Od oronulog dvorca Jurjevec do bajkovitog hotela: 13 godina borbe za ostvarenje sna
Željko Dorotić je poduzetnik s jedinstvenom životnom pričom. Preživio je ozljedu koja je mogla biti kobna, ali njega kao da je osnažila. Za Forbes Hrvatska otvorio je vrata jedinstvenog heritage hotela, te ispričao što ga je motiviralo da 13 godina radi na obnovi oronulog dvorca i pretvori ga u hotel s četiri zvjezdice koji pohode gosti iz cijelog svijeta – željni mira
Hotel Dvorac Jurjevec neočekivano se pomalja usred pitomog turopoljskog sela Brežane Lekeničke. Uredne kućice i njihova dvorišta odjednom prepuštaju mjesto raskošnom perivoju okruženom opojnim ružama na kraju kojeg se nalazi ušminkano barokno zdanje u koje je nekoć zalazila aristokracija.
Poznavatelji će se vratiti u povijest i istaknuti kako je dvorac bio na vlastelinstvu Želin-Čiče kojim je do 1873. godine upravljala plemićka obitelj Erdődy. Tada je imanje prodala austrougarskim plemenitašima Thurn und Taxis, zaslužnima za reorganizaciju poštanske službe u Europi.
Brzinskim prematanjem filma o tom mjestu koje danas podsjeća na ta slavna prošla vremena i na prizore iz Netflixove serije Bridgerton dovodi nas u 2007. godinu kada Hrvatske šume prodaju imanje Željku Dorotiću koji u tom trenutku vodi hotel u Vodicama. Za tog je poduzetnika tada krenulo ostvarivanje snova.
Nije to bila obična poslovna transakcija vođena željom za profitom. Da je to bio slučaj, ne bi vjerojatno danas bilo boutique hotela s četiri zvjezdice na mjestu oronulog dvorca s obzirom na to da je njegova revitalizacija potrajala nevjerojatnih 13 pa i više godina. Ulaganje je to koje je osim novca, gotovo 6,5 milijuna eura, zahtijevalo mnogo srčanosti, prkosa i vjere u bolje sutra.
Mjesec dana nakon što su krenuli radovi na projektu njegovih snova, vlasnik dvorca imao je nesretni slučaj i zadobio povredu kralješnice koja ga je umalo stajala života.
“U ovoj je zgradi bila škola, moja majka je tu radila kao podvornica. Znate što je to? To vam znači da je kuhala školarcima i brinula se o njima. Imala je mali stan u školi i tu sam se rodio. Babica je tad rekla: ‘To će biti kralj!’ I ja se toga držim”, priča nam u prostranoj dvorani za objedovanje Dorotić koji baš nije sklon medijskom eksponiranju. Priču stoga nikada nismo imali priliku čuti ni pročitati pa pažljivo gutamo svaku riječ koju izgovori.
Nije odmah znao da će nekretninu koju je kupio pretvoriti u hotel, ali kako je već bio u tom poslu, to se činilo najlogičnijim. Vizija je došla brzo, kao i nezgoda. Iako ga ozljeda, priznaje, malo ometa, ona ga ne može spriječiti u tome da svoj san pretoči u stvarnost. Uz kapelicu posvećenu Svetom Jurju, zaštitniku općine Lekenik, na imanju još ima nedovršena posla.
Turopoljske tradicionalne kućice
Uz hotel je smještena tradicionalna turopoljska drvena kuća koju su dovezli iz okolice i sada je uređuju. Stara kućica dvokatnica, takozvani čardak, dobiva novo ruho. Do početka iduće godine trebala bi se pretvoriti u prostor koji će na gornjem katu imati prostoriju za teambuildinge, a u prizemlju cigar bar i vinski podrum.
“Moja vizija tog objekta je sljedeća: gore će se održavati sastanci, edukacije i teambuilding druženja, a dolje imamo podrum koji želim opskrbiti kvalitetnim vinima iz cijele Hrvatske da naši gosti mogu kušati sve što ih zanima. U hotelu je zabranjeno pušenje, stoga bismo tu htjeli uspostaviti cigar bar. Napravit ćemo još i malu teretanu ili prostor za sastanke, ne znam još, vidjet ćemo”, kaže Dorotić.
Uz to, plan je u funkciju staviti vanjski bazen i jacuzzi. Oni su već postavljeni, samo se još očekuju završni radovi. No, to je samo prvi dio planova. Nedaleko prvog čardaka bit će i drugi u kojem je plan napraviti tri apartmana od 90 kvadrata. To bi moglo biti gotovo za dvije godine, nada se.
“Lani smo dobili pet građevinskih dozvola”, pohvalio se neumorni poduzetnik koji se sa svojim bratom bavi i uzgojem jabuka, a uz dvorac je na zemljištu želio posaditi i makove. No, to je trebalo prijaviti poljoprivrednoj inspekciji do 1. svibnja, što je propustio napraviti, tako da sada smišlja alternativu.
Eterično ulje i paunovi
“Moja želja je tu proizvoditi eterično ulje od ruže koje bi bilo podloga za parfeme i sapune. Takva destilerija bi digla vrijednost objekta”, tumači vlasnik imanja na kojem bi uskoro mogli šetati i udivljavati goste paunovi. Najveći mu je užitak upravo to – vidjeti goste kako uživaju u onome što je napravio.
Čini se kako će takve vrste užitka biti još jer već vodi razgovore o potencijalnom novom projektu revitalizacije dvorca u Gorskom kotru. Zasad je to još daleko od finalnog dogovora pa detalje ne doznajemo.
“Imam know how za ovaj posao i to je jako važno. Zgradu je lako napraviti, ali treba znati udahnuti život u to. Ovo je moj drugi hotel, treći će, nadam se, biti savršen”, zagonetno se smije vlasnik hotela Dvorac Jurjevec.
Građevinarstvo je zavolio kad ga je punac kao mladića poveo na gradilište da nešto zaradi. Tehničko crtanje i čitanje nacrta su mu dobro išli, volio je to raditi i sve skupa mu se brzo zavuklo pod kožu.
Obiteljski biznis
Dorotić i njegova supruga Marica žive u drvenoj kućici na ulasku u imanje. Vrt im je pun ruža, a pogled im obuhvaća cijeli perivoj na čijem se kraju nalazi dvorac. Djeca i unuci žive im daleko, tako da su posve posvećeni poslu.
Supruga Marica vodi kuhinju, u kojoj joj pomaže i Nepalac Dinesh, jedini strani radnik kojeg zapošljavaju i čini se, obožavaju. Kad smo bili u posjetu, on je imao slobodan dan pa se nismo osobno uvjerili u ono što smo čuli – da sad već razumije gotovo sve te da pomalo i priča na hrvatskom. U neslužbenom razgovoru nakon intervjua, doznali smo i kako je Dorotić poslao odvjetnika u Nepal kada se njihov kuhar išao ženiti ne bi li isposlovao da mu suprugu dovedu u Hrvatsku.
Hotel sada ima 13 zaposlenih, od kojih je pet osoba s invaliditetom. Tijekom našeg snimanja, upoznali smo dvoje zaposlenika – Nikola je radio na održavanju zelenih površina, a Ivan na recepciji. Upoznati se došla i Dorotićeva njemačka ovčarka Boa koja je nakon malo češkanja odlučila lješkariti na suncu.
Dorotić je sam vodio hotel dvije godine otkako ga je otvorio 2021., a potom je zaposlio “nekog mlađeg” da njime upravlja. Kroz hotel i njegove spavaće te relaksacijske zone proveo nas je Tomislav Goleš Babić koji je preuzeo direktorsku poziciju u hotelu. Prije toga se dokazao kao vanjski suradnik za marketing.
“Dvije godine poslovali smo loše zbog pandemije. Uspjeli smo preživjeti zahvaljujući tome što smo imali prostor za događanja zatvorena za javnost. Ove i prošle godine nam je krenulo. Porastao je i broj gostiju tijekom tjedna. To su većinom ljudi koji poslovno borave u Sisku i Zagrebu, imamo suradnju sa zračnom lukom, a velik je i interes za radionice, edukacije, konferencije i ostalo. Stalno nam dolaze upiti firmi iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Njemačke za konferencijskim prostorom. Tako da nam je cilj do kraja godine riješiti prostor u čardaku u kojem će biti 85 sjedećih mjesta, sada je on znatno manji, tridesetak mjesta”, elaborirao je Goleš Babić.
Turističko brendiranje županije
Tijekom našeg razgovora mlađi par vraća se s vožnje biciklima u hotel. To je jedna od aktivnosti koju ovaj hotel za “aristokratski doživljaj odmora” pruža. Tu su i unutarnji bazen, jaccuzzi, sauna. Svaka od 24 sobe je drugačija, no sve su uređene u baroknom stilu te imaju namještaj po mjeri. Hodnici hotela ispunjeni su likovnim radovima raznih umjetnika iz Dorotićeve privatne kolekcije.
“Gosti mogu na vožnju čamcem Kupom, posjetiti sisački stari grad, vinarije u okolici, blizu je i Lonjsko polje, ali i Zagreb. Razmišljamo i o posebnim vođenim turama koje bi turistima dočarale povijest ovoga mjesta, kao i o tome da tu priču ispričamo kroz proširenu stvarnost. Uz to bismo voljeli brendirati i destinaciju. Sisačko-moslovačka županija turistički kao da i ne postoji. Željeli bismo promovirati lokalne OPG-ove i njihove proizvode kao što to rade ne samo u Istri i Dalmaciji, nego u Međimurju”, ističe Goleš Babić. Pohvaljuje pritom suradnju s Turističkom zajednicom Siska, a od županijskog TZ-a očekuje više.
I od državne razine moglo bi biti više potpore. Prijavili su projekt za sredstva iz Nacionalnog programa otpornosti i oporavka, ali nisu prošli. Na natječaju Ministarstva turizma dobili su nešto novca, ali to je toliko sitno da je zanemarivo, kaže Dorotić koji je odlučio razvijati luksuzni turizam u ruralnom kraju.
Prilika je to i za lokalne proizvođače jer u Dvorcu Jurjevec zagovaraju kružno gospodarstvo. U pripremi tradicionalnih jela s modernim zaokretom kao što su filet smuđa s krustom od citrusa i blitvom na dalmatinski, pačja prsa u umaku od naranči i đumbira na kremi od povrća s rimskim njokama te lungić omotan špekom na kremi od karameliziranih jabuka oslanjaju se na namirnice lokalnih domaćinstava. Wagju odrezak, primjerice, nabavljaju od ranča Black Bull iz Lekenika. Voće i povrće uzgajaju i sami, kako se to nekoć radilo.
U tome zasad uživaju uglavnom poslovni ljudi koji dolaze iz susjednih zemalja, ali i iz SAD-a, Turske i Azije. No, destinaciju sve više prepoznaju i obitelji koje traže odmor u zelenoj, mirnoj i luksuznoj oazi. Ove bi godine posao-san Željka Dorotića mogao doseći break even točku. No, nema stajanja. Planovi se množe zajedno s idejama kako promovirati rodni kraj, ali i ponoviti ovu priču na nekoj drugoj, poviješću i prirodnim ljepotama bogatoj lokaciji.
