Donosimo detalje najambicioznijeg industrijskog projekta u Hrvatskoj i pitanje teško milijardu eura: Je li to izvedivo?
U šibenskoj industrijskoj zoni Podi njemački investitori planiraju, u suradnji sa znanstvenicima, od nule izgraditi cijelu industriju solarnih panela koja bi konkurirala kineskim proizvođačima te pokrenuti proizvodnju zelenog vodika i sintetičkog goriva. U četvrtak, 14. prosinca, Gradsko vijeće bi za taj golemi projekt, koji bi u prvoj fazi bio težak milijardu eura, trebalo usvojiti sporazum s tvrtkom Vallis Solaris. FORBES Hrvatska je o projektu i ljudima koji iza njega stoje razgovarao sa savjetnikom direktora Markom Lončarevićem
Sutra bi šibensko Gradsko vijeće trebalo usvojiti Sporazum Grada Šibenika s tvrtkom Vallis Solaris o vjerojatno najambicioznijem industrijskom projektu u Hrvatskoj koji bi, samo u prvoj fazi, trebao iznositi vrtoglavih milijardu eura, a razvije li se do 2033. godine u zamišljenom punom kapacitetu, to će biti i daleko, daleko više.
“Područje primjene obuhvaća cjelokupan segment industrije fotonapona i zelenog vodika te podrazumijeva razvoj i transfer održivih tehnologija fotonapona iz SR Njemačke na područje Republike Hrvatske”, opisuje konture projekta za FORBES Hrvatska Marko Lončarević, savjetnik direktora tvrtke Vallis Solaris.
Tvrtka u Zugu, strateški partner Institut Fraunhofer
Iza svega stoje, kako nas uvjerava, njemački investitori koji su u švicarskom Zugu osnovali matičnu holding kompaniju kojoj su banke već “potvrdile zatvaranje financijske konstrukcije za definirani poslovni plan” za prvu fazu gradnje postrojenja 2024. i 2025. godine u šibenskoj Industrijskoj zoni Podi. Njemački Institut Fraunhofer ISE (Institut za sustave solarne energije) sa sjedištem u Freiburgu glavni je strateški partner, naglašava, a u vlasničkoj strukturi predstavlja ga matično društvo Fraunhofer Gesellschaft e.V.
Uglavnom, u zoni Podi bi – najprije na parceli od 50-60 hektara, a u konačnici na 300-injak hektara – trebao niknuti jedinstveni, golemi kompleks za „proizvodnju svih komponenti za proizvodnju solarnih panela”, što uključuje i postrojenje za proizvodnju solarnog stakla i polisilicija, ali u idućim koracima i dodatak paralelnog lanca za proizvodnju zelenog vodika kao osnovne sirovine za proizvodnju sintetičkog goriva.
Dakle, ne samo što je u pitanju investicijski silno zahtjevan plan, nego i logistički.
U Sporazumu se kaže da je, s obzirom na njegovu „veličinu, složenost i multidimenzionalnost potrebna uključenost, kao i usklađen, razuman i otvoren odnos niza aktera sa strane javne vlasti, kako upravnih tijela, tako i trgovačkih društava u javnom vlasništvu.“. Može li se nešto tako komplicirano, s toliko koraka i aktera uopće provesti u Hrvatskoj? K tome, što s radnom snagom? Odakle će doći? Projekt bi, do trenutka kad dospije na svoj maksimum, trebao otvoriti oko 5000 novih radnih mjesta, a proizvodnja može startati s njih tisuću.
Natječaj za zemljište u roku 30 dana
Lokalne vlasti su, čini se, voljne pokušati. Gradonačelnik Šibenika Željko Burić nam je na upit poslan e-mailom odgovorio kako „Sporazum konkretizira namjeru tvrtke o razvoju industrijskog projekta na području Zone, a javnosti će biti prezentiran do konca godine”. Također, preduvjet je za raspisivanje natječaja za prodaju zemljišta u zoni Podi, pojasnio je, koje je u vlasništvu grada. Natječaj bi trebao biti raspisan 30 dana nakon potpisivanja Sporazuma, predviđeno je. Direktor zone, Jakov Terzanović, rekao nam je pak u telefonskom razgovoru da je cijena četvornog metra u zoni 5 eura te da je do same parcele dovedena kompletna infrastruktura.
Zasad oko realizacije te velike ideje ipak vlada niz nepoznanica. Ozbiljnost namjera investitori će za početak pokazati time što će za prvih 50 hektara zemljišta keširati oko 2,5 milijuna eura. Lončarević nam u ime Vallis Solarisa kaže kako očekuju da bi ta transakcija mogla biti realizirana do kraja prvog kvartala 2024. godine. „S obzirom na to da se ostatak zemljišta još uvijek nalazi u državnom vlasništvu, vjerujemo da će suradnja između Grada i državnih tijela biti na odgovarajućoj razini te da cijeli postupak neće trajati dulje od dvije godine, što nam je vrlo bitno zbog planiranja i realizacije daljnjih faza“, dodaje.
Što će se događati nakon transakcije, malo je teže opisati, a kad smo se za objašnjenja obratili direktno u Institut Fraunhofer ISE, spojili su nas s njihovim bivšim zamjenikom direktora Volkerom Wittwerom (sada savjetnikom direktora), koji nas je pak preko e-maila uputio na Lončarevića, “osobu koja je odgovorna za naše aktivnosti u Hrvatskoj”. Direktor Vallis Solarisa je, doduše, poduzetnik Željko Selak, ali on je u Njemačkoj i zauzet drugim obvezama.
Tko stoji iza projekta?
Tako smo s Markom Lončarevićem – čovjekom koji je svojedobno radio kao konzultant za KPMG, a kasnije bio i pomoćnik ministra u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture u Vladi Zorana Milanovića – u nekoliko sastanaka i dopisa pokušali razmrsiti tko je sve angažiran oko Vallis Solarisa, tvrtke koja je osnovana još 2009. godine, kako je sama ideja nastala i, najavažnije, kako je planira realizirati. Zanimljivo je pritom da je trebalo praktički 14 godina da se dođe do današnje točke.
Za početak, dakle, tko su (potencijalni) investitori i odakle ideja da s tim grandioznim projektom dođu baš u Hrvatsku, odnosno Dalmaciju? Milijardu eura (u prvom koraku) zaslužuje detaljnu razradu.
Začetnici su, kaže nam Lončarević, njemački gospodarstvenici u vrlo uskim i specijaliziranim industrijskih segmentima (primjerice kompanije Interpane AG, MSB Elektronik GmbH i Stahl GmbH), Institut Fraunhofer ISE te poduzetnik hrvatskih korijena Željko Selak.
“Selak je posvećen privlačenju njemačkih investicija na područje Republike Hrvatske, ali primarno u području transfera visokih tehnologija i razvoja industrije. Kroz brojne razgovore koje je vodio zajedno sa svojim inicijalnim partnerima došli su do toga da budućnost industrije može ležati najvećim dijelom u području energetike, posebno u područjima vezanim za obnovljive izvore i fotonapon, ali da je za uspjeh u tom području neophodno osmisliti koncept koji će biti u stanju konkurirati azijskim, primarno kineskim gigantima. Sugerirano mu je da je najveći dio znanja i iskustva u području koje ga zanima koncentrirano u Institutu Fraunhofer ISE i tako je u konačnici došlo do ideje razvoja sveobuhvatnog i vertikalno integriranog lanca vrijednosti fotonaponske industrije s primarnim ciljem njegovog smještanja na području Republike Hrvatske, odnosno Dalmacije i Dalmatinske zagore“, objašnjava Lončarević. Dodaje da za tako objedinjenu proizvodnju postoji cijeli niz preduvjeta, a to je moguće ostvariti na vrlo malo mjesta u Europi, pa i u svijetu.
Memorandum o razumijevanju s Vladom RH iz 2019.
U svakom slučaju, u kompleksnoj vlasničkoj strukturi Vallis Solarisa zastupljeni su inicijalni začetnici ideje. To znači i Fraunhofer Gesellschaft e.V. sa sjedištem u Münchenu te investicijska društva DRB Investment i Ares Investment (ona predstavljaju MSB Elektronik GmbH i Stahl GmbH), ali tu su i pojedini znanstvenici. “S obzirom na to da su kroz sve ove godine pripreme i razvoja izuzetno veliki doprinos ostvarili i pojedini znanstvenici instituta Fraunhofer ISE, oni su postali i suvlasnici samog društva. U tom smislu, u vlasničkoj strukturi pojavljuju se neki od vodećih stručnjaka i znanstvenika u vrlo uskim i specijaliziranim područjima – Volker Wittwer, Eicke Weber, Sebastian Nold, Bernhard Wille-Haussmann i Stefan Rein”, nabraja naš sugovornik. U međuvremenu je iz vlasničke strukture izašla kompanija Interpane Glas Industrie AG, dok se iz nekog oblika strateškog partnerstva povukla i kompanija Varta AG.
Cijela stvar bi hrvatskoj Vladi trebala biti donekle poznata jer je 2019. godine potpisan Memorandum o razumijevanju s Vallis Solarisom. Lončarević kaže da to u pravnom smislu nema težinu i ne nameće obveze, ali je bilo “okidač” za pripremu, dok se podrška “primarno odnosila na lokalnu i regionalnu razinu te nam je u tom smislu i pružena na najbolji mogući način”.
Prvi konkretni korak bit će kupovina zemljišta, a u roku dvije godine trebali bi niknuti prvi pogoni.
Tvrtka ValSol AG sa sjedištem u Zugu je pak glavni nositelj zatvaranja financijske konstrukcije, kaže Lončarević, a iza nje stoje MSB Elektronik GmbH i Stahl GmbH, odnosno njihovi vlasnici Karl Reinhard Braun i Rudolf Georg Stahl. “Temeljem svih do sada provedenih aktivnosti i zadovoljenih preduvjeta, banke su društvu ValSol AG potvrdile zatvaranje financijske konstrukcije za definirani poslovni plan, što u brojkama iznosi spomenutih milijardu eura kroz 2024. i 2025. godinu, s primarnom namjenom gradnje prve faze industrijskih postrojenja u zoni Podi. Povlačenje daljnjih sredstava ovisi o uspješnosti realizacije prve faze gradnje industrijskih postrojenja te učinkovitosti pripreme i realizacije energetskih projekata“, objašnjava.
Od 2,2 do čak 12 gigavata solarnih ćelija u deset godina
Do 2026. godine namjeravaju tako pokrenuti proizvodnju osnovnih komponenti lanaca vrijednosti fotonaponske industrije: ingot, wafer, ćelija i modul, kaže. Planirani kapacitet proizvodnje u prvoj fazi iznosi 2,2 gigavata godišnje i taj kapacitet planiraju dizati do maksimalno 12 gigavata u razdoblju do 2033. godine. To je, napominje Lončarević, izuzetno zahtjevno i podrazumijeva pravovremeno zadovoljavanje čitavog niza preduvjeta.
U „Hodogramu aktivnosti Grad-Vallis Solaris“, koji se također našao među materijalima pripremljenima za sjednicu Gradskog vijeća u četvrtak 14. prosinca, navodi se niz zadatka i preduvjeta za pokretanje projekta za koji treba, osim značajne količine gradskog i državnog zemljišta u industrijskoj zoni, velika količina zelene električne energije te vode. Među ostalim, Vallis Solaris će u roku do godinu dana od potpisivanja Sporazuma izraditi studiju o maksimalnim potencijalima opskrbe poduzetničke zone Podi električnom energijom iz obnovljivih izvora te o analizi svih mogućnosti i učincima primjene tehnologija recikliranja vode na lokaciji i minimiziranja količine otpadnih voda. Grad treba osigurati, primjerice, „konutinuiranu ospkrbu vodom minimalnim kapacitetom od 150l/s“, a potreban je i industrijski kolosijek te priključak na željezničku mrežu kao i priključak na autocetu. Također, kako će za proizvodnju trebati prirodni plin, nužno je osigurati dovoljne količine plina i izgraditi novi priključak do točke potrošnje.
Da je cijela ideja zahtjevna, a zadaci brojni, malo je reći. Naravno, uspjeh bi imao veliki utjecaj na hrvatsko gospodarstvo, njegovu industrijalizaciju i izvoz.
| Industrijski koraci za projekt u Šibeniku U industrijskim koracima plan Vallis Solarisa je ovakav: najprije bi se pokrenula proizvodnja komponenti ingot-wafer-ćelija-modul, a u idućoj fazi proizvodnja solarnog stakla (kapacitet 200.000 tona godišnje do 2028. godine, a do 2030. godine 600.000 tona), te potom proizvodnja polisilicija (kapacitet 10.000 tona godišnje do 2028. godine, odnosno 20.000 tona do 2030. godine). Taj lanac industrijskih postrojenja bit će nadopunjen postrojenjima za proizvodnju pretvarača i sustava za skladištenje električne energije, koja potencijalno mogu biti smještena i na drugim lokacijama, odnosno drugim industrijskim zonama u relativnoj blizini Grada Šibenika, kaže Lončarević. Što se tiče paralelnog lanca postrojenja, za zeleni vodik i sintetička goriva, pokretanje proizvodnje će ovisiti o raspoloživom prostoru, dovoljnim količinama zelene električne energije i vode neophodne u procesu elektrolize. “Pod pretpostavkom da su osnovni preduvjeti zadovoljeni, plan je do 2027. godine realizirati pilot-projekt elektrolize kapaciteta 100 megavata (primarne namjene za vlastite potrebe u procesima proizvodnje stakla i fotonaponskim ćelija), što se u daljnjim fazama planira nadograđivati do maksimalno dva gigavata”, odgovori nam je Lončarević. Dodaje da se isplativost ulaganja u taj segment još uvijek izračunava kroz veliki broj scenarija. Investitori tvrde da je projekt moguće izvesti uz minimalne utjecaje na okoliš, a i sami bi za svoje pogone proizvodili električnu energiju na solarnim elektranama. Lončarević navodi da bi se sve otpadne vode u potpunosti se reciklirale “zbog činjenice da predstavljaju glavnu sirovinu u procesu elektrolize”, a vlastite štetne emisije, primarno iz industrije solarnog stakla, zahtijevaju ugrađivanje najsuvremenijih sustava filtriranja. Napominje da CO2 predstavlja ključnu sirovu u proizvodnji zelenog metanola, a ugrađuju se dodatna vlastita postrojenja za hvatanje CO2 iz zraka u vrlo velikim kapacitetima. |
