Timeleft aplikacija za upoznavanje na večerama stigla je u Zagreb. Testirali smo je
Timeleft je stigao u Zagreb. Riječ je o sve popularnijoj mobilnoj aplikaciji namijenjenoj upoznavanju. Forbes Hrvatska istražio je kako ona izgleda u praksi.
Mobilne aplikacije ne samo da su sve popularnije, nego njihovim osnivačima pružaju izvrsne prilike za zaradu. Duolingo, Uber, Spotify, Tinder i Strava samo su neke od njih. Naravno – uspjeh nije lagan. Potrebno je pronaći neku neiskorištenu nišu, osigurati investiciju radi razvoja aplikacije i marketinga, a potom na globalnom tržištu pokušati ugrabiti što veći broj korisnika.
Koliko je teško, vidi se iz toga da je broj mobilnih aplikacija koje su postigle međunarodni uspjeh postigle iz Hrvatske prilično mali. Jedna je Photomath, koji je 2023. godine prodan Googleu, a druga Sofascore koji prati sportske rezultate.
Francuz Maxime Barbier došao je na ideju za pokretanje obećavajuće aplikacije 2020. godine. Godinu kasnije, priključio mu se Portugalac Adrien De Oliveira. Nakon par pokušaja, tek 2022. godine su došli do aplikacije Timeleft i njezinog konačnog oblika. Osnovna ideja aplikacije je korisnicima dati priliku da na večeri upoznaju ljude sličnih interesa. Timeleft nije zamišljen kao dating site, a razlozi za upoznavanje mogu biti različiti. Upoznavanje novih ljudi na putu ili novom gradu, širenje kruga prijatelja, nalaženje društva za odlazak na večeru i brojni drugi razlozi.
Kako izgleda večera?
Nakon što je Timeleft došao u Zagreb, a ja sam na Linkedinu komentirao kako koncept zvuči zanimljivo, dobio sam komentar – zašto ga ne bih isprobao. Pristao sam i prijavio se za jednu takvu večeru putem aplikacije, u kojoj sam prethodno odgovorio ne nekoliko pitanja o sebi. Ono o horoskopskom znakom mi se nije činilo bitnim, ali po nekim drugima moglo se ugrubo procijeniti što me zanima.
Odmah po završetku, aplikacija me obavijestila kako je pronašla željenih pet ljudi s kojima mogu otići na večeru. Pretpostavljam da je to defaultni brzi odgovor aplikacije s obzirom da sam isti dobio i nešto ranije kad sam je tek djelomično isprobao.
Večere se u Zagrebu organiziraju svake srijede navečer, a korisnici informaciju o lokaciji dobiju tek na dan večere. U gradovima u kojima je aplikacija privukla kritičnu masu ljudi, večere se paralelno organiziraju u više ugostiteljskih objekata, a po završetku večere postoji i mogućnost nalaženja u nekom klubu sa svim zainteresiranim sudionicima svih večera tog dana.
Kako je u Zagrebu Timeleft tek pokrenut, za pretpostaviti je da je broj zainteresiranih ljudi mali, pa je moguće da je to razlog zašto se nakon večere u restoranu nije pojavio prijedlog druge lokacije. Restoran je u mom slučaju bio El Toro u Šubićevoj ulici u centru Zagreba. Prilikom unosa podataka u aplikaciju, korisnici unose podatke o željenoj vrsti hrane i o tome koliko obično plaćaju u restoranima ($, $$ ili $$$) no u početnoj fazi vjerojatno nema puno fleksibilnosti u ispunjavanju želja.
Ljudi radije razgovaraju spontano, jer pitanja u aplikaciji nisu baš dobro izabrana
Nakon što sam ušao u restoran konobar me doveo do stola za kojim su – nakon što smo se svi okupili – bili jedan američki turist, četiri djevojke iz Hrvatske i ja. Razgovarali smo na engleskom, što nikome nije bio problem, no meni je primjerice u aplikaciji prethodno pisalo da će jezik komunikacije biti hrvatski. Za stolom pored nas bile su tri osobe koje su se također našle preko Timelefta, no za pupunjavanje njihovog stola nije bilo dovoljno kandidata. Ne znam je li u restoranu bilo i drugih Timeleft stolova.
Ideja aplikacije je da jedna osoba drži mobitel u kojem se pojavljuju slučajno izabrana pitanja na koja potom svi pojedinačno odgovaraju, no kako pitanja nisu bila najzanimljivija, uskoro smo zanemarili aplikaciju i započeli sa spontanim razgovorom. To je dobro funkcioniralo, iako sam se u jednom trenutku zaključio da baš i nemam puno sličnosti s ljudima za stolom. Jasno – kad je broj zainteresiranih mali, selekcije baš i nema.
Unatoč tome, večer je ipak bila zanimljiva, pa nisam požalio što sam sudjelovao. Ipak, s obzirom na to da imam obitelj i veći broj prijatelja i poznanika, upoznavanje novih ljudi mi i nije neki prioritet, pa nije baš vjerojatno da ću je ponoviti. Ali onima koji žele proširiti krug poznanika i prijatelja, ovo može biti simpatičan i koristan model.
Nemogućnost utjecaja na izbor restorana u cijeloj priči može biti i plus i minus. Sukladno preporuci, na kraju večere svatko plaća svoj račun, što bi u praksi bilo dobro napomenuti konobarima na samom početku.