Tko je Zdenko Štriga, poduzetnik među savjetnicima ministra Šipića, i što je njegov Marshallov plan?
Marshallov plan Zdenka Štrige privukao je pozornost na press konferenciji ministra demografije Ivana Šikića. Čini se da ovaj poduzetnik koji je većinu vremena proveo u Njemačkoj ima dobre namjere, no plan više sliči na popis lijepih želja, nego rješenja. Između ostalog, on predviđa podizanje plaća na 1800 eura i zapošljavanje ljudi iz dijaspore u poduzetničkim centrima.
Zdenko Štriga jedan je od savjetnika ministra demografije Ivana Šikića. Pozornost javnosti privukao je svojim planom koji je ambiciozno nazvao “Marshallovim planom za Hrvatsku”. Između ostalog, njime želi potaknuti vraćanje ljudi iz dijaspore.
Rođen je u Belišću, a u Frankfurt odlazi 1972. godine s 14 godina. Taj financijski centar Njemačke opisuje kao moćnu metropolu zmija. U razgovoru za Forbes Hrvatska kaže da se po završetku školovanja, počeo baviti poduzetništvom. Krajem osamdesetih počinje se baviti veletrgovinom u području elektronike. Iskustvo širi na druge srodne industrije, a širi i međunarodnu poslovnu mrežu.
Devedesetih se više okreće Hrvatskoj i 1993. godine u Frankfurtu osniva poslovno-promidžbeni centar. Za njega kaže da je bio most između hrvatskog tržišta i njemačkog poslovnog sektora. Bio je i svojevrsna kulturna platforma – uključivao je i galeriju umjetnina.
Od 2006. do 2020. godine radi kao savjetnik za mala i srednja poduzeća, specijalizirajući se za strategije digitalne transformacije. 2021. godine osniva tvrtku Coral Consulting Service. Tvrtka služi kao platforma za umrežavanje strateških partnera i pruža usluge investitorima zainteresiranima za ulaganje u Hrvatsku i države regije.
Pogled na njegovu tvrtku Coral Consulting osnovanu 2021. godine otkriva kako je ona prve prihode – 5002 eura ostvarila 2023. godine. Pojašnjava kako je još rano za konkretne prihode, jer još nisu došli do faze da naplaćuju novac od investitora.
Deset točaka svog plana skratio na pet
Zdenko Štriga ima i svoj Marshallov plan, nazvan po uzoru na istoimeni plan američkog državnog tajnika Georgea Marshalla koji je 1948. godine osigurao 13 milijardi dolara pomoći zapadnoeuropskim državama. Na Internetu je moguće pronaći 10 točaka Štriginog plana, no u razgovoru za Forbes Hrvatska, on ih ističe pet:
- Hrvatska kao partner u regiji u poticanju gospodarskog razvoja i procesu pridruživanja (drugih država regije op.FH.) EU.
- Osnivanje Poduzetničkih potpornih centara u RH i regiji
- Uključivanje dijaspore u razvoj gospodarstva RH stvaranjem uvjeta za povratak i investicije.
- Osnivanje dijaspora fonda za poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva.
- Stvaranje u RH oaze za strane umirovljenike kroz naselja za umirovljenike na četiri lokacije.
Na način na koji je prezentiran na više mjesta, plan djeluje kao hrpa lijepih želja u kojem uglavnom izostaju obrazloženja kako bi se te želje postigle.
Komore ne pristupaju dobro investitorima
“Šteta je da se projekt na kojem radim 30 godina uvuče u blato” – kaže Štriga i dodaje kako nije moguće zaključiti je li netko kvalitetan i dobar ako se s njim ne provede bar pet minuta. I doista, u razgovoru se stječe dojam da je pozitivan čovjek. Kaže da nije stranačka osoba, prigovara neučinkovitosti u nekim institucijama, a spreman je priznati i ako nešto ne zna. Na kritike odgovara smireno i argumentirano. Uz takav pristup sugovornik ima grižnju savjesti kritizirati ga, no neki dijelovi njegovog plana su površni, a neki se temelje na nerealnim idejama.
To je najbolje pokazati na jednoj od točaka njegovog plana, štoviše onoj koja mu je možda i najbliža – pokretanje poduzetničkih centara. Za početak na dva-tri mjesta, a s vremenom u svim županijama.
Na pitanje o tome zašto trošiti novac na novu organizaciju kad bi ulogu koju spominje mogla preuzeti Hrvatska gospodarska komora, Zdenko Štriga odgovara kako su komore općenito zastarjele te bi htio stvoriti nešto po uzoru na strane centre tog tipa. Kritizira i rad komora u Hrvatskoj. Kaže da prilikom kontaktiranja županijskih komora kako bi mu rekle koji su im potencijali, one često odgovaraju “vi dovedite strane investitore imamo mi za sve nešto”. Misli da je to loš pristup, jer bi se županije trebale fokusirati na osnovne grane – znamo gdje je prisutna tekstilna industrija, znamo gdje je drvna.
Dijasporu bi zaposlio u poduzetničkim centrima
Centri o kojima priča bi bili mjesta gdje bi se pomagalo mladima koji se žele baviti poduzetništvom, mjesto gdje bi im se pomoglo, osiguralo kapital, pomoglo da što manje dođu u susret s birokracijom i slično. U svom izlaganju ne spominje postojeće institucije i organizacije poput Plavog ureda, ZICER-a, Digitalne Dalmacije i druge koje već dijelom ispunjavaju navedenu ulogu.
Nakon toga iznenađuje detaljima svog plana: U centrima bi trebali raditi povratnici iz dijaspore, koji bi tu “učili jezik i rotirali se od županije do županije”. Na pitanje kako bi ih se motiviralo da se vrate u Hrvatsku odgovara kako bi se to učinilo podizanjem (neto) plaća na 1800 eura. Daje primjer vodoinstalatera koji bi se rado vratio ako bi imao slične uvjete kakve ima u primjerice Hamburgu.
Na dodatno pitanje kako bi se to podigle plaće, kaže kako je razgovarao s Obrtničkom komorom, dok će dan kasnije razgovarati s HUP-om. Ideja je podići plaće smanjivanjem opterećenja na njih, iako ne pojašnjava detalje.
Imaju li ljudi iz dijaspore volje i znanja vratiti se da bi radili u poduzetničkim centrima nismo ga pitali. Centar koji bi svime koordinirao bio bi u Frankfurtu, s obzirom da je njegova osnovna ideja povezati hrvatsko poduzetništvo s njemačkim govornim područjem. Misli da bi centar u Njemačkoj investitorima dao dodatnu sigurnost i povjerenje koje možda i nemaju u hrvatske institucije. Tvrdi da bi ih njemački zakoni štitili.
Je li njegov video primjer dobrog marketinga koji najavljuje?
Komentira i kako je Njemačka trenutno u recesiji, zbog čega tamošnje tvrtke razmišljaju o prebacivanju proizvodnje na druge lokacije. Misli da je i to poslovna prilika za radnike u njemačkim pogonima koji bi mogli nastaviti raditi u istim pogonima u Hrvatskoj, a najsposobniji među njima možda i za udio pogona koji bi vodili.
Kao pozitivne primjere daje Irsku i Židove koji su mu bili prijatelji i mentori i od kojih je puno naučio. Kaže kako oni ne ubijaju projekt prije nego krene. Misli da u Hrvatskoj ima previše jala koji koči napredak.
Podsjećamo ga na jedan godinu dana star video njegove tvrtke koji prezentira tadašnju verziju njegovog plana. Video ne ulijeva previše povjerenja, jer nudi oglavnom floskule, a skrećemo mu pozornost na činjenicu da deseta točka u videu ističe važnost dobrog marketinga. Pitamo ga može li on pružiti takav marketing, s obzirom da je video u godinu dana pogledan tek 60 puta.
Objašnjava kako je ovo radio prije nego je sjeo s Vladom na razgovore i tvrdi da može ponuditi vrhunski marketing tamo gdje se on može ostvariti. Ističe kako je u Udrugu Marshall plan u 100 dana privukao 2000 ljudi. Pokretanje krovne udruge smatra bitnim radi njiohove koordinacije.
Spominje i kako je 2000. godine napravio kvalitetnu publikaciju, kojom je u Zagreb doveo 53 njemačke tvrtke u jednom danu. Tvrdi da prvo mora analizirati prilike u Hrvatskoj, a nakon toga napraviti informativni sustav gospodarskih mogućnosti svih županija. Nakon toga, napravio bi jednu publikaciju u svakoj županiji u smislu dobrodošlice.
