Bivši kralj kripto scene nudi izdavačima svoj zatvorski dnevnik: Vrlo je otvoren o danima iza rešetaka
Nekadašnji kriptomilijarder Sam Bankman-Fried trenutačno odslužuje zatvorsku kaznu od 25 godina u njujorškom zatvoru Metropolitan Detention Center. Puno je naučio o sportskom klađenju i drogi imena “deuce”, a jako mu nedostaje njegov plišani psić Manfred.
Zatvor stvari stavlja u perspektivu: postaju vam važne sitnice. Uzmimo za primjer jastuke. Kada je osramoćeni kralj kripta Sam Bankman-Fried za Forbes progovorio o strašnom iskustvu u zatvoru na Bahamima nakon uhićenja u prosincu 2022. godine, jedna od prvih stvari koju je spomenuo bilo je to da je morao zgužvati svoje fino plavo odijelo sa suda kako bi na njega naslonio glavu.
Sada Bankman-Fried odslužuje 25-godišnju zatvorsku kaznu u ozloglašenom zatvoru Metropolitan Detention Center u Brooklynu, gdje su nekoć završavali i drugi poznati zločinci: Bernie Madoff, Jeffrey Epstein i R. Kelly. Ponovno ga muči što nema jastuka. “Koji je ovo vrag, ne smijemo imati jastuke? Smijemo li uopće spavati?” piše on u svojem zatvorskom dnevniku kojeg sada dijeli medijima.
U dnevniku se nadugo i naširoko žali da ne može spavati bez jastuka i svojeg plišanog psića Manfreda. Kaže kako ga zbog toga bole leđa. Poduzetnički duh bivšeg milijardera nije napustio: piše kako je dao dva muffina drugom zatvoreniku (kojeg je uhvatila glad nakon pušenja marihuane) u zamjenu za improvizirani jastuk – najobičniju majicu u koju je zatvorenik nagurao punjenje iz madraca.
Od memoara Bankman-Fried neće zaraditi ništa
Forbes je tri poglavlja zatvorskog dnevnika dobio od Samovog oca, Joea Bankmana. Bankman stariji angažirao je Waltera Pavla, suradnika Forbesa koji često piše o zatvorskim temama (a i sam je osuđen za gospodarski kriminal) kao konzultanta svome sinu. Samov motiv za traženje izdavača nije jasan. Sigurno ga ne zanima novac. U sklopu presude za njegovu ulogu u prijevari kripto burze FTX, Sam uz dva i pol desetljeća u zatvoru mora vratiti i 11 milijardi dolara. U to ne ulaze milijarde koje se moraju vratiti žrtvama FTX-a. Iako bi njegovi zatvorski memoari mogli biti iznimno vrijedni, Sam neće dobiti nikakav novac.
U dnevniku većinom piše o svojim zatvorskim cimerima. Jedan od njih, imena Harry, prijazan je, ali glasan mišićavi homofob opsjednut – paradoksalno – filmom Bohemian Rhapsody o Freddieju Mercuryju. Harry i ostali zatvorenici mnogo vremena provode gledajući sport i kladeći se na utakmice. Bankman-Fried, koji je od svojih investitora ukrao milijarde i kladio se na kriptovalute, o sportskom klađenju zatvorenika piše s prijezirom: “Jednog dana Harry mi je došao s novom strategijom klađenja: uložit će 100 dolara. Ako izgubi, uložit će 250, a ako i onda izgubi, uložit će 600 i tako sve dok ne dobije. Kaže kako će s vremenom dobiti i da će sigurno zaraditi novce. Nisam imao srca da mu kažem kako ta strategija ima ime: ‘kockarska zabluda'”.
Nije se pomirio s novim životom
Bankman-Fried, dosad je već jasno, mnogo se žali. Jedan od prigovora mu je i “patološki” nedostatak satova u zatvoru. Piše: “U zatvoru lako izgubite pojam za vrijeme. Štoviše, teško je imati pojam za vrijeme u zatvoru. Minute, sati, dani, mjeseci, desetljeća prolaze, a nemate ih kako obilježiti. Kao da sam zatvor želi da znate koliko ste nebitni za vanjski svijet i koliko je vanjski svijet nebitan za vas sad kada ste unutra. Jasno vam se daje do znanja da dogovorene konvencije praćenja vremena za vaš život više ne znače ništa. Dani su koncept koji ima smisla samo ako ste na slobodi.”
Izluđen nedostatkom satova, Sam je u jednom trenutku potrošio trećinu novca koji mu je na raspolaganju za zatvorski dućan na digitalni sat. Cijena sata, prema cjeniku iz 2020., iznosi 42,25 dolara. Za usporedbu, krafna u zatvorskom dućanu košta 1,70 dolara, a Spam (neka vrsta mesnog doručka) 1,55 dolara. Otac Joe Bankman kaže kako se Sam gotovo svakog dana sastaje s pravnim pomoćnikom i priprema žalbu. Ima i pristup računalu, a svakodnevno se putem videopoziva čuje s ocem.
Bankman-Fried očito se još nije do kraja pomirio sa svojim novim životom. Možda zato njegov dnevnik često zvuči kao kada zoolog opisuje život među čimpanzama ili neki viktorijanski antropolog koji promatra nepoznato društvo.
“Većina ljudi brzo postaju zatvorenici,” piše on tako. “Zaratit će oko banane i dat će sve što imaju samo da se mogu još jednom nadrogirati.”
Nostalgija za sitnicama iz djetinjstva
Spominje još dvije, za njega jasno odvojene skupine: prva su zatvorenici koji imaju duge kazne i “svjesno su odustali od života”, a druga je skupina u koju misli da i on pripada: “Kako se možete pobuniti protiv sustava kada je prva stvar koju vam sustav oduzme sloboda za pobunu? Kako možete ostati vjerni sebi kada je to što vi jeste proglašeno opasnim po društvo, i to do te mjere da morate biti zatvoreni u kavezu?”
Veliki dio jednog poglavlja posvećuje zlouporabi droge koju zove “deuce”, iako kaže kako ju on ne konzumira. Nejasno je što je zapravo ta droga. Može se iščitati samo da se ona krijumčari u zatvor u naizgled običnom papiru, a zatvorenike koji ju puše pretvara u zombije. Prepričava kako se droga toliko proširila da su čuvari morali zaplijeniti sve krijumčarene predmete u čitavom bloku.
“Danas sam ostao bez jastuka. Večeras ću nasloniti glavu na hrpu ručnika i zatvorskih uniformi. Ne funkcionira; već me boli vrat,” piše Bankman-Fried i prisjeća se plišane igračke iz djetinjstva: “Dobio sam plišanog psića kad sam imao dvije godine i spavao sam s njim u krevetu gotovo svake noći čitav život. Često sam ga koristio kao improvizirani jastuk i vrat mi se naviknuo na njega. On je išao sa mnom iz Stanforda, gdje sam rođen, na faks u Boston; na posao u New York; na Berkeley gdje sam osnovao Alamedu; u Hong Kong gdje sam osnovao FTX; na Bahame, u sjedište FTX-a; i onda natrag u Stanford, gdje sam bio u kućnom pritvoru. Nedostaje mi Manfred.”
Autor originalnog članka: Steven Ehrlich, Forbes
Link: Sam Bankman-Fried Is Shopping His Prison Diary – Here’s A Peek Inside
(Prevela: Nataša Belančić)
