pink Day proširi na druge zemlje. Međutim, to ne ovisi samo o njoj jer bi joj za takav pothvat trebao partner i ulagač.

“I dalje se bavim svojim osnovnim poslom, pisanjem, a sasvim sigurno ću, u svojem stilu, nastojati sve stvari koje me zanimaju i kojima se bavim, dići na jednu razinu koja me zadovoljava i sve dobro proučiti. Baš kao što sam, bez pretenzija, zbog sebe, a ne karijere radi, svojedobno otišla magistrirati medije u Veliku Britaniju i studirati, a onda i predavati filmsku teoriju u SAD-u, na Boston Universityju i Harvardu. Volim reći – samo najbolje je dovoljno dobro”, zaključuje.

Što očekivati na festivalu Pink Day 2024  Iako nije jubilarni, 11. Pink Day festival, koji će se uskoro održati u Zagrebu, imat će bogatiji program od onog prošlogodišnjeg. Budući da je ove godine zemlja partner Mađarska, bit će mnogo mađarskih izlagača, a u planu je i masterclass o mađarskim ružičastim vinima. Bit će to jedan od osam masterclassova koji su dio programa uz radionice i okrugli stol 10 godina vrhunskog maslinarstva u Hrvatskoj, koji će moderirati poznata lovkinja Morana Zibar. Festival će se odvijati na tri lokacije. Sve počinje 16. travnja masterclassom Roséi novog svijeta u Bornstein wine baru, a 17. travnja slijedi nekoliko radionica u Mađarskom kulturnom centru – Institut Liszt na Europskom trgu. Tamo će se održati masterclass Mađarski roséi, radionica Elegancija roséa: vina Belje i slastice u društvu Roberta Hromalića te radionica Sve o jednoj čaši. 11. Pink Day Zagreb festival održat će se u Laubi u subotu 20. travnja, na njemu će biti predstavljeno više od sto etiketa rosé vina iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Srbije, Italije, Francuske. Izlagat će se i maslinova ulja na festivalu Green in Pink, a posjetitelji će moći kušati ružičaste koktele na mini festivalu Pink Mixology. Na središnjem događanju održat će se radionica Maslinova ulja, masterclass All About Rosé: Katherine Cole koji će održati posebna gošća Katherine Cole iz Amerike. Ona je svojom knjigom Rosé All Day pokrenula svojevrsnu svjetsku „ružičastu vinsku revoluciju“. Održat će se i radionica Pink mixology na kojoj će se spravljati pink kokteli. Kao i svake godine, nagrađivat će se najljepše uređena izlagačka mjesta, pa će Lauba tijekom festivala opet biti okupana rosé detaljima, cvijećem, balonima i ukrasima, najavljuje organizatorica.