Belišće još uvijek obavijeno smradom otpadnog mulja. A nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge
Stanovnici Belišća i Valpova i dalje se bore s nesnosnim smradom koji se širi iz otpadnog mulja koji nije biološki stabiliziran, a dolazi iz tvornice DS Smith za papirnatu ambalažu, a obrađuje se u tvrtki Livit u vlasništvu bivšeg ministra, Ivana Vrdoljaka. Pišu peticije, a Inspektorat, Osječko-baranjska županija i gradska uprava Belišća prebacuju odgovornost za rješavanje problema jedni na druge. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije najavljuje strože uvjete i promjene Pravilnika, no, hoće li to biti korak prema rješenju problema?
Da, još uvijek smrdi! Odgovaraju na naš upit kakvo je stanje kod zbrinjavanja mulja u Belišću iz ekološke udruge Eko Karašica, udruge koja već godinama upozorava na nesnosan smrad, organizira prosvjede i traži mjerenja kvalitete zraka. Uvijek kada dolazi biološki nestabiliziran mulj u tvrtku Livit smrad „eksplodira“. A intenzitet smrada, naravno, ovisi o količini mulja. Mnoga mjerenja kvalitete zraka su pokazala nedopustive koncentracije – za sumporovodik je utvrđeno ukupno 130 prekoračenja, na lokaciji deponija gdje posluje Livit prekoračen je 39 puta, a kod pročistača tvornice DS Smith oko sto puta, a godišnje granične vrijednosti ne bi smjele biti prekoračene više od 24 puta.
Državni inspektorat je pisao kazne, pokretani su se upravni postupci, a Osječko-baranjska županija je u jednom trenutku i oduzela dozvolu za rad tvrtki Livit. Ali tvrtka opet radi – i posjeduje urednu dozvolu. Iz eko udruge naglašavaju da se ne radi ovdje samo o smradu iz tvrtke Livit koja se bavi zbrinjavanjem otpadnog mulja, nego se radi o smradu mulja koji nije dobro obrađen, stabiliziran – a takvog još uvijek očito ima u krugu tvornice DS Smith za papirantu ambalažu. A kako smrdi? Iz samog pročistača tvrtke DS Smith izbija vonj sumporovodika, po trulim jajima, a iz tvrtke Livit dopire smrad lešina, fekalija… Jasno je da je problem i u kvaliteti pročistača: mulj koji dolazi iz najnovije generacije pročistača je biološki stabiliziran, nema mirisa, niti smrada kod zbrinjavanja u Livitu.
Ukratko, valovi smrada su nepredvidljivi.
Građani pišu na sve strane i traže rješenje
Eko Karašica odavno nije jedini punkt koji se bori protiv smrada u svom kraju. Formirana je Inicijativa građana grada Belišća koja ne dopušta da tema padne u zaborav. „Ne možemo odustati je radi se o zraku kojeg udišu naša djeca.“, kaže nam jedan od sugovornika. Nema adrese kojoj se ne obraćaju. Ali ne vide pomake.
„Ne želimo mi nikome oduzeti posao. Samo želimo da se radi zakonito, i da se poštuju ekološki standardi, da se iskorijeni smrad. Jer ne može nas se uvjeravati da je sve u redu – ako smrdi.“, objašnjava naš sugovornik.
U fokusu je tvrtka Livit u vlasništvu Ivana Vrdoljaka, bivšeg ministra gospodarstva i dugogodišnjeg lidera stranke HNS koja je nakon izbacivanja Mosta iz prve Plenkovićeve koalicijske vlade postala bitan partner HDZ-a. Nakon što se Vrdoljak povukao iz aktivne politike postao je savjetnik za gospodarstvo gradonačelnika Belišća, Dinka Burića (nezavisni, ex HDSSB), a onda je njegova tvrtka Belišću ponudila „inovativan model zbrinjavanja mulja“.
Inspektorat proziva Županiju
U travnju 2024. godine pisali smo o tome da je Osječko-baranjska županija oduzela dozvolu za rad u tvrtki, no, dozvola im je opet vraćena. Udruga Eko Karašica nije skrivala zabrinutost, a na svojoj web stranici su objavili i sve što su im odgovorile insitutucije kojima su pisali. Čudi ih odluka Županije, te naglašavaju da je iz očitovanja Državnog inspektorata vidljivo kako je nadležni upravni odjel Osječko-baranjske županije napravio propust prilikom izdavanja nove dozvole “jer nije uzeo u obzir to što Livit d.o.o. nije ispunio prethodno naređenu mjeru inspekcijskog rješenja“.
A kakvo je obrazloženje iz Županije? Zašto su u srpnju 2024. izdali dozvolu? Oni smatraju da nisu mogli postupiti drugačije, da su postupali po zakonu. Na temelju dostavljenih dokaza (propisanih člankom 32. stavak 4 Zakona o gospodarenju otpadom) utvrđeno je da Livit ispunjava uvjete (iz članka 33. stavak 1 istog Zakona) te im je izdana dozvola za gospodarenje otpadom, 11. srpnja 2024. godine, objašnjavaju.
Županija proziva Inspektorat i upućuje na Grad Belišće
„Zakonom je propisano da ukoliko se ne izvrši mjera inspekcijskog rješenja, sukladno članku 36. stavku 6. Zakona te članku 30. stavku 2. Pravilnika o gospodarenju otpadom, sredstvima financijskog jamstva financiraju se troškovi uklanjanja otpada u postupku izvršenja rješenja inspekcije zaštite okoliša Državnog inspektorata kada se inspekcijsko rješenje izvršava prisilno putem treće osobe na trošak izvršenika. Ovo upravno tijelo, kao tijelo koje je izdalo dozvolu za gospodarenje otpadom društvu Livit d.o.o. nije zaprimilo pisani zahtjev za aktivacijom financijskog jamstva Državnog inspektorata koji sadrži traženi financijski iznos i kojem priloži rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju otpada putem treće osobe, iako je u više navrata skretalo pozornost inspekciji zaštite okoliša Državnog inspektorata na spomenute članke, iz čega je zaključeno da je mjera izvršena.“, navedeno je u pisanom obrazloženju.
Drugim riječima, oni smatraju da Državni inspektorat nije napravio sve kako treba.
Iz Županije su također naglasili da je u postupku izdavanja nove dozvole nadležno županijsko tijelo provelo očevid lokacije „na kojem je utvrđeno da na lokaciji nije bilo otpada, što je još jedan od dokaza da je mjera inspekcijskog rješenja bila izvršena“.
„Ovo upravno tijelo je postupilo sukladno Zakonu i Pravilniku i nije napravilo propust jer od strane Inspekcije nije dostavljen pisani zahtjev za aktivacijom financijskog jamstva koji se dostavlja kad mjera inspekcijskog rješenja ne bude izvršena te nam nije jasno na temelju čega se daju takve informacije.“, kažu iz Županije na prozivku Inspektorata.
Rad po dozvoli za gospodarenje otpadom kao i neugodni mirisi zbog obrade mulja nije u nadležnosti ovog upravnog tijela već u nadležnosti Državnog inspektorata, naglašavaju.
Hoće li se Grad Belišće primiti rješavanja problema?
A ako smrdi i dalje, iz Županije upućuju na Grad Belišće. U kojem je gradonačelnik Dinko Burić, prijatelj vlasnika Livita, Ivana Vrdoljaka – koji je njegovu tvrtku upravo uveo u posao u Belišću.
„Zakonom o zaštiti zraka određuje se nadležnost i odgovornost za zaštitu zraka, a u članku 36. istog Zakona je propisano da na zahtjev inspektora zaštite okoliša Državnog inspektorata ili po prijavi građana da je došlo do onečišćenja zraka, izvršno tijelo Grada ili jedinice lokalne samouprave utvrđuje opravdanost zahtjeva ili prijave i u roku od pet dana donosi odluku o potrebi provedbe mjerenja posebne namjene odnosno procjene razine onečišćenosti što znači da je za rješavanje navedenog problema zaduženo izvršno tijelo JLS odnosno gradonačelnik Grada Belišća.“, navedeno je u pisanom odgovoru iz Županije.
S obzriom da je nakon formiranja nove Vlade cijepanjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja nastalo novo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije kojeg vodi Marija Vučković, pitali smo i to Ministarstvo jesu li upoznati s problemom iz Belišća i dugogodišnjim „loptanjem“ između Inspektorata, Županije i Grada Belišća, i hoće li se na bilo koji način uključiti u rješavanje problema.
Ministarstvo priprema novi Pravilnik
Ministarstvo otkriva da je na rješenje Osječko-baranjske župnije kojim je u travnju 2024. ukinuta dozvola Livitu – tvrtka podnijela žalbu Ministarstvu, no ta je žalba potom povučena u srpnju 2024. i rješenje je postalo pravomoćno i dozvola je ukinuta. „U isto vrijeme, u srpnju 2024., Livit je ishodio novu dozvolu za gospodarenje otpadom od Osječko-baranjske županije.“, otkriva genezu postupaka nadležno Ministarstvo.
Te napominju da oni nemaju ovlasti kod postupaka inspekcijskog nadzora. „Ministarstvo je ovdje postupalo jedino u svojstvu drugostupanjskog tijela koje odlučuje o žalbama podnesenima od strane tvrtke Livit d.o.o. u odnosu na rješenja Državnog inspektorata. Žalbe su odbijene kao neosnovane, a nakon toga su pokrenuti upravni sporovi koji su u tijeku.“, odgovoraju iz Ministarstva.
No, po svemu sudeći, ipak smatraju da ovakvo lutanje i utvrđivanje tko je za što odgovoran kada nesnosno smrdi, ili građani trpe neko drugo onečišćenje, nije rješenje i najavljuju da je pripremljen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o gospodarenju otpadom koji je u završnoj fazi donošenja, u kojem se određuju stroži uvjeti za dozvolu za gospodarenje otpadom.
„Uvjeti se odnose na sprječavanje neugode uzrokovane mirisom otpada te se određuje da se svaki postupak gospodarenja otpadom koji se obavlja s vrstom otpada koja može uzrokovati neugodu zbog mirisa izvan lokacije gospodarenja otpadom, mora obavljati uz primjenu tehničkih mjera kojima se sprječava neugoda uzrokovana mirisom otpada, a uputa o vrstama otpada za koje je obvezna primjena mjera kojima se sprječava neugoda uzrokovana mirisom otpada bit će objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva.“, objašnjeno nam je iz Ministarstva.
Koliko će, međutim, Ministarstvo biti odlučno u razrješavanju problema mulja u Belišću? Činjenica je da Livit vodi bivši političar koji je i danas iznimno utjecajan u državnom političkom vrhu. Ista tvrtka koja prerađuje mulj u Belišću organizirala je konferenciju i gala večeru The Economista: Svijet u 2025. – na kojoj je glavni gost bio premijer Andrej Plenković osobno, ali i nekoliko ministara, među njima i ministrica Marija Vučković.
