Dobra vijest je da smo po BDP-u dosegli 75% prosjeka EU. Loše vijest je da je to uglavnom zbog EU fondova

Hrvatska je sada dosegla 76 posto europskog prosjeka BDP-a po stanovniku iskazanog paritetom kupovne moći. Ovim rezultatom nadmašen je čak i cilj postavljen u Strategiji razvoja RH do 2030. godine, objavljenoj 2021. godine. Njome je kao cilj postavljeno dostizanje razine od 75 posto prosjeka EU do 2030. godine.

Eurostat je prije otprilike tjedan dana objavio prvu procjenu BDP-a po stanovniku iskazanom paritetom kupovne moći koji pokazuje da je Hrvatska napredovala i prestigla nekoliko zemalja.

Hrvatska je sada, prema ovom pokazatelju, pozicionirana iznad Bugarske, Grčke, Latvije i Slovačke, te se nalazi na istoj razini kao Mađarska. Iako na prvu ovaj podatak dobro zvuči, činjenica jest da su se mnogi ovakvi i slični pokazatelji “popravili” nakon što su u primjenu ušli novi podaci popisa stanovništva iz 2021. godine, nakon kojih se broj stanovnika smanjio za nekoliko stotina tisuća.

U rujnu 2022. objavljeni su konačni podaci popisa stanovništva koji su pokazali da je Hrvatska pala ispod četiri milijuna stanovnika. Posljednji popis je pokazao da u Hrvatskoj živi 3,88 milijuna stanovnika, što je za oko 400 tisuća manje u odnosu na zadnji popis 2011. godine, što, naravno, utječe na sve pokazatelje koji se računaju “po stanovniku”.

Hrvatska je sada dosegla 76 posto europskog prosjeka BDP-a po stanovniku iskazanog paritetom kupovne moći – što je glavni pokazatelj stupnja ekonomskog razvoja, te bi – ako se rast nastavi – u dogledno vrijeme mogli sustići ili prestići Rumunjsku, Poljsku, Estoniju ili Portugal, zemlje koje su od dva do sedam postotnih bodova bolje od nas.

Ovim rezultatom nadmašen je čak i cilj postavljen u Strategiji razvoja RH do 2030. godine, objavljenoj 2021. godine. Njome je kao cilj postavljeno dostizanje razine od 75 posto prosjeka EU do 2030. godine.

U Strategiji se identificira da su za održivi rast nužne politike koje će podupirati rast produktivnosti

“To podrazumijeva politike koje će stimulirati alokaciju resursa prema produktivnim poduzećima i industrijama, uključujući smanjivanje prisutnosti države u gospodarstvu, smanjivanje rigidnosti zakonodavstva, unaprjeđenje kvalitete poslovnog okruženja, povećanje učinkovitosti stečajnih procedura radi bržeg ulaska poduzeća na tržište i izlaska s njega te proširivanje izvora financiranja poduzeća. Takve politike stvaraju potencijale za brži rast gospodarstva u narednom razdoblju”, navodi se u Strategiji.

No, iako je Hrvatska zaista ubrzala u dostizanju prosjeka EU, čini se da taj rast, barem trenutno, nije na dugoročno održivim temeljima, odnosno rastu produktivnosti, već se radi o priljevu velikog novca iz EU fondova.

O tome na Ekonomskom Labu piše i makroekonomist Velimir Šonje: “…rast u protekle tri godine nije bio pokretan zajamčeno trajnim izvorima rasta produktivnosti. EU sredstva koja pritječu u vodopadima najvažniji su čimbenik dugoročno prolaznih faktora koji potiču rast u kratkom roku, ali ne jamče isto u dugom roku.”

Dodaje i da jamstva nema jer politike nisu fokusirane na poticanje dugoročnog rasta produktivnosti.
“Aktualna politička kampanja potvrđuje neograničene talente hrvatskih političkih elita za bavljenje preraspodjelom (EU fondovi se savršeno uklapaju u to) i kronične deficite kapaciteta za bavljenje poticajima za trajne izvore rasta produktivnosti”, zaključuje Šonje.