Protiv Vujnovčeve tvrtke za preradu voća pokrenut postupak. Istražuju se odnosi s dobavljačima

Tvrtka Naturala iz Slatine, koja posluje u sklopu ENNA Fruita, našla se pod istragom Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Netko ih je prijavio za kršenje Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) objavila je da je pokrenula postupak protiv tvrtke Naturala iz Slatine, koja posluje u sklopu ENNA Fruita, u vlasništvu Pavla Vujnovca. U postupku će se utvrđivati je li Naturala iskoristila značajnu pregovaračku snagu nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi svojim dobavljačima.

Agencija je, kako proizlazi iz njihove objave, dobila predstavku u kojoj se tvrdi da Naturala krši Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom, pa su odlučili to provjeriti. Iz Agencije su napomenuli da pokretanje postupka ne znači nužno da je tvrtka zaista kršila Zakon, ali da su dužni provjeriti činjenice na koje su upozoreni. Također su naveli da “zbog zaštite poslovnih tajni” ne mogu iznositi detalje o postupku koji je u tijeku, pa se ne zna za što se točno Vujnovčeva tvrtka tereti.

ENNA Grupa: Ne radi se o nepoštenoj trgovačkoj praksi

Upitali smo i ENNA Grupu u čijem sastavu posluje Naturala, jesu li upoznati sa sadržajem Predstavke, odnosno znaju li za što ih se točno tereti. Dobili smo odgovor da znaju, ali da smatraju da se u konkretnom slučaju “nikako ne radi o nepoštenoj trgovačkoj praksi” te će to nastojati dokazati u upravnom postupku AZTN-a. No, nisu nam željeli otkriti o čemu se točno radi.

Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom primjenjuje se od 2018. godine. Donesen je kako bi se suzbile nepoštene trgovačke prakse koje nastaju kao posljedica nejednake ekonomske snage kupaca i dobavljača u lancu opskrbe poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. 

Pojednostavljeno, s jedne strane imamo veletrgovce koji otkupljuju velike količine robe, a s druge strane neusporedivo manje proizvođače te u takvim situacijama lako može doći do toga da kupac praktički ucjenjuje dobavljača, postavlja mu “nemoguće” uvjete, na koje ovaj pristaje kako bi imao kome plasirati svoje proizvode.

Zakonom je definiran cijeli niz “nepoštenih praksi”

Jedan od najčešćih ili barem javno najglasnije komuniciranih problema s kojima su se dobavljači u prošlosti susretali, bili su rokovi plaćanja, koji su se nerijetko protezali na više mjeseci, a u ekstremnim slučajevima i preko godine dana. 

Kako bi zadržali ugovore s kupcima, dobavljači su često pristajali na “produljene rokove plaćanja”, koje su kupci mogli nametati, upravo zbog svoje “jače” pozicije u odnosu na dobavljače. Takva praksa je dobrim dijelom iskorijenjena, jer su zakonom o financijskom poslovanju, definirani maksimalni rokovi plaćanja od 30 ili u posebnim slučajevima 60 dana, tako da više nije moguće legalno ugovoriti dulje rokove plaćanja.

Osim toga, ponekad trgovci zahtijevaju od dobavljača da preuzmu natrag neprodanu robu ili snose troškove propadanja robe, što se također smatra nepoštenom praksom. 

Kod trgovačkih lanaca također se javljala praksa da zahtijevaju od proizvođača da financiraju promotivne aktivnosti. Na primjer, trgovački lanac odluči prodavati određeni proizvod po akcijskoj cijeni, i onda teret sniženja cijene prisilno prebaci na dobavljača.

Postoji još cijeli niz zabranjenih praksi koje su opisane Zakonom, a na što se točno sumnja u slučaju Naturale, znat ćemo, tek nakon što postupak završi.