Žakline Troskot: Kreneš s kolačima i misliš da će biti romantično, ali ovo je žestoka borba (video)
Vlasnica slastičarnica Amélie Žakline Troskot nakon mnogo je godina premišljanja zamijenila svoj dobro plaćeni uredski posao za poduzetničku priču u posve drugoj branši. Učinila je to u osvit ekonomske krize. U lipnju ove godine njezin je slatki biznis proslavio 14. godišnjicu. Dio svojih iskustava i tajnu opstojnosti na tržištu, ali i u ženskom poduzetništvu, koje još nema jednak status kao muško, Troskot će podijeliti na konferenciji Forbes Power Women’s Summit 4. rujna u Beogradu
Njezina prvotna vizija male slastičarnice bila je podosta romantična priznaje Žakline Troskot, vlasnica zagrebačkih slastičarnica Amélie koja ne krije da je poduzetništvo izuzetno zahtjevna disciplina. Ipak, kreiranje slatkih zalogaja i provođenje poduzetničkih ideja u stvarnost donosi i mnogo zadovoljstva.
Od prve male slastičarnice na uglu Vlaške, u centru Zagreba, biznis koji je hrabro pokrenula rascvjetao se na lanac od tri slastičarnice, proizvodnog pogona od 600 kvadrata i posebne trgovinice gdje se prodaju slastice za van i slatki suveniri. Jednu je slastičarnicu zbog nedostatka radne snage ugasila, tako da su sada ostale dvije. Njezinih 40-ak zaposlenika među kojima je i mnogo stranih radnika izrađuje i slastice za kafiće, restorane i hotele. Prije tri godine lansirali su i asortiman smrznutih tradicionalnih i autorskih torti te kolača Omama koje plasiraju na policama trgovačkih lanaca Metro i Konzum.
“Slavili smo 14 godina u šestom mjesecu, a o njima bi se dala napisati jedna knjiga. Kad samo razmišljam o tome i prevrtim film, mislim si: Bože, nestvarno što sam sve prošla! Ušla sam u to kao grlom u jagode, nije bilo nekog biznis plana i strategije što ljudi inače pomno spremaju. Ja sam jednostavno odlučila to napraviti jer sam imala u sebi neku ideju. Bilo je samo pitanje hoću li peći i prodavati od kuće, ali nekako sam zamislila da trebam imati malu slastičarnicu. Ja sam sve to lijepo, romantično zamislila, kako to kolači već nalažu, ali bilo je to sve samo ne romantično”, rekla je Troskot u razgovoru za Forbes Hrvatska uoči gostovanja na konferenciji Forbes Power Women’s Summit, koja će se održati 4. rujna u Beogradu.
Težak start i njemačka upornost
Početak joj je bio težak, znala je raditi i po 38 sati u komadu jer je sve obavljala sama, nabavljala namirnice, pekla i prodavala. No, nikada nije zažalila što je odbacila rad u dobroj korporaciji s lijepom plaćom i službenim automobilom.
Naime, Troskot se po završetku ekonomije u Münchenu, gdje je živjela više od dva desetljeća, zaposlila u banci. Bankarstvo joj nije bio pretjerano zabavno, a nju je privlačilo pekarstvo i slastičarstvo pa je položila stručne predmete i odradila praksu za taj smjer. Ipak, kad ju je put odveo u Hrvatsku, provela je još deset godina u marketingu njemačkog proizvođača donjeg rublja prije no što je odlučila ostvariti svoj san. Na to su je svesrdno poticali svi koji su kušali njezine rođendanske torte. Upravo tada se ekonomska kriza koja je potresala svijet razbuktala i u Hrvatskoj.
Bila je to jedna pamtljiva lekcija koja je nije pokolebala, već je naučila ustrajnosti i kako se nositi s time kada stvari ne idu po planu. Stoga mladim poduzetnicama savjetuje da imaju jasnu viziju, ali da se ne plaše promjena koje će se toj viziji događati putem.
„Moraš biti dosljedan, uporan, računati da ćeš imati prepreka, izazova, problema, ali nekako to treba gledati kao igru, kao Tetris i ići nivo po nivo. Ne treba robovati gdje treba doći u kojem roku i koliko zarađivati“, ističe.
Ona je krenula u slastičarnici od 25 kvadrata, no ubrzo je počelo nedostajati prostora za osnovnu opremu, primjerice, postalo je problem kako smjestiti prijeko potreban hladnjak. Preselili su se tada u prostor od 60 kvadrata pa su i to prerasli te se smjestili u prostor od 600 kvadratnih metara gdje im je sjedište, administrativni dio, proizvodni pogon i skladište. Tijekom pandemije koronavirusa ukazala im se prilika da odmah uz svoju slastičarnicu u strogom centru grada otvore i lokal gdje će im moći dolaziti klijenti koji žele kupiti kolače i ponijeti ih kući. U tom su prostoru ponudili i suvenire za turiste poput keksa, šalica, tanjura i drugih rukotvorina hrvatskih proizvođača.
“Sve to sada izgleda jednostavno, međutim, bilo je potrebno dosta odricanja, rada i truda. To je valjda ta njemačka upornost koja me karakterizira pa odustajanje nije bila opcija”, ispričala je Troskot.
Ona je, osim po slasticama i uspješnom biznisu, široj javnosti poznata i po sudjelovanju u televizijskim kulinarskim emisijama Tri, dva, jedan – kuhaj! i Tri, dva, jedan – peci! kao članica žirija. Tijekom pandemije koronavirusa ponovno se vratila u javni prostor, ovoga puta kao predsjednica Nezavisne udruge ugostitelja Grada Zagreba. Stoga je zapamćena i po borbi za prava ugostitelja čije je poslovanje u ono doba bilo snažno pogođeno strogim epidemiološkim mjerama.
Poslovni razgovori obojani seksizmom
Elokventna i kadra kirurški precizno ukazati na srž problema, vlasnica slastičarnica Amélie ne pokušava ništa zasladiti. Nema suger-coutinga ni kada je riječ o neravnopravnosti u muškom i ženskom poduzetništvu koja još uvijek postoji i u društvo koje se želi smatrati naprednim, razvijenijenim.
„Lakše je biti poduzetnik. Možda nisam u pravu, ali iz susreta s poduzetnicima čini mi se kako oni lakše klize kroz sve to“, rekla je Troskot. Objasnila je kako žene poduzetnice imaju tendenciju samima sebi otežati situaciju zaplitanjem u emocije, a ni društvo im u tome ne pomaže.
Još nismo došli do razine da poduzetnice i poduzetnici imaju isti tretman. U komunikaciji se mogu osjetiti razlike kako se muškarci odnose prema muškim kolegama, a kako prema ženskim kolegicama, ustvrdila je. Najčešće se seksizam provlači kroz šale koje služe za opuštanje atmosfere, no one su, navodi Troskot, nepotrebne.
„Poslovni razgovor bi trebao biti o poslu, a ne se osvrtati na to jesam li ja žena, kakve su mi boje oči, kosa i slično“, kaže.
Dodaje kako to dovodi do nezgodnih situacija gdje žena mora pokazati kako ima i mušku stranu te dovesti razgovor u željeni kolosijek. Nažalost, neke se žene to ne usude, nisu tako odgojene ili se nemaju potrebu stalno boriti protiv takvih pošalica. Uz to, ponekad se kod muških u poslovnom svijetu može nazrijeti zadrška kao da ne vjeruju kako je žena dovoljno kvalificirana da govori o poslu. Ne shvaća ju se ozbiljno, istaknula je u razgovoru.
„Konferencije poput Forbes Power Women’s Summita su potrebne da se osnažimo i da same shvatimo da smo jednaki, ravnopravni sudionici u poduzetništvu, da imamo što za reći, da smo izgradile svoje poslove i da trebamo biti ponosne na to. Mi žene smo sklone te naše uspjehe omalovažavati. Muški su tu vrlo samosvjesni i mi bi se u tome trebale ugledati u njih“, zaključuje Troskot.
Cijeli razgovor pogledajte u videu:
