Bi li građani i danas mogli jeftinije graditi kuće i stanove ako bi se udružili u zadruge?

Zbog snažnog rasta cijena, nekretnine su mnogima sve nedostupnije. Može li i danas zaživjeti zadružna stanogradnja, koja je bila aktualna još prije 100 godina? Podsjećamo na primjere iz Ljubljane, ali i Zagreba

Čini se da su ljudi prije stotinu godina bili znatno kreativniji kada se radilo o rješavanju problema priuštivosti stanovanja. Tako je još 1925. godine u Ljubljani, u gradskoj četvrti Vič privatna zadruga izgradila naselje od dvjestotinjak vrlo sličnih kuća, koje su članovi zadruge mogli kupiti ili unajmiti, pod uvjetima koji su bili povoljnijim uvjetima od onih koji su vladali na tržištu.

Zadruga je posebno zanimljiva jer se radilo, u potpunosti, o samoorganizaciji građana – bez sponzorstva ili bilo kakvog upliva države odnosno grada. Kuće i danas izgledaju prilično dobro, uredno i održavano. Ne vide se veće intervencije koje bi narušile, inače – zbog strmog krova – vrlo karakterističan izgled kuća. Građene su u tri različite veličine, s tri do pet soba, kao male građanske vile.

Naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci

Donekle sličan projekt pokrenut je i u Zagrebu, sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća. Radilo se o Naselju Prve hrvatske štedionice, koja je otkupila – tada prazan – prostor između današnje Selske, Ozaljske i Trakošćanske ulice. Znači, nije se radilo o inicijativi grupe građana, ali svejedno, ovaj projekt ima neke slične karakteristike kao spomenuti u Ljubljani, s obzirom na to da se također radi o planski izgrađenom naselju, namijenjenom klijentima štedionice.

Naselje je projektirao arhitekt Zdenko Strižić, koji je osmislio tri tipske kuće, građene u nizovima. Arhitektica Konstantina Kralj, na portalu Mapiranje Trešnjevke, opisuje neke od zanimljivih arhitektonskih i urbanističkih rješenja koja su primijenjena pri projektiranju ovog naselja.

“Reorganizacijom stambene jedinice Strižić uspijeva ostvariti inverziju stambenih prostorija. Smještanjem gospodarskih prostorija uz ulično pročelje, vrtna strana kuće u cijeloj se širini mogla iskoristiti za dnevni boravak i sobe, čime se ostvarila veza unutarnjeg prostora s terasom i vrtom koji tada postaju jedinstveni prostor cjelodnevnog obiteljskog boravka. Samim time stambene ulice koriste se samo za parkiranja vozila i sakupljanje komunalnog otpada, dok glavne poprečne ulice kroz naselje usmjeravaju promet prema velikim gradskim arterijama”, piše Kralj.

Dio naselja nalazi se na listi zaštićenih kulturnih dobara kao kulturno-povijesna cjelina. No, nažalost, naselje na Trešnjevci nije tako dobro očuvano, u svom izvornom obliku, kao ono u Ljubljani.

Državni programi subvencija dizali cijene nekretnina

Državni programi koji su imali za cilj ljudima omogućiti pristupačnije stanovanje, u najboljem su slučaju propali, a u najgorem čak – poput subvencioniranja kamata na kredite – dolijevali ulje na vatru na ionako pregrijanom tržištu.

To je pokazalo i istraživanje stručnjaka Hrvatske narodne banke iz 2020. godine, koji su analizirali kretanje cijena i potražnju za nekretninama kroz pet godina i uočili da su subvencije remetile uobičajenu dinamiku tržišta. Da su potražnja i cijene rasle u vrijeme dodjele subvencija.

S obzirom na trenutne uvjete na tržištu nekretnina, posebice u većim gradovima poput Zagreba ili na Jadranu gdje su cijene stanova visoke, a pristupačno stanovanje postaje sve nedostižnije za mnoge, pitanje je ima li prostora za inicijative poput onih iz prošlosti.

U Križevcima zadruga želi vojarnu pretvoriti u stambenu zgradu

U Križevcima se trenutno provodi pilot-projekt stambene zadruge koja ima u planu rekonstruirati bivšu vojarnu JNA koja bi trebala biti pretvorena u stambenu zgradu. Projekt provode Zadruga Otvorena arhitektura i Zadruga za etično financiranje.

Njihov model bazira se na ideji da lokalne jedinice osiguraju zemljište, što automatski pojeftinjuje projekt, dok Zadruga financira gradnju i upravlja nekretninom. Svaki član Zadruge, bez obzira na iznos uloga, ima jednako pravo glasa u odlučivanju. Projekt u Križevcima trebao bi biti dovršen 2027. godine.

Upitno je može li takav model zaživjeti u zemlji u kojoj se i suvlasnici postojećih zgrada jedva uspijevaju dogovoriti oko bazičnog održavanja zajedničkih dijelova nekretnina.